UGLJENARSKA LISIČICA

Faerberia carbonaria (Alb. & Schwein.) Pouzar

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Polyporales > Porodica: Polyporaceae > Rod: Faerberia > Vrsta: Faerberia carbonaria (Alb. & Schwein.) Pouzar (GBIF ID 2546354)

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po rastu po opožarenim terenima.

Engleski naziv: Firesite Funnel

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je konveksan, zatim je više ili manje ravan, ponekad je urezan, također je režnjast, duboko je udubljen na sredini, površina je sa priraslim, radijalnim vlaknima, ponekad je pojasast na rubu, umjereno je vodenasta, sivo-smeđ do crno-smeđ, rub je u mladosti snažno podvijen, kasnije je nazubljen.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, ponekad je blago ekscentričan, zadebljan na bazi, pun, elastičan, fino je pustenast, boje je klobuka, ponekad je svjetliji, baza je baršunasta od bjelkastog micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, ponekad su račvasti, uski, debeli, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, isprva su bjelkasti, zatim su krem-oker.

Mikroskopija: Gotovo valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, često s velikom središnjom uljnom kapljom, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6.5-9.2 x 2.7-4.8 µm, Me = 7.8 x 3.9 µm, Q = 1.6-2.5, Qe = 2, bazidije su 44-51 x 6.4-8.7 µm, 1-2-4-sporne, usko i izduženo batinaste, subhimenij se sastoji od prozirnih elemenata, 5.5-11.5 µm, struktura listića je dimitska, sastoji se od hifa širokih 2-4 µm, umjereno želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su uglavnom tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, vijugavih i nepravilnih, nerazgranatih, jednosegmentnih, cheilocistide su 71-145 x 8.5-14.5 µm, usko su vretenaste, baza je više ili manje duga na stalku, često su zakrivljene, s vršnim žućkastim kristalima (metuloidne), sa zadebljanim stijenkama širokim 1.7-6 µm, dekstrinoidne, pleurocistide su oblikom i veličinom slične cheilocistidama cistidioidne hife su 68 x 11 µm, na vrhu su široke 4-6.5 µm, oblika boce do gotovo valjkaste, glavičaste, nisu obilne, prisutne su i na oštrici i na licu listića, bez vršnih kristala, nedekstrinoidne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnog cutisa, sastavljenog od višesegmentnih hifa, širokih 2.5-8.5 µm, s tupim vrhovima, unutarnji citoplazmatski pigment je smeđ, a inkrustirani vanjski pigment sastoji se od smeđih granula, pileocistide su 55-86 x 9.5-18 µm, na vrhu su široke 4-8 µm, rijetke, oblika boce do valjkaste i vijugave, tankih stijenki, prozirne, dimitska struktura sastoji od hifa širokih 3.5-5 µm, snažno želatiniziranih, vijugavih, tankih stijenki, višesegmentnih, s kopčama, izmiješane su sa skeletnim hifama sa stijenkama debljine do 2 µm, bez segmenata, caulopelis je dimitske strukture, sastoji se od hifa širokih 2.5-9 µm, blago želatiniziranih, vijugavih, generativne hife su tankih stijenki, višesegmentne i s kopčama, izomiješane su sa skeletnim hifama s debljinom stijenki do 2.5 µm, caulocistide su usko vretenaste, s više ili manje dugim stalkom i često zakrivljenom bazom, 54-121 x 8-13.5 µm, sa stijenkama debljine 2-3.5 µm, rijetko su s vršnim kristalima, izmiješane su s drugima, oblika boce ili valjkastim, u oba slučaja s blago proširenim do glavičastim vrhom (slično cistidioidnim hifama), 44-135 x 7-13.5 µm, s vrhom širine 6.5-14 µm, s tankim stijenkama ili su ponekad debljine do 1.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.      

Meso: Kožasto, elastično, sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u svim tipovima šuma, često po opožarenim terenima bogatim pougljenisanim ostacima drva, često hrasta, često na naknadno izrasloj mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog previše žilavog i bezukusnog mesa.

Napomena: Karakteristička je po plodnim tijelima s dimitskom strukturom, cistidama s vrlo debelim stijenkama i inkrustiranim vrhom (vrlo su slične lamprocictide kod nekih vrsta iz roda Corticiaceae), te specifičnom staništu. Donedavno je bila svrstavana u porodicu Pleurotaceae, zajedno s rodom Hohenbuehelia (koji međutim ima monomitsku strukturu), ali sada je svrstana u porodicu Polyporaceae. Ova je lisičica najprepoznatljivija po himeniju kojeg ne tvore krupne žilice (nervatura), već tanki listići, koji su jako račvasti i na bazi međusobno spojeni poprečnim žilicama. Slična je Myxomphalia maura, koja ima manje, amiloidne spore i cistide tankih stijenki. Vrste iz roda trubača (Craterellus) nemaju cistide, mikorizne su i obično rastu na neizgorenom tlu.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.