
PAPRENA MLIJEČNICA
Lactifluus piperatus (L.) Roussel
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Lactifluus >
Vrsta: Lactifluus piperatus (L.) Roussel (GBIF ID 7719797)
Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu. Engleski naziv: Peppery Milkcap Klobuk: 3-16 cm širok, isprva je konveksan s blago ulegnutom sredinom i zakrivljenim rubom, vremenom se širi i postaje ulegnutiji na sredini, površina je glatka, suha, fino raspucana, zagasita ili blago sjajna, koncentrično je naborana prema rubu, bjelkast do metalik bjelkasta ili krem, obično je najtamniji na sredini, ponekad je sa žućkasto-smeđim mrljama. Stručak: 4-9.5 cm visok i 12-30 mm debeo, valjkast ili se sužava prema dolje, gladak ili neravan, suh, bijel, s metalik bjelkastom ili svijetlokrem nijansom, od baze postaje žućkast ili smeđ. Listići: Vrlo su gusti, vrlo uski, široki su oko 1.5 mm, isprva su široko prirasli, zatim se blago spuštaju po stručku, s mjestimično ravnomjerno raspoređenim račvanjima, svijetlokrem do krem sa svijetlonarančastom nijansom. Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, sa sitnim su bradavicama visokim do 0.2 µm, nepravilno zaobljenim do izduženim i poredanim ili povezanim linijama u nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-10.5 x 5-7.5 µm, Q = 1.1-1.6, Qe = 1.3-1.4, bazidije su gotovo batinaste do valjkaste, 2-4-sporne, bez bazalnih kopči, 40-45 x 7-10 µm, pleuromacrocistide su obilne, 50-90 x 8-11 µm, cheilomacrocistide su 35-55 x 5-10 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.6 (9.8) × (5) 5.1 - 6.2 (7.2) µm, Q = (1.1) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 175, Me = 7.7 × 5.6 µm, Qe = 1.4, bazidije su 35-45 × 7-10.3 µm, N = 20, pleuromacrocistide su 51-82 × 8.1-11.6 µm, N = 12, cheilomacrocistide su 36-55 × 6.8-10.4 µm, N = 29); otrusina je bijela. Meso: Čvrsto, bijelo, s metalik bjelkastom nijansom, sušenjem žuti, u bazi stručka je limunastožuto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris je blago kiseo, pri sušenju je na med ili jabuke, a okus je nakon kratkog vremena vrlo ljut; mlijeko nije jako obilano, bijelo, sušenjem postaje bjelkasto ili sivkasto-zeleno, obično je nepromjenjivo, okus nakon nekog vremena postaje vrlo ljut, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens). Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo, mlijeko s KOH ponekad postaje žuto do narančasto. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma, česta je vrsta. Prvu sliku snimio je Neven ferenčak, 8.6.2023., druga, treća i četvrta su snimljene 9.6.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a posljednje tri 2.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa. Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 753. Paprena mliječnica (Lactarius piperatus (L. ex Fr.) S.F.Gray)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split