Russula terenopus - created on November 2024 in Provincia dell'Aquila, Italy by matteo_bevilacqua

KRHKONOGA KRASNICA

Russula terenopus Romagn.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula terenopus Romagn. (GBIF ID 3359103)

Etimologija: teren (gr.) = mekan, nježan + pous (gr.) = stopalo, stručak. Po konzistenciji stručka.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i ponekad sa sitnom grbicom na sredini, ubrzo se raširi i lagano ulegne na sredini, ponekad je režnjast, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, na kraju je uglavnom bez sjaja, osim na udubljenoj sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, vinski crveno-smeđ, crveno-ljubičast ili smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, rijetko je s oker-maslinastim odsjajem, rub je obično svjetliji, a na sredini je trajno tamniji, ponekad crno-smeđ ili s intenzivnije obojenim pojasom, rub je gladak, proziran, kasnije je narebran.

Stručak: 2.5-4 cm visok i 4.5-9 mm debeo, valjkast ili se postepeno sužava prema dnu, blago je proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo mekana i pamučasta, na kraju je šuplja, bijel, mjestimično uočljivo i rano žuti, s nešto manjim intenzitetom nego kod djevojačke krasnice (Russula puellaris).

Listići: Gusti, široki su 3-5 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem-oker, na kraju su žuto-smeđi.

Spore: Široko su eliptične, s uglavnom izoliranim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, rijetko udvojenim ili povezanim spojnim linijama, amiloidne, 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-45 x 8-12 µm, cheilocistide su 50-70 x 6-14 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih do 3 µm i valjkastih, višesegmentnih dermatocistida širokih 3-7 µm, s dugim segmentima; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, na prerezu postane žućkasto; miriše vrlo izraženo na pelargonije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim oksidom (FeSO4) postane svijetlo ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, brza i intenzivna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u travnatim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom, lijeskom ili topolom trepetljikom (Populus tremula).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Teško je uočljiva zbog male veličine plodnih tijela koja su slična malim primjercima varijeteta djevojačke krasnice (Russula puellaris var. minutalis), koja je sitna i vitka vrsta sa vlažnom i sjajnom kožicom klobuka, relativno promjenjivih boja, od ružičasto-ljubičaste do vinski crveno-smeđe u normalnim uvjetima, tamno krem ​​​​otrusinom, oko IIc, mesom koje jako požuti, blagim okusom i mirisom na pelargonije, staništu ispod bjelogoričnog drveća, u simbiozi s topolom trepetljikom, lipom ili lijeskom, na uglavnom travnatim mjestima, ne previše zasjenjenim, sporama dimenzija 6.5-8.2 x 5.4-6.4 µm, gusto dekoriranim izoliranim bodljama, te pileipelisom sa slabo višesegmentnim dermatocistidama. Po makroskopskim i mikroskopskim značajkama slična je promjenjiva krasnica (Russula versatilis), koja ima promjenjivu boju otrusine, u rasponu od oker do svijetložute, IIIb-IVa, ne isključujući mogućnost i svjetlije prema krem nijansama karakterističnim za opisanu vrstu, međutim jasno je prepoznatljiva po relativnoj robusnosti, ne tako vitkom plodnom tijelu, prolaznom mirisu, naknadnom i diskretnijem žućenju te općenito oker otrusini. Ljubičasta vrsta poput jasikine ljutice (Russula pelargonia) djeluje prilično različito i udaljeno, a ključne karakteristike su joj ljutina, sivljenje, svijetlokrem do krem otrusina, jak miris na pelargonije, a zatim na usoljene inćune kada počne truliti. Ljubičasta krasnica (Russula violacea) je nesumnjivo mnogo bliža, a prepoznatljiva je prvenstveno po žućenju, dekoraciji spora s izoliranim bradavicama, nešto većim dimenzijama, ljutom okusu mesa, svjetlijoj otrusini, oko IIa-b, vrlo izraženom zelenom pigmentu klobuka, a vjerojatno ne raste u mediteranskom području.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1153. str. Russula terenopus Romagn.