|
SUMRAČNICA
Russula consobrina (Fr.) Fr.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula consobrina (Fr.) Fr. (GBIF ID 9075447)
Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens). Klobuk: 5-18 cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i pupčasto ulegnut na sredini, ponekad je valovit, kožica se guli do oko 2/5 promjera, sjajan, ljepljiv ili čak mazav po vlažnom vremenu, pepeljastosiv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili blago crvenkast, ponekad je s više ili manje jasnom zelenom nijansom, rub je postupno sve svjetliji, fino je crtast, a crtice su tamnije od osnove, rub je gladak, nije narebran. Stručak: 4-13 cm visok i 1.5-3.2 cm debeo, robustan, često je deformiran, valjkast, malo je zadebljan na sredini ili prema dnu, pun, srž je na kraju omekšana i šupljikava, isprva je bijel, kasnije posivi ili postane sivo-smećkast, ali ne uvijek. Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama različite duljine, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti ili s blagim ružičastim odsjajem, na kraju su kremasti, oštrica je nazubljena i smeđa u starosti. Spore: Široko su eliptične, s sitnim su bradavicama visokim do 0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-58 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s relativno malo sadržaja, 54-85 x 10-14 μm, pileipelis se sastoji od krupnih, valjkastih ili nepravilnih hifa, širokih 3-7.5 μm, te brojnih dermatocistida, širokih 5-12 μm, s više ili manje segmenata, batinastih ili glavičastih na vrhu, višestruko stisnutih poput vrata ili ekscentričnih, bez inkrustacija; otrusina je krem (IIb-c). Meso: Čvrsto, bijelo, zatim je sivkasto, na prerezu postane sivkasto-ružičasto, međutim provodnjeno je sivkasto; miris je slab na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje svijetlo ružičasto-sivo, sa formalinom ili anilinom ružičasto, reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba i spora, a listića i mesa sa amonijakom negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima, češća je na sjeveru Europe. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa. Napomena: Raste karakteristično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Međutim, ne bi trebala biti vrsta koja striktno raste u tresetnoj mahovini, jer je pronađena i po višim planinskim predjelima, na tepihu od iglica crnogoričnog drveća, u blizini mahovine, poput lasičje krasnice (Russula mustelina). Prepoznatljiva je po klobuku koji je sluzav, tamno sivo-smeđ, bijelo-sivkast ili krem-maslinast, stručak je često mjestimično sivo-smeđ, meso na prerezu postane sivkasto-ružičasto, okus je ljut, miris blag na voće, otrusina krem, IIb ili IIc, spore su prilično krupne, gotovo kuglaste i sa gustim mrežastim uzorkom, a pileipelis se sastoji od velikih, vijugavih hifa, te višesegmentnih i višestruko suženih dermatocistida. Kemijske reakcije su jedinstvene, meso u dodiru sa formalinom postaje ružičasto, a reakcija sa FeSO4 i s gvajakovom tinkturom je slaba. Među vrstama s kojima bi se mogla zamijeniti, posebnu pozornost obratiti na neke vrste iz podsekcije Foetentine, iz linije Pectinata. U tom smislu bi jako ljuti okus mesa, sivo-smeđa nijansa stručka i crvenjejenje u dodiru sa formalinom mogli podsjećati na kamember krasnicu (Russula amoenolens), koja se razlikuje po izraženo narebranom rubu klobuka, rastu u suhim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, čak i u mediteranskom području. Isti obrazac koristi se za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia), koja je nešto veća i koju Fries nije slučajno prepoznao kao sestru opisane vrste. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula consobrina (Fries : Fr.) Fries
Prirodoslovni muzej - Split
