Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula carpini R.Girard & Heinem. (GBIF ID 2551403)

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-10 cm širok, rijetko je širi, prvo je zvonolik ili tupo stožast, kasnije se izravna i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan, dosta je promjenjive boje i u različitom stupnju višebojan, uglavnom je vinski crveno-ljubičast ili djelomično zelenkast kao kod Romellijeve krasnice (Russula romellii) ili šarolike krasnice (Russula versicolor), s obzirom na žućenje), te ružičasto-ljubičast, crveno-ljubicast, vinskicrven, svijetloljubičast, više je ili manje mjestimično maslinastozelen, žuto-zelen, smeđ, zeleno-smeđ, crveno-smeđ ili čak čitav svijetlozelen, s laganom oker nijansom, boje su ponekad izmiješane ili nejasne, često je sa hrđastosmeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i izraženo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.8-3.5 cm debeo, batinast, zatim je valjkast, općenito je proširen na vrhu, često je blago zakrivljen i kasnije ižlijebljen na donjem dijelu, pun, srž je kasnije spužvasta i djelomično šuplja, bijel, na kraju je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, s intenzitetom kao kod medne krasnice (Russula melliolens).

Listići: Gusti, rijetko su izmiješani s lamelulama, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti u nijansama Romellijeve krasnice ili bakrene krasnice (Russula cuprea), u starosti su s prilično velikim hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Jajolike do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim, stožastim bodljama visokim 1-1.2 µm ili čak i višim, slabo su amiloidne, 7.6-10 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-100 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2.2-4 μm, malo čvornatih i valovitih, sa suženim ili kljunastim vrhom, te višesegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-8 μm, nekih sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, kasnije je žuto-smeđe u svim dijelovima; miris nije izražen ili je slab na voće, trljanjem jedva podsjeća na pelargonije, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), a okus je blag ili malo je ljutkast u listićima kod nezrelih primjeraka, ali ne uvijek.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postaje mutno ružičasto, s gvajakolom plavo-zeleno, a reakcija sa fenolom je negativna ili slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s grabom, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Raste u šumama graba na glinenasto-vapnenastom tlu, zajedno s lilastom krasnicom (Russula lilacea), promjenjivom krasnicom (Russula versatilis), svilenkastom krasnicom (Russula sericatula) i nekoliko drugih vrsta koje nisu strogo ograničene na grab. Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, zvonolikom klobuku na početku razvoja, vrlo varijabilnim bojama, ujednačenim ili češće višebojnim, od crvene do crveno-ljubičaste, ružičasto-ljubičaste, maslinastozelene, ljubičasto-smeđe, često s hrđastooker mrljama, širokim i lomljivim listićima, žumanjčanožutim, koji oslobađaju otrusinu u skladu s IVd-e, mesu koje na prerezu postane žuto-smeđe, blagom okusu, najviše blago ljutom u nezrelim litićima, neizraženom mirisu, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Spore su s karakteristično visokim, izoliranim bodljama, zbog čega se miješa sa smeđokožom golubačom (Russula integra), te sa višesegmentnim dermatocistidama s minimalno refraktivnim sadržajem. Struktura pileipelisa je svrstava u podsekciju Integriforminae. Postoji rizik od zamjene s mirisnom krasnicom (Russula odorata), jednom od najčešćih vrsta iz podsekcije Puellarinae sa žuto-narančastim sporama, koja najčešće raste ispod bjelogoričnog drveća, uključujući grab, a prepoznatljiva je po intenzivnom i općenitom žućenju, ne previše tamnim listićima, bez jasnog narančastog odsjaja u zrelosti, a otrusina je IVc. Romellijeva krasnica je prilično raširena vrsta u šumama graba, iako je prilagođena rastu pod raznim bjelogoričnim drvećem, a odlikuje se mesnatijom i kompaktnijom strukturom, bojama koje nisu toliko polikromne i šarene, odsutnošću žućenja, te drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Smeđokoža golubača uglavnom  raste u planinskim crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, veličina i mesnatost su izraženiji, promjena boje je slaba, listići su blago žućkasti kao rezultat nešto svjetlije otrusine, oko IVc. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 972. str. Russula carpini Heinem. & Girard