![]() |
SMRČINA KRASNICA
Russula roseipes Secr. ex Bres.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula roseipes Secr. ex Bres. (GBIF ID 2551270)
Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto + pes (lat.) = noga. Po boji stručka. Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i široko i više ili manje duboko ulegne na sredini, uglavnom je pravilan, ponekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, suh i bez sjaja, po suhom je vremenu baršunast, uglavnom je zrnast na sredini, ali u određenim uvjetima dovoljno gladak da podsjeća na žumanjčanu krasnicu (Russula risigallina), oker-narančast ili marelično narančast, može biti s ružičasto-crvenim nijansama na rubu, ponekad je čitav crven, uglavnom ciglastocrvenih tonova, rijetko je karmincrven, vremenom više ili manje izblijedi ili je mjestimično oker, ujednačeno je obojen, ponekad je s ružičasto-crvenom rozetom oko žućkaste sredine, kao kod Russula risigallina f. luteorosella, rub je tanak, gladak, samo je na kraju kratko narebran. Stručak: 2-9 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast ili malo batinast, srž je u početku mekana, spužvasta, kasnije je djelomično šuplja, blago je ljuskav, bijel, na donjem je dijelu s ružičastom nijansom, ali ponekad potpuno bijel. Listići: Nisu gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, račvasti, lomljivi, žućkasti s blagim narančastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje, vrlo je rijetko crvena samo uz rub klobuka. Spore: Široko su eliptične, s bradavicama visokim 0.6-1 µm, povezanim vrlo debelim ili lančanim grebenima koji tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-10.2 x 6-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, 40-54 x 11-14 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste do batinaste, 50-80 x 10-16 μm, rijetko su s vršnim produžetkom, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2.5-5 μm, blago zadebljanih na vrhu, s relativno kratkim segmentima, te ogromnih, vrlo tupih primordijalnih hifa, širokih 6-10 μm; otrusina je žuta do tamnožuta (IVc-d). Meso: Debelo, čvrsto, zatim je lomljivo, bijelo, slabo je promjenjivo, truljenjem može postati žuto; miris nije izražen, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetloružičasto, sa fenolom smećkasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i slaba, a sa formalinom negativna. Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama i šumskim stazama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenastom i pjeskovitom tlu, najčešće na srednjim nadmorskim visinama. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Ova vrsta karakteristično raste u kiselim crnogoričnim šumama, prvenstveno u kontinentalnim šumama bora. Male je ili srednje veličine, sa suhom, baršunastom površinom klobuka, više ili manje zrnastom ili pahuljastom, tipične narančasto-crvene boje, stručkom s crvenkastom nijansom kod tipičnih primjeraka, žutom otrusinom, te potpuno blagim okusom mesa i neizraženim mirisom. Vrlo slabo reagira s gvajakovom tinkturom, kao i većina vrsta iz podroda Incrustatula. Mikroskopski se ističe po bradavičavim sporama, dekoriranim debelim, razgranatim grebenima, vrlo tupim hifama pileipelisa, te ogromnim, grubo inkrustiranim primordijalnim hifama širokim do 8 μm i više. Krupni primjerci s uočljivo zrnastim klobukom bez crvene nijanse na stručku mogu sličiti žumanjčanoj krasnici (Russula risigallina), koja se razlikuje po općenito vitkom obliku, glatkom klobuku, mekom mesu koje kasnije miriše na ruže i staništu ispod bjelogoričnog drveća. U slučaju sumnje, odlučujuća je mikroskopska analiza. Dosta je slična vesela krasnica (Russula laeta), prvenstveno zbog odsutnosti pigmenta na stručku i prilično glatke kožice klobuka, međutim razlikuje se po sadržaju dermatocistida u kožici klobuka i rastu isključivo ispod bjelogoričnog drveća. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1359. str. Russula roseipes Secr. ex Bres.