Ukupno vrsta gljiva: 2801
Amanita strobiliformis

amanita-strobiliformis1amanita-strobiliformis2amanita-strobiliformis3
amanita-strobiliformis4amanita-strobiliformis5amanita-strobiliformis6
amanita-strobiliformis7amanita-strobiliformis8amanita-strobiliformis9
amanita-strobiliformis10amanita-strobiliformis11amanita-strobiliformis12

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

USAMLJENA MUHARA

Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill. (GBIF ID 5240217)

Infragenerička taksonomija: sekcija Lepidella > podsekcija Solitariae > loza Strobiliformis

Etimologija: strobilus (lat.) = borov češer + forme (lat.) = oblik.

Engleski naziv: Warted Amanita

Klobuk: 5-22 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel do svijetlosiv ili svijetlo sivo-smeđ, površina je prekrivena s debelim, bijelim do sivkastim ili sivkasto-smeđim, ljuskavo-baršunastim ostacima ovoja, koji tvore velike ljuske, krpice ili tupe bradavice, rub je s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 8-22 cm visok i 1.6-4 cm debeo, robustan, valjkast, na bazi je s gomoljastim zadebljanjem koje može biti veliko do 8 x 5 cm, pun, bijel, čitav je pokriven ljuskavim ostacima ovoja kao i klobuk; vjenčić je isprva prisutan, ali je mekan, krhki, crtast i brzo prolazan, volva je bjelkasta, priraštena, razložena, na vrhu često tvori jedan ili više prstenastih pojaseva.

Listići: Gusti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, u mladosti su prividno prirasli na stručak, kasnije su slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Eliptične, amiloidne, 10-13.5 x 7-8.5 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, bez bazalnih kopči, cheilocistide su 20-40 x 15-25 µm, pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od paralelnih, polegnutih hifa širokih 2-7 µm (cromushrooms: spore su (10) 11.5 - 14.5 (14.7) × (6.7) 7.3 - 9.3 (10.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.8 (2), N = 129, Me = 13.1 × 8.2 µm, Qe = 1.6, bazidije su 49-71 × 10.7-14.3 µm, N = 41, cheilocistide su 23-42 × 9.2- 13.2 µm, N = 3); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, bijelo; miris nije izražen, rijetko je slab na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, najčešće usamljeno ili po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama, uz putove i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prvu 9.8.2023., drugu 7.9.2021., na lokalitetu Žarovnica kod Trakošćana, treću 26.7.2021., na lokalitetu Ivanščica, a ostale 18.6.2020., na lokalitetu u okolici Ivanca i 28.7.2025., na lokalitetu Skrad kod Delnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, a prije uporabe se oguli kožica klobuka, jer se na taj način uklanja neugodan miris po zemlji.

Napomena: Slične su kuštrava muhara (Aspidella solitaria), koja je manja, sa šiljastim ljuskicama i zelenkastim do svijetložutim listićima, smrdljiva pupavka (Amanita virosa), koja ima uglavnom glatki, stožasti klobuk i uočljivu volvu na bazi, te bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koji je bez ostataka ljuskavog ovoja na klobuku, a meso miriše na sirovi krumpir.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 24. Usamljena muhara (Amanita strobiliformis (Vitt.) Quélet), Sinonim: Amanita solitaria (Fr.) Quél.

Broj nalaza po mjesecima012345SijVeljOžuTraSviLipSrpKolRujLisStuPro
Amanita strobiliformis

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži