|
BLAGA KRASNICA
Russula puellula Ebbesen, F.H.Møller & Jul.Schäff.
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula puellula Ebbesen, F.H.Møller & Jul.Schäff. (GBIF ID 2551215)
Etimologija: puella (lat.) = djevojka, umanjenica puellula znači djevojčica. Po nježnom i gracioznom izgledu. Klobuk: 2.5-5.5 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, ponekad prilično duboko ili je čak lijevkast, nepravilan, režnjast, površina je ponekad hrapava s malim izbočinama ili jamicama, kožica se guli do 1/3 ili 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, po suhom je vremenu bez sjaja, više je ili manje čiste ružičasto-crvene boje, kao kod paprene krasnice (Russula emetica), nekad je mjestimično ljubičast, također vinskicrven kad se osuši, ponekad je vrlo taman na sredini, čak i crnkast, može biti svijetle crveno-smeđe boje, koja može izblijedjeti u ružičastu, pigmentacija obično nije ujednačena, s mogućim je oker ili možda čak oker-narančastim nijansama, osobito kod starijih primjeraka i po kišnom vremenu, rub je gladak, kasnije je malo narebran. Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nekad je ekscentričan, valjkast, više je ili manje batinast, uglavnom je proširen na vrhu, fino je hrapav, pun, srž je ubrzo spužvasta, kasnije je grudasta i šuplja, bijel, u određenim je uvjetima mjestimično žuto-smeđ, osobito na bazi. Listići: Osrednje gusti, tanki, s rijetkim su lamelulama, suženi su ili zaokruženi uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, prvo su bijeli ili bjelkasti, kasnije su s prilično jasnim krem odsjajem, u starosti su sa žuto-oker mrljama. Spore: Široko su eliptične, s tupim, niskim bradavicama visokim 0.4-0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama i tankim, više ili manje razgranatim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.2-8 x 5-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-42 x 8-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 40-70 x 7-10 µm, pileipelis se sastoji od vrlo tankih, tupih hifa, širokih 2-3 µm, te valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih samo 3.5-7 µm, rijetko s malim vršnim izraslinama; otrusina je krem (IIb). Meso: Lomljivo, bijelo, posivi zbog promočenosti, u starosti je blago žućkasto u srži stručka; miris nije izražen, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, sa fenolom (karbolnom kiselinom) vinski crveno-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i snažna. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe hrastom ili kestenom. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Napomena: Pripada u podsekciju Rhodellinae, a prepoznatljiva je po staništu u svježim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bukve, na umjereno kiselom tlu bogatom humusom, maloj veličini, više ili manje vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, prekrasnoj ružičasto-crvenoj boji, ponekad s karmincrvenim ili ljubičastim nijansama ili čak mjestimično oker u starosti, kratko narebranom rubu klobuka u zrelosti, vrlo svijetlim listićima, u skladu s krem otrusinom, uglavnom batinastom stručku, redovito bijelom, s mjestimičnim žuto-smeđim mrljama u određenim uvjetima, lomljivom mesu, blagog okusa i bez mirisa, koje snažno reagira s gvajakovom tinkturom. U usporedbi s drugim vrstama unutar podsekcije Rhodellinae, mikroskopske karakteristike su vrlo jasne, zbog tankih, nitastih dermatocistida širokih 3.5-6 µm i malih, slabo dekoriranih spora, sličnijih onima kod vrsta iz podsekcije Roseinae, nego kod ostalih vrsta u podsekciji. Lako se zamijeni s Russula rhodella, koja je slična po staništu i vanjskom izgledu, ali se razlikuje po širim listićima, s oker nijansom u zrelosti, otrusinom oko IIIb, sporama s relativno visokim i izoliranim bradavicama (s djelomičnim mrežastim uzorkom kod Russula rhodella var. heterosperma), te nešto većim i višesegmentnim dermatocistidama. U kontinentalnim bjelogoričnim šumama, prvenstveno ispod bukve, raste otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja je karakteristična po pahuljastoj i baršunastoj kožici klobuka, često slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, ponekad ružičasto-crvenom pigmentu na stručku i bijeloj otrusini. Ovu posljednju karakteristiku dijeli i sitna krasnica (Russula minutula), koja se razlikuje po baršunastoj i fino raspucanoj površini klobuka, stalno prisutnom mirisu na ružmarin prilikom branja te minimalnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Ova vrsta također ima pileipelis s inkrustiranim primordijalnim hifama. Melzerova krasnica (Russula melzeri) je bez sjaja, s fino baršunastom ili zrnastom površinom klobuka i s oker otrusinom. S obzirom na stanište, svijetle listiće i crveni pigment klobuka, opisana vrsta jako podsjeća na ljute vrste iz podsekcije Russula, kao što je gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koju je teško prepoznati prije kušanja. Test s gvajakovom tinkturom također može pomoći u razjašnjavanju situacije, a reakcija je spora i slaba. Treba napomenuti da sve spomenute vrste često rastu ispod bukve, što vjerojatno donekle komplicira determinaciju na terenu. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1198. str. Russula puellula Ebbesen & Jul. Schäff.
Prirodoslovni muzej - Split
