|
MREŽASTOSPORNA KRASNICA
Russula arpalices Sarnari
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula arpalices Sarnari (GBIF ID 3359985)
Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut, nepravilan, površina je više ili manje hrapava na sredini, na ostalom dijelu je glatka, kožica je bez sjaja, guli se do 1/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, sušenjem ostaje bez sjaja, bakrenocrven, crveno-smeđ, ružičasto-crven s tamnijom ili ljubičastom sredinom, na oštećenim mjestima požuti, kao kod medne krasnice (Russula melliolens), rub je kratko narebran u starosti. Stručak: 2.5-4 cm visok i 1-1.8 cm debeo, ponekad je ekscentričan, jasno je batinast, više je ili manje raširen na vrhu, ponekad je uvijen ili stisnut, pun, srž je kasnije omekšana, bjelkast, ubrzo je hrđastosmeđ pri dnu, zatim se više ili manje opsežno oboji žuto-smeđe. Listići: Umjereno su razmaknuti u zrelosti, 4-6/cm na rubu klobuka, relativno su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, u starosti su oko 10 mm široki, na bazi su poprečno povezani žilicama, ponekad su račvasti, vrlo su lomljivi, bjelkasti do krem, na kraju su oker, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama. Spore: Široko su eliptične, relativno su izdužene, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, slabo povezanim širokim gremenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7.5-9.6 x 6.3-7.5 µm, bazidije su batinaste, 48-60 x 10-14 μm, s dugim sterigmama od 6-8 μm, cheilocistide su više su ili manje batinastei rijetke, 65-90 x 8-13 μm, pileipelis se sastoji od dugih, tankih, oštrih, rijetko tupih hifa širokih 2-4.5 μm, te više ili manje valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 4-8 μm, 0-2-segmentnih, neinkrustiranih; otrusina je tamnooker (IIIc). Meso: Mekano, bijelo, na prerezu postane mjestimičnim žuto-smeđe; miris je prilično jak na voće ili pelargonije, podsjeća na žučnu krasnicu (Russula fellea) ili Queletovu krasnicu (Russula queletii), a okus je blag u svim dijelovima. Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) je negativna, a sa gvajakovom tinkturom pozitivna i brza. Stanište: Raste u ljeto i jesen po bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili topolom trepetljikom (Populus tremula). Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod bukve, relativno svijetloj površini klobuka, koja se kreće od bakrenocrvene, crveno-smeđe do ružičasto-crvene, tamno oker otrusini, oko IIIc ili nešto tamnijoj, mesu s mjestimičnim žutim mrljama, gotovo negativnoj reakciji s FeSO4, blagom okusu i mirisu na voće pomiješanom s pelargonijama, kao kod žučne krasnice. Među brojnim vrstama iz sekcije Tenellae usporedivim po pigmentaciji i oker ili žućkastoj otrusini, Melzerova krasnica (Russula melzeri) je prosječno manje veličine, sa suhim i baršunastim klobukom, sitno točkastim ili raspucanim, a meso je gotovo nepromjenjivo. Ispod bukve raste i Russula rhodella, koja se razlikuje po slaboj reakciji s FeSO4 i slabijom promjenom boje mesa. Obje prethodno navedene slične vrste imaju nešto svjetliju otrusinu od opisane vrste, oko IIIb. Lažna brezova krasnica (Russula pseudoimpolita) raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, s pahuljastom, baršunastom kožicom klobuka i gotovo nepromjenjivom bojom mesa na prerezu. Slična se Russula fluxicolor razlikuje po odsutnosti mirisa, tupim hifama pileipelisa, te pozitivnoj i slaboj reakciji s FeSO4, meso postane svijetloružičasto. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1230. str. Russula arpalices Sarnari
Prirodoslovni muzej - Split
