![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() | ![]() |
BIJELONOGA ŠTITARKA
Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Lepiota >
Vrsta: Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm. (GBIF ID 2535456)
Etimologija: clypeus (lat.) = štit. Po uzdignutom obliku klobuka. Engleski naziv: Shield Dapperling Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je tupo stožast, zatim je koveksan, kasnije je raširen i istaknuto ispupčen na sredini, bijel, u starosti je žućkast, pokriven je sitnim bijelim vlaknastim ljuskama na bijeloj osnovi, koje su sve gušće prema oker ili smeđoj sredini klobuka, rub uvijek izgleda odrpano od vunasto-pahuljastih ostataka ovoja. Stručak: 5-12 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv; bjelkast, u starosti je žućkast ili mjestimice smećkast, do visine ruba klobuka prekriven je istim sitnim bijelim vlaknastim ljuskama kao i klobuk, a iznad je gladak; vjenčić je bijel, sastoji se od brzo prolaznih vlaknasto-opnastih ostataka zastorka, na kraju je obično samo u tragovima. Listići: Nejednaki, gusti, slobodni, bijeli, u starosti su žućkasti. Spore: Vretenaste, uvijek su zašiljene na jednom kraju, (10.6) 10.7 - 12.6 (13.3) × (4.5) 5.1 - 5.8 (6.2) µm, Q = (1.8) 2 - 2.3 (2.6), N = 100, Me = 11.5 × 5.4 µm, Qav = 2.1; otrusina je žućkasta do krem-žućkasta. Meso: Tanko, relativno je mekano i nježno, bijelo, u donjem je dijelu stručka žućkasto; miris je napadno slatkasto-kiselkast, sličan kao kod bijele sraštenice (Leucocybe connata), ponekad na spaljenu gumu, a okus je neugodan, ne smije se kušati. Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom najprije poprimi ružičastu boju, a nakon toga postane crveno-smeđe. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla, po nekoliko primjeraka zajedno ili pojedinačno, u svim tipovima šuma. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice, bez obzira što jedan dio autora navodi da je nejestiva, a drugi je dio smatra jestivom. Napomena: Moguća je zamjena sa žutonogom štitarkom (Lepiota magnispora) koja ima stručak obuven u vunenasta vlakanca žute boje. Slična je i nevaljala žutoispupčena štitarka (Lepiota erminea) koja raste po livadama i pašnjacima u blizini šuma, a naraste mnogo veća rastom i po klobuku nema tako sitne čehice. Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 70. Bijelonoga štitarka (Lepiota clypeolaria (Bull. ex Fr.) Kummer)