|
DLAKAVA KRASNICA
Russula pubescens A.Blytt
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula pubescens A.Blytt (GBIF ID 3360328)
Etimologija: pubescere (lat.) = početi imati dlačice, maljav, pahuljast, paperjast. Po dekoraciji klobuka. Klobuk: 6-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan po vlažnom vremenu, zatim je bez sjaja i tipično pahuljast barem na rubu, ponekad dosta uočljivo, zbog bjelkastih ljuskica koje su uglavnom sitne, ali se u rijetkim slučajevima mogu zadebljati u pločice, višebojan, vinskicrven do vinski crveno-smeđ, izrazito narančasto-smeđ ili smeđih nijansi, često je oker ili žuto-maslinast na sredini, te u potpunosti maslinasto-oker do maslinasto-smeđ, kao kod nekih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, također može biti čitav ili djelomično maslinastozelen, vrlo rijetko je višebojan, odnosno mjestimično ljubičast, smeđ ili zelenkasto-oker, rub je gladak, nije narebran. Stručak: 5.5-10 cm visok i 2-3 cm debeo, više je ili manje ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, naboran, bijel, s hrđastosmeđim je mrljama na donjoj trećini, vremenom jasno posivi. Listići: Vrlo su gusti, široki su 6-10 mm, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, lomljivi, svijetlo maslačnožuti kada sazriju, s nejasnim su sivo-zelenkastim odsjajem, kao kod primorske krasnice (Russula seperina), kasnije posive, počevši od oštećenih dijelova. Spore: Široko su eliptične, sa stožastim su bradavicama ili tankim bodljama visokim do 0.8 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, koji nije gust, nekad su s potpunim mrežastim uzorkom, a rjeđe su s izoliranim bradavicama, amiloidne, 8.4-12 x 6.7-9.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-55 x 9-15 µm, cheilocistide su s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 53.5-86 x 8-13 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-5 µm i vrlo dugih primordijalnih hifa, sa prilično dugim segmentima, s trbuhom širokim 4.5-7 µm, vrh je uvijek tup; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa). Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu polako posivi, a zatim pocrni; miris je u mladosti slab, kasnije je slab na voće, donekle kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), međutim izražen je kod starijih, omekšanih primjeraka, možda na kvasac s aromatičnim notama, a okus je blag i ugodan. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postupno postaje ružičasto, s formalinom ružičasto, zatim postane izraženo ružičasto-narančasto, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je vrlo slaba. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u hladnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim vrstama breza (Betula pubescens, Betula nana), te možda sa vrbom, najčešće na suhom tlu, ne previše bogatom hranjivim tvarima, uglavnom na sjeveru Europe. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Napomena: Malo je poznata vrsta, koja raste na sjeveru Europe, a prepoznatljiva je po izrazito mesnatom i polikromnom klobuku, nenarebranom rubu, oker-smeđe, narančasto-smeđe do vinskicrvene boje, ponekad maslinasto-oker na sredini, hrapavoj površini zbog bjelkastih ljuskica koncentriranih uz rub, zrelim listićima sa žućkastim odsjajem, koji odgovara otrusini oko IIIc-IVa, mesu koje polako crni razvijajući predvidljivo ružičasto-narančastu reakciju s formalinom, blagog okusa i neizraženog mirisa, rastu ispod breze, a možda i vrbe. Po primordijalnim hifama, oker otrusini i mesu koje pocrni je vrlo slična vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), od koje se razlikuje po rastu ispod breze, nešto većoj prosječnoj veličini, izrazito šarenom klobuku, koji je često žuto-zelen na sredini, crvenkasto-smeđ na rubu i bjelkast na krajnjem rubu, dok slična vrsta ima ljubičasti rub sa svijetloljubičastim krajnjim rubom i boju otrusine oko IIIa-b. Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1421. str. Russula pubescens A. Blytt
Prirodoslovni muzej - Split
