Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Agaricaceae > Rod: Agaricus > Vrsta: Agaricus lutosus F.H.Møller (GBIF ID 5243399)

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-5 (6) cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s gornje je strane crtast, a s donje lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su blijedo ružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Spore: Široko eliptične, bez kličnog otvora, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko s dva segmenta, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i malo vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.