|
VRBOVA KRASNICA
Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen (GBIF ID 3359750)
Etimologija: salicetum (lat.) = šikara ili šuma vrba, vrbik. Po staništu. Klobuk: 2.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije se postupno izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, valovit, često je režnjast, kožica se lako guli do oko 2/5 promjera, vlažan je i sjajan, lijepe je tamne i zasićene crveno-ljubičaste do ljubicaste boje, na sredini je crnkast, rjeđe je ružičasto-ljubičast ili smećkast, u nijansama Russula cupreola, rub je tanak, isprva je gladak, u starosti je malo narebran, jasnije u starosti tijekom sušenja. Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.3 cm debeo, barem je u početku batinast, više je ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta i djelomično šuplja, na početku je pahuljast, bijel, na donjem je dijelu s karmincrvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel ili oker, kasnije je sa sivkastim odsjajem zbog upijanja vode. Listići: Gusti, 64-84 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, trbušasti, relativno su debeli, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, kasnije su vrlo razmaknuti, oko 4 listića/cm na rubu klobuka, vrlo su lomljivi, kremasti, kasnije su oker, oštrica je cjelovita i postaje ljubičasta od ruba klobuka. Spore: Široko su eliptične, izdužene, sa gustim, izoliranim ili pomalo sraslim bradavicama visokim 0.5-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore više ili manje jasni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-11.2 x 6.6-8 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.23, bazidije su 4-sporne, 42-68 x 9-14 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 56-98 x 8-11.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-5 μm, te dugih, valjkastih ili s blago zadebljanih dermatocistida, sirokih 5-10 μm, 0-2-segmentnih, ponekad su s malim izraslinama, nisu inkrustirane, sadržaj je normalno refraktivan; otrusina je oker (IIIb). Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, prema bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je crveno-ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno prolazno ljutkast u nezrelim listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) sporo postane ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba (po Kuhneru je pozitivna). Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama, te pješčanim nanosima i močvarama u simbiozi sa zeljastom vrbom (Salix herbacea), u tresetnoj mahovini (Sphagnum). Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Ova je krasnica lako prepoznatljiva po staništu, maloj veličini, tipičnoj za planinske vrste, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, crveno-ljubičastoj do ljubičasto-smeđoj boji, često s crnkastom sredinom, glatkim rubom, umjereno narebranim u starosti, dosta razmaknutim listićima, oker u zrelosti, otrusinom oko IIIa-b, te mogućem crvenkastom pigmentu na oštrici listića i stručku. Meso je općenito bez mirisa, ali može razviti slabe arome na voće ili pelargonije, otkrivajući blago ljutkasti ili potpuno blagi okus u mladim listićima. Raste na močvarnom, vapnenastom tlu, na tepisima zeljaste vrbe i u tresetnoj mahovini, obično na većim nadmorskim visinama, međutim, čini se da raste i ispod patuljaste breze (Betula nana). Na sličnom bi se staništu mogla zamijeniti s Russula cupreola, koja je ponekad s istim nijansama na klobuku i nešto zasićenijim oker listićima u zrelosti, međutim okus je izrazito ljut, otrusina je žuta, a stručak i oštrica listića nikada nisu crveno-ljubičasti. Breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po rastu ispod breza, većim dimenzijama, nešto tamnijoj boji otrusine i mesu koje uočljivo požuti. Osim razlike u veličini, koja se možda može pripisati različitim ekološkim uvjetima razvoja, mnoge makroskopske i mikroskopske sličnosti sugeriraju blisku povezanost između vrsta. Vrlo je slična Russula heterochroa, koja je s crnkasto-ljubičastim klobukom, crvenom oštricom listića uz rub klobuka, slabo promjenjivim mesom, velikim sporama s izoliranim bradavicama i svijetlooker otrusinom. Razlikuje se po 2-spornim bazidijama, vitkim, višesegmentnim dermatocistidama širokim samo 3-5 µm i općenito većim sporama, 9.2-11.5 x 8-9.5 µm. Smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea) raste isključivo u šumama, a osim razlika u staništima i veličini plodnih tijela, ova vrsta ima pigmentirani stručak i oštricu listića, glatku ili čak pahuljastu površinu klobuka i svjetliju otrusinu, oko IIb-c. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1281. str. Russula saliceticola (Singer) Knudsen & T. Borgen
Prirodoslovni muzej - Split
