AMETISTNA LISIČICA

Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Cantharellales > Porodica: Hydnaceae > Rod: Cantharellus > Vrsta: Cantharellus amethysteus (Quél.) Sacc. (GBIF ID 5249555)

Infragenerička taksonomija: podrod Cantharellus > sekcija Amethystini

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po ametistno nahukanom klobuku.

Engleski naziv: Amethyst Chanterelle

Klobuk: 1.5-9.5 cm širok, površina je isprva glatka, kasnije je vrlo često čitava ili samo na sredini pokrivena priraštenim, ružičasto-ljubičastim do ljubičastom ljuskicama, nekad je pojasasta, isprva je žućkasto-oker do svijetlo žuto-narančast, u mladosti je rijetko svijetlo žuto-oker, obično je u potpunosti ili djelomično s ružičasto-ljubičastom do ljubičastom nijansom, koja tipično zaostaje na sredini ili rubu, ponekad je odsutna u starosti, ljubičasto-smeđ kada izblijedi pod utjecajem vremenskih uvjeta, rub je tanak.

Stručak: 1.5-5.5 cm visok i 8-12 mm debeo, valjkast, često se sužava prema dolje, površina je glatka, isprva je oker-bijel, zatim je svijetlo žuto-oker.

Himenij: Sastoji se od račvastih žilica, anastomozirajućih, rijetko su naborane, isprva su svijetlo narančasto-oker do svijetlo žućkasto-oker, zatim su žuto-oker, ponekad rukovanjem malo potamnu.

Mikroskopija: Spore su eliptične do donekle bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, prozirne, 9-12 x 4.5-7 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.7, bazidije su pretežno 4-6-sporne, 70-110 x 8-10 µm, hife pileipelisa su valjkaste, ponekad su malo vijugave, s debelim stijenkama (0.5-1 µm), ponekad su nešto debhlje na vrhu (0.5-1.5 µm), sa žutim sadržajem, sadržaj je u području obojenog sloja na klobuku ružičasto-smeđ, 4-7.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Debelo, dugo je vremena čvrsto, suho, bijelo, u mladosti je žuto-oker ispod kožice klobuka; miriše tipično ugodno na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku i stručku sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo u bazi stručka.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, na glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta karakteristična po ružičasto-ljubičastom do ljubičastom nijansi na klobuku, jakom tamnjenju na pritisak i po velikim sporama. Plodna tijela se teže determiniraju bez uočljivog sloja i bez ljuskave dekoracije, ali su prepoznatljiva po suptilnim ostacima obojenog sloja na rubu i/ili na sredini. Čini se da opisana vrsta jedinstveno reagira s FeSO4, meso u klobuku i stručku postane sivo, ali jasno crvenkasto-sivo na bazi stručka. Površina klobuka je svijetlo žumanjčanožuta i s blagim smeđim i ljubičastim slojem. U početku je zbog boje klobuka kao sinonim opisane vrste bila predložena vrsta Cantharellus rufipes, koji je sinonim bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), međutim taj prijedlog nije prihvaćen u široj mikološkoj zajednici. Također je kao sinonim predložen i drugi sinonim bjelkaste lisičice, Cantharellus cibarius subsp. squamulosus, prvenstveno zbog ljuskavog klobuka, crveno-smeđeg stručka i činjenice da je opisana vrsta raširena u Norveškoj, gdje bila izvorno opisana. Međutim, ni posljednji prijedlog sinonimije nije prihvaćen. Još je jedan od sinonima bjelkaste lisičice isprva također smatran srodnim opisanoj vrsti, Cantharellus cibarius var. umbrinus, prvenstveno na temelju dobivenih molekularnih podataka. Opisana vrsta nije rasprostranjena samo u mediteranskom području, široko je rasprostranjena u čitavoj Europi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.