Russula favrei - created on August 2012 in Nilsiä, Tahkovuori, Huutavanholma, Finland by Ville Kälviäinen

FAVREOVA KRASNICA

Russula favrei M.M.Moser

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula favrei M.M.Moser (GBIF ID 2551355)

Etimologija: U čast Švicarskom mikologu i ljekarniku Henriju Favreu (1872–1935), koji je bio istaknuti istraživač gljiva, osobito onih u Alpskom području. Bavio se floristikom i taksonomijom gljiva. Po imenu.

Klobuk: 5-10.5 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan, često neravan s izbočinama na sredini, kožica se lako guli, bez sjaja i baršunasta po suhom vremenu, vlažna i relativno sjajna po vlažnom vremenu, ponekad je pahuljast prema sredini, promjenjive je boje, najčešće je smećkast, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, u tonovima smeđokože golubače (Russula integra), na sredini može biti crnkast, ponekad je s zelenim nijansama, općenito je malo ružičast barem na rubu, s oker mrljama, može biti maslinasto-oker, potpuno izblijeđen u krem-oker tonovima, izblijedjele zelene ili posebno sivo-zelene boje, s crnkastom sredinom, točno kao kod određenih formi modrikaste krasnice (Russula parazurea) ili pojasast kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je gladak, kasnije je jasno narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.6-2.3 cm debeo, nepravilno je valjkast ili blago zadebljan na bazi, lomljiv, naboran, srž je kasnije mekana i grudvasta, bijel, nakon berbe lagano posmeđi, u svakom slučaju uočljivo i opsežno kao i kod ostalih vrsta iz podsekcije, ponekad je s blijedoružičastom nijansom na donjem dijelu ili po cijeloj površini.

Listići: Relativno su gusti u mladosti, izmiješani su s lamelulama, široki su 8-13 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, zatim su razmaknuti, lomljivi, krem, kasnije su oker, na kraju su smeđi, brže na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa izoliranim bradavicama visokim do 1 µm, ponekad povezanim kratkim grebenima, amiloidne, 8.5-11.2 x 6.6-9 µm ili manje,  6.6-9 x 5.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10.5-15 μm, cheilocistide su više ili manje vretenaste, često su s vršnim produžetkom, prozirne, 50-100 x 11-16.5 μm, kožica klobuka sastoji se od nepravilno valjkastih, tupih ili valjkasto-batinastih dlačica, širokih 4-7 μm, proširenih u sporadične ampule koje mogu biti široke do 10 μm, te malobrojnih, nepravilno valjkastih ili gotovo vretenastih, 1-2-3-segmentnih dermatocistida, s trbuhom širokim 6-10 μm; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane oker, a trljanjem postane oker-smeđe; tipično miriše na trimetilamin ili haringe u starosti, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom smrekom, arišem ili borom, na vapnenastom tlu, često na većim nadmorskim visinama, ali podjednako i u nizinskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Malo je poznata vrsta iz podsekcije Xerampelinae, koja često raste ispod smreke, bora ili ariša. Prepoznatljiva je po staništu, klobuku oker-smeđe do svijetlo crvenkasto-smeđe, te ružičasto-smeđe do više ili manje maslinaste boje, ponekad s vrlo tamnom sredinom, crnkasto-sivom, kožici koja je bez sjaja ili fino baršunasta, tamnooker do svijetložutoj otrusini, stručku s ružičastom nijansom, šiljastim i kratko grebenastim sporama, te višesegmentnim dermatocistidama. Po staništu se razlikuje od slične pašnjačke krasnice (Russula pascua), koja raste na većim nadmorskim visinama. Vrlo je bliska Russula abietum, čiji se raspon boja kreće od crvenkasto-smeđe do vinskicrvene, raste ispod jele ili smreke, otrusina je još tamnija, IVb-c, a kožica klobuka je sa višesegmentnim dermatocistidama. Druge vrste iz podsekcije Xerampelinae sa smeđim klobucima uglavnom rastu u bjelogoričnim šumama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 883 str., Russula favrei M.M. Moser