DUGONOGI BUZDOVAN

Xylaria longipes Nitschke

Etimologija: longus (lat.) = dug + pes (lat.) = stručak, noga. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Dead Moll's Fingers

Plodno tijelo: 3-9 cm visoko i 1-2.5 cm široko, u batinasto ili jezičasto s neplodnim valjkastim stručkom, ponekad je nepravilno ili lagano latičasto na gornjem dijelu, prilično je vitko, u mladosti je bjelkasto s tamnom bazom, kasnije je smeđe, sivo-smeđe do crno, prošaran je ostiolama koje idu od vrha do polovice visine plodnog tijela, peritecij je hrapav i bradavičav, sitno zrnast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku brodice, s 1-2 uljne kaplje, s kličnim otvorom, 11.4-13.9 x 5.2-6.5 µm, askusi su 8-sporni (cromushrooms: (11.2) 12 - 13.8 (14.4) × (5) 5.1 - 5.7 (6.4) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 5.4 µm, Qe = 2.4); otrusina je tamnosmeđa, crno-smeđa do crna.

Meso: Žilavo, vlaknasto, puno, bijelo, s crnkastom korom, oštro je plodno tijelo (peritecij) obavijeno zrnatom kožicom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično javora, bukve, jasena ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem srpnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je crni buzdovan (Xylaria polymorpha), kod kojeg ostiole idu od vrha do dna plodnog tijela, a spore su mnogo veće. Kod nas se najčešće pronađe u kontinentalnom području (Lika). Najprepoznatljiviji je po "bijelom mesu" koje je svojstveno svježim mladim gljivama.