Inosperma pisciodorum - created on August 2020 in Mørfjærgruven, Stuenes, Arendal, Norway by Inger-Lise Fonneland

RIBLJA CJEPAČA

Inosperma pisciodorum Bandini & B.Oertel

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inosperma > Vrsta: Inosperma ismeneanum Bandini & B.Oertel (GBIF ID 11676820)

Etimologija: piscis (lat.) = riba + odorus (lat.) = mirisan, koji ima miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je gotovo glatka ili s prilegnutim vlakancima u mladosti, kasnije je vunasto-ljuskava, ali nikada s prilegnutim ljuskama, ostaci ovoja su prisutni samo u mladosti, ponekad prilično dugo vremena, prvo je gotovo bjelkast do svijetlo kremasto-žućkast, vremenom postaje oker, smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan ili sužen na bazi, pahuljast na vrhu, prema dolje je nepravilno vlaknast, u mladosti je s prilično prolaznom koprenom, prvo je bjelkast, kasnije postaje crvenkasto-smeđ od baze prema gore.

Listići: Umjereno su gusti, 30-80 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, na kraju su sa slabim maslinastim nijansama, na ozlijeđenim mjestima postaju smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bijela.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 12-17 x 6.5-9 µm, Q= 1.8-2.2, Q = 1.7-2.2, Qe = 2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 10-14 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste, valjkasto-batinaste do trbušaste, 33-77 x 8-22 µm, tankih stijenki, s bezbojnim ili crvenkasto-smeđim sadržajem, trama listića je s refraktivnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa, sa žutim pigmentom, blago inkrustiranim, širokim 6.6-14 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo, na prerezu polako postane crvenkasto-smeđe ili svijetlo vinskicrveno; svježi primjerci mirišu na listove pelargonije, kasnije više na ribu, miris je često pomiješan sa slabom, slatkastom komponentom kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii), može biti i odsutan, a okus je neodređen, slab na ribu ili slabo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, a zatim plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, od srpnja do listopada, u mediteranskoj regiji od veljače do travnja, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, kestenom, johom, smrekom ili borom.

Doba rasta: 2, 3, 4, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin i da je nejestiva zbog jakog i neugodnog mirisa na ribu, međutim smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Primjerci koji rastu u proljeće u mediteranskoj regiji općenito su većih dimenzija od primjeraka koji rastu u ljeto i jesen. Slična je Bongardijeva cjepača, koja ne miriše na ribu, međutim neki primjerci mogu biti i bez izraženog mirisa pa se mogu sigurno determinirati samo pomoću DNA analize. Vrlo je slična i jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja često ima izraženo ljuskavi klobuk i miris na zemlju, te Inocybe appenticulata, koja također može mirisati na ribu, ali su joj cheilocistide s vršnim kristalima.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 4.2. Inocybe bongardii var. pisciodora (Donadini & Riousset) Kuyp.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.