Russula mustelina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

LASIČJA KRASNICA

Russula mustelina Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula mustelina Fr. (GBIF ID 2551312)

Etimologija: mustela (lat.) = lasica. Po boji sličnoj krznu navedene životinje.

Engleski naziv: Russet Brittlegill

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, više je ili manje režnjast, nepravilan i kvrgav, valovit, gladak, vlažan i malo mazav po vlažnom je vremenu, na kraju je suh, više je ili manje sjajan, rijetko je bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera, mednosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nekad je maslinast, nešto je tamniji na sredini, s nešto je svjetlijim mrljama od tamnije osnove, rub je oštar, dugo je vremena podvijen, često je nepravilan i iskrivljen, obično je gladak, rijetko je kratko narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast do batinast, valovit, ponekad je zakrivljen na dnu, pun, u starosti je komorasto-spužvast, bjelkasto-krem, zatim je sa hrđastosmeđim mrljama ili opsežno oker-smećkast.

Listići: Gusti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, slabo su račvasti, prirasli, zaokruženi uz stručak, gotovo su elastični, krem do žućkasti, oštrica je kasnije smeđa.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.45 µm, slabo povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, slabo su amiloidne, 7-9.7 x 5.8-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 50-70 x 6-10 μm, cheilocistide su vretenaste, s više su ili manje izraženim vršnim produžetkom, 70-100 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od hifa, vrlo tankih stijenki, s blago zadebljanim bazalnim segmentima, širokih 7-8 μm, te teško uočljivih dermatocistida zbog slabo refraktivnog sadržaja, nepravilno valjkastih, jednosegmentnih, širokoh 4-6 μm; otrusina je krem (IIb).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, umjereno je elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je do žućkasto, vremenom ili u dodiru sa zrakom postane oker-smeđe; miris nije izražen, u starosti je izražen i neugodan na pokvarenu ribu ili na pečenu koru krumpira, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane narančasto, s fenolom crveno-smeđe do vinskicrveno, meso i kora stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno postanu plavo-zeleni, a listići u dodiru s anilinom polako požute.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, obično jelom ili smrekom, a rijetko bukvom, voli pjeskovito-vapnenasto i kiselo tlo, siromašno hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po srednjoj veličini, ne previše sjajnoj površini klobuka, kod mladih primjeraka je čak i zrnast, boja varira od žućkasto-smeđe, mednosmeđe do brončane, krem otrusini, gotovo čvrstom mesu, koje posmeđi u dodiru sa zrakom, sa slatkastim okusom i neizraženim mirisom mesa i narančastoj reakciji sa FeSO4.
Osim spora, koje su prilično različito dekorirane, pileipelis je s karakterističnim velikim hifama, s vrlo tankom stijenkom, te sa slabo uočljivim dermatocistidama, kao kod raznih vrsta iz podsekcije Heterophyllae. Po boji je slična smrdljiva krasnica (Russula foetens) od koje se razlikuje po izostanku mirisa i glatkom rubu klobuka. Sumračnica (Russula consobrina) koja raste na istom staništu je mnogo manjih dimenzija, slična je po boji, ali ima jako ljuto meso, meso i stručak su joj ponekad crvenkasto obojeni, a i lagano je narebrana na rubu klobuka.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 815. Lasičja krasnica (Russula mustelina Fries), Sinonim: Russula elaphantina Fr.; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 266. str., Russula mustelina Fries