|
Tuber rufum - created in Estonia by Vello Liiv |
![]() |
![]() |
|

CRVENKASTI TARTUF
Tuber rufum Pollini
Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po crvenkastoj boji.
Engleski naziv: Red Truffle
Plodno tijelo: 2-7 cm široko, nepravilno je kuglasto, jajoliko ili bubrežasto, mjestimice je izbočeno ili režnjasto, izdubljeno je na osnovi, peridij je hrapav, sastoji se od gustih, sitnih, višekutnih, piramidalnih i spljoštenih bradavica i kvržica, debelo je raspucan, žuto-smeđ, žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ do hrđastosmeđ.
Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, 18-40 x 15-26 µm; otrusina je smeđa.
Meso (gleba): Najprije je mekano, kasnije je vrlo tvrdo, isprva je bijelo do bjelkasto, zatim je žućkasto, u starosti je smećkasto do sivo-smeđe, prošarano je bjelkastim ili slamnatožutim žilicama koje su jako razgranate i guste; miris u mladosti nije izražen, kasnije je jak, kiseo, te također na ciklu ili češnjak, a okus je orašast i malo neugodan.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, podzemno u gornjem sloju tla, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, najčešće u simbiozi s određenim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, najčešće u vapnenačkom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa i mirisa glebe kao i kod svih crvenkastih tartufa.
Napomena: Jedan je od nejestivih tartufa, a prepoznatljiv je po crvenkastoj boji. Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojima meso miriše na češnjak, te maljavi tartuf (Tuber puberulum), kojemu meso miriše na benzin.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1635. Crvenkasti tartuf (Tuber rufum var. rufum Montecchi & Sarasini)

