SUMORNI VRGANJ

Porphyrellus porphyrosporus (Fr. & Hök) E.-J.Gilbert

Etimologija: porphyros (gr.) = purpurno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji mesa.

Engleski naziv: Dusky Bolete

Klobuk: 6-18 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, kožica se teško guli, u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, na dodir pocrni, baršunast.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-4 cm debeo, čvrst, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, pun, pravilan, nema mrežice, nije brazdast, gol, sivo-smećkast do tamnosmeđ, na dodir pocrni, vlaknast.

Rupice/cjevčice: Široke, jajolike su ili višekutne, sive s ružičastim odsjajem, kasnije su tamnosmeđe, na pritisak pocrnu, ako se komadić trusišta pritisne na papir, sok koji se cijedi iz gljive oboji papir u zeleno-plavo, cjevčice su dugačke, prirasle su na stručak ili su poluslobodne.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, na jednom kraju šiljate, 13-20 x 5.5-8 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto i vlaknasto, bjelkasto, poslije polako postane plavkasto, zeleno, ružičasto i na kraju smećkasto; okus je kiselkast, a ponekad i ljut, miris je slab.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama, obično u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, smrekom i jelom, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, na pjeskovitu tlu ili na pjeskovitim rubovima planinskih putova; rijetka je vrsta. Prvu sliku snimila je Helena Petrić, a drugu Mirna Katičić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ranije se smatrala jestivom vrstom, međutim prema najnovijim istraživanjima utvrđena je blaga toksičnost. Otkrivene su vrlo male (u tragovima) količine bufotenina, koji se uglavnom neutralizira termičkom obradom. Iako je tek lagano otrovna, nije osobito ukusna i dosta je vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakterističan je po dosta velikom kontrastu između boje vanjske površine i boje mesa. Na prerezu na svakom dijelu pocrni. Sličan je ljuskavi kuštravac (Strobilomyces strobilaceus) kojemu je klobuk prekriven velikim smeđo-crnim ljuskama, a vitki dugački stručak s tamnim vlaknastim pahuljama, stručak kod mladih gljiva ima ostatke crnog zastorka, nije jestiva vrsta.