|
PLAVKASTA KRASNICA
Russula subazurea Bon
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula subazurea Bon (GBIF ID 3359433)
Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro, nešto manje od + azureus (lat.) = nebeskoplav, plav. Po boji. Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, često je nepravilan, režnjast ili pupčast na sredini, ponekad je s dubokim pukotinama, kožica se guli gotovo u potpunosti, bez sjaja, pahuljast ili zrnast na sredini, prolazno i na rubu u mladosti, ponekad izgleda pojasasto kao kod vrsta iz podsekcije Olivaceinae, plavkasto-ljubičast, gotovo ujednačeno ili s ružičasto-ljubičastim rubom, obično je nešto tamniji na sredini gdje je crno-ljubičast, ponekad sivo-ljubičast, zelen ili potpuno sivo-maslinast u mladosti, rijetko je relativno zasićeno i ujednačeno crveno-ljubičast, rub je gladak, slabo je narebran u starosti, malo je nazubljen. Stručak: 2.5-4 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je čak i gomoljast, proširen je na vrhu, pon, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, jasno je pahuljast na gornje dvije trećine, bijel, gotovo uvijek je sa ružičasto-ljubičastom nijansom. Listići: Gusti, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli ili bjelkasti, oštrica je iste boje. Spore: Široko su eliptične, sa stžastim ili polukuglastim bradavicama su visokim 0.5-0.75 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9.6 x 6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-48 x 10-12 µm, cheilocistide su vretenaste i sa vršnim produžetkom, 45-74 x 8-12.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 2.8-4 µm, te vršno tupih, blago suženih ili gotovo zašiljenih primordijalnih hifa širokih 3.5-5.5 µm, terminalni segment je najčešće vrlo dug; otrusina je bijela (Ia-b). Meso: Mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, srednjeg intenziteta, sa sulfovanilinom crveno, a reakcija sa gvajakolom je slaba i spora. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex) i hrastom plutnjakom (Quercus suber), u mediteranskom području, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Ova vrsta raste u toplim zimzelenim šumama hrasta crnike i hrasta plutnjaka na vapnenastom ili pjeskovitom tlu, prvenstveno u mediteranskom području, te vjerojatno u toplijim područjima uz atlantsku obalu. Sitna je i lomljiva krasnica s pahuljastim i baršunastim klobukom, ružičasto-ljubičaste, plavkasto-sive ili djelomično maslinaste boje, s bijelim listićima i otrusinom, struškom s ružičastom nijansom, neizraženim mirisom i blagim okusom mesa, pozitivnom i sporom reakcijom s gvajakovom tinkturom, srednje velikim sporama s gotovo mrežastim uzorkom, te pileipelisom koji se sastoji od običnih hifa i primordijalnih hifa koje su često blago sužene. Russula zvarae var. pusilla je još jedna sitna vrsta iz podsekcije Lilaceinae, koja raste ispod hrastova crnike i plutnjaka, a prepoznatljiva je po klobuku relativno čiste crvene boje ili s karmincrvenim primjesama i ponekad malo smeđim na sredini. Lilasta krasnica (Russula lilacea) često raste u hladnijim okružjima, uglavnom ispod graba, a spore su prekrivene izoliranim bodljama. Po izgledu i boji su vrlo slične lomljiva krasnica (Russula fragilis), jasikina ljutica (Russula pelargonia) i bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koje rastu ispod zimzelenih mediteranskih hrastova, ali se sve jasno razlikuju po ljutom okusu mesa, glatkijoj ili manje sjajnoj kožici klobuka, a u nekim slučajevima i po mirisu ili promjeni boje. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1332. str. Russula subazurea Bon
Prirodoslovni muzej - Split
