ŽEMLJASTA RUPIČARKA

Albatrellopsis confluens (Alb. & Schwein.) Teixeira

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Albatrellaceae > Rod: Albatrellopsis > Vrsta: Albatrellopsis confluens (Alb. & Schwein.) Teixeira (GBIF ID 2551821)

Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su međusobno srasli u busen.

Plodno tijelo: Više gljiva raste iz zajedničkog stručka ili panja, stručak je srašten s klobukom.

Klobuk: 3-18 (30) cm širok, vrlo mesnat, u mladosti gladak, poslije po suhom vremenu ispucan, nepravilan, iskrivljen i razdijeljen na režnjeve, oštro podvijenog ruba; žut, narančasto-smeđ do žućkasto-crvenkast, sušenjem poprima ciglasto-crvenkastu nijansu; kožica se teško guli.

Stručak: Kratak, nepravilan, dolje je uži, a prema gore je lepezasto raširen u više stručaka koji bez oštre granice prelaze u klobuke, usađen je duboko u zemlji, pun, a kod starih gljiva je pregradasto šupljikav, gladak, bjelkast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, zelenkasto-bjelkaste su pa žućkaste do narančasto-ljubičaste sa žuto-smeđim pjegama; cjevčice su kratke, spuštaju se po stručku, teško se odvajaju od mesa stručka, bjelkaste.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo-krem, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, kod mladih gljiva je mekano i blago gorko, a kod starih gljiva tvrdo, suho i veoma gorko; miris je ugodan na gljive, s okus je gorak, osobito kožica i cjevčice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uglavnom u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najšešće smrekom i borom, na većim nadmorskim visinama; kod nas je veoma česta gljiva. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, a jestive su samo mlade gljive kojima se skinu kožica s klobuka i cjevčice, jer su gorkog okusa. Stare gljive su suviše gorke, tvrde i nejestive. Meso pri kuhanju blago pocrveni.

Napomena: Slične su ovčja rupičarka (Albatrellus ovinus), kojoj meso na prerezu najprije poplavi pa požuti, grebenasta rupičavka (Laeticutis cristata), koja je žuto-zelenkaste do maslinasto-smeđe boje i maljavi ježek (Hydnellum versipelle), koji ima valjkasti stručak i čiji se himenij sastoji od šiljaka.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žuto-smeđ do narančasto-smeđ; 2. klobuk je nepravilan, iskrivljen i razdijeljen na režnjeve; 3. stručak bez oštre granice prelazi u klobuk; 4. cjevčice se spuštaju po stručku; 5. meso je blago gorko; 6. raste u crnogoričnim šumama