TVRDA KRASNICA

Russula rosea Pers.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula rosea Pers. (GBIF ID 2551240)

Engleski naziv: Rosy Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se vrlo sporo raširi i na kraju spljošti, nije ulegnut na sredini, više je ili manje nepravilan, površina je fino baršunasta, kao pahuljasta, raspucana, kožica je priraštena, samo se vrlo kratko i teško guli, ružičasto-crven, na sredini je tamniji ili izblijeđeno krem-oker, često je s primjesom karmincrvene ili vrlo rijetko čak s ljubičastom nijansom pri većim zasićenjima, ponekad je ujednačenije crven, s nijansama žuto-ružičaste ili ružičasto-narančaste kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili postane narančast i ponekad žućkast na sredini, ponekad je depigmentiran s kremastim nijansama (Russula lepida var. alba), te svijetlo limunastožut i više ili manje mjestimično hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nikada nije narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, tvrd, uglavnom je kratak, gotovo je valjkast ili batinast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je rijetko omekšana, pahuljast, bijel, obično je na jednom dijelu ili čitav s ružičastom nijansom, baza uglavnom ostaje bjelkasta.

Listići: Gusti, bez lamelula, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, vrlo su lomljivi, kremasti, sa slabim su sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, oštrica je cjelovita, ponekad je crvenkasta, samo uz vanjski rub klobuka ili čitavom dužinom.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, polukuglastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste, s vršnim produžetkom, 60-110 x 9-14 μm, pileipelis je miješane strukture, sastoji se od više ili manje vijugavih, umjereno širokih, kratkih hifa, te primordijalnih valjkastih hifa, s tupim krajevima, širokih 3.2-4.5 μm, te rijetkih dermatocistida, teško uočljivih zbog slabo refraktivnog sadržaja (cromushrooms: (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo, sušenjem više ili manje požuti, ponekad čak i lagano posivi zbog promočenosti; miris je slab na voće, a okus je blag, tipično je osvježavajući na mentol u listićima, ponekad čak i lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, od pozitivne i brze do vrlo slabe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, preferira toplija područja i sunčana mjesta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po dobro poznatoj tvrdoći plodnog tijela, tankom rubu klobuka i drugačijem obliku plodnog tijela, što predstavlja rijetku karakteristiku unutar roda Russula. Srednje je veličine, s crvenim klobukom, stručkom i nekad oštricom listića, priraštenom, tankom kožicom klobuka, tvrdim i debelim mesom, bez ljutine, te velikim, lomljivim, kremastim listićima. Ključna je značajka osvježavajući okus listića. Ista se značajka jasno uočava samo kod bijelocrne krasnice (Russula albonigra), koja se makroskopski lako razlikuje, kao i sve vrste iz sekcije Compactae. Ponekad neka neočekivana anomalija otežava prepoznavanje vrste. Klobuk može biti ružičasto-narančast sa žućkastom sredinom, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora), a drugi put s nježnim pigmentom boje mesa (Russula lepida var. salmonea), kremast i svijetlo limunastožut (Russula lepida var. alba) ili zasićeno crvene boje klobuka i iste nijanse na stručku (Russula lepida var. linneai). Kada je čistije crvene boje nego inače, slična je gorka krasnica (Russula amarissima) iz podsekcije Lepidinae, koja je prepoznatljiva po gorkom okusu i izraženom žućenju površine u nijansama šafranastožute. Na prvi pogled je zbog crvenog, suhog, baršunastog i pahuljastog klobuka slična čak i crvena krasnica (Russula rubra), međutim lako se razlikuje po ljutom okusu, mesu koje jasno posivi po vlažnom vremenu, slaboj konzistenciji, oker otrusini, te jakom i karakterističnom mirisu na med. Po izgledu, boji otrusine i boji klobuka mogu sličiti ružičasta krasnica i krupniji primjerci Zvarove krasnice (Russula zvarae), a sličnost je pojačana gotovo stalnom prisutnošću ružičastog pigmenta na stručku. U svakom slučaju, obje vrste imaju manje kompaktnu strukturu, osobito Zvarova krasnica, te neizražen okus u listićima. Po dosta tvrdom mesu, priraštenoj kožici klobuka, crvenom klobuku, i djelomično stručku, slična je čvrsta krasnica (Russula lepidicolor) iz podsekcije Roseinae, koja se razlikuje po sjajnijem klobuku, gotovo nepostojećem okusu u listićima, te vrlo slabom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Po velikim dimenzijama, kožici bez sjaja ili čak gotovo baršunastoj, čvrstoći mesa, blagom okusu, crvenom pigmentu na klobuku i stručku može sličiti čak i obojenonoga krasnica (Russula tinctipes), međutim otrusina je žuta, a listići su bez okusa. Russula lepida var. lactea je vitkija i s vrlo svijetlim, gotovo bjelkastim, gradacijama boja na klobuku.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 828. Tvrda krasnica (Russula lepida Fries), Sinonim: Russula rosacea Pers. ex S.F.Gray; 830. Tvrda mliječna krasnica (Russula lepida var. lactea ss. Møller, J.Schäffer); 834. Ružičasta krasnica (Russula rosea Quélet), Sinonim: Russula aurora Krbh. ss. Melz. & Zv.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1128. str. Russula lepida Fr.