Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula cuprea Krombh. (GBIF ID 9430144)

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je pravilno konveksan, kasnije je spljošten i često ulegnut na sredini, gladak, prilično je blistav, kožica se može guliti do 1/2 promjera, boja je vrlo promjenjiva, ujednačene je narančaste, crvene, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, rijetko je zelen ili maslinasto-smeđ, sredina je često oker boje, kada izblijedi može biti ružičasto-smeđ ili zelenkast, rub je već u mladosti jasno narebran, crtice su promjenljive dužine, te također vrlo kratke.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-2 cm debeo, pravilno je valjkast ili je lagano proširen na vrhu, također je batinast prema dnu ili je sužen na bazi, spužvasto je šupljikav, bjelkast, više je ili manje s crvenkastom nijansom, u starosti je sa žuto-smeđim mrljama po površini, malo je naboran.

Listići: Gusti, dosta su krupni, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su do izrezani uz stručak, prirasli, račvasti, vrlo su lomljivi, zlatnožuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 1-1.5 µm, jedva povezanim spojnim linijama, nisu sa mrežastim uzorkom, 8-10 x 7-8.5 µm; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Debelo, nije kompaktno, ubrzo postane prilično porozno i dosta lomljivo, bjelkasto, teži da požuti; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je jako papren, žareći.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, uglavnom smrekom ili jelom, ali i bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, lipom, grabom ili hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Slične su krasnice koje rastu ispod bjelogoričnog drveća i imaju bijeli stručak bez hrđastosmeđih mrlja, kao što su krhka krasnica (Russula veternosa), koja ima ružičasti klobuk i miris mesa na med, te varljiva krasnica (Russula decipiens), koja ima sivkasti stručak. Po boji i ljutom okusu mesa najsličnije su cedrova krasnica (Russula badia), koja isprva ima blag okus mesa, ali za minutu-dvije postaje jako papreno i postojana krasnica (Russula firmula), koja je ljubičaste boje i također sa zelenkastim tonom. Opisana vrsta ima dosta tamnije spore i manjih je dimenzija.