BJELKASTA LISIČICA

Cantharellus cibarius Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Cantharellales > Porodica: Hydnaceae > Rod: Cantharellus > Vrsta: Cantharellus cibarius Fr. (GBIF ID 5249504)

Engleski naziv: Chanterelle

Klobuk: 1.5-8 cm širok, čvrst, suh, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, površina je bez izražene nijanse, fino baršunasta ili glatka, rijetko je slabo ljuskava na sredini, ujednačeno je obojen, žuto-narančast do svijetlog žuto-oker, ponekad je ružičasto-narančast, svijetlo žuto-oker u mladosti ili kada je dehidriran, ponekad je s bjelkastim ili srebrnastim nijansama, rub je tanak, valovit i zakrivljen.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 8-15 mm debeo, valjkast, ponekad se sužava prema dolje, gladak, isprva je vrlo svijetlo oker-bijel, zatim je žuto-narančast, rijetko je svijetlo ružičasto-narančast.

Himenij: Sastoji se od račvastih vena, anastomozirajućih, spuštaju se po stručku, žuto-oker do žuto-narančaste, ponelad su ružičasto-narančaste, ujednačeno su obojene, na pritisak ne mijenjaju boju.

Mikroskopija: Eliptične, ponekad su malo bubrežaste, ponekad su sužene na sredini, glatke, 7.5-10 x 4-6 µm, Q = 1-2.1, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 5-6-sporne, 76–104 x 8–9.5 µm, hife pileipelisa su valjkaste, debelih stijenki (1–1.5 µm), sa žutim sadržajem, širokie su 3-10 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ponekad je slabo obojeno, osobito u mladosti, žuto-oker ili rijetko ružičasto-narančasto ispod kožice klobuka; lagano miriše na breskve, osobito ako su gljive očišćene i izrezane, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) posivi, s fenolom postane ljubičasto-sivo, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi, dok sa sumpornom kiselinom meso najprije postane plavo-sivo pa zatim smećkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, hrastom, bukvom ili brezom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Lisičica je nadaleko poznata i veoma cijenjena gljiva, ima dosta varijacija, a sve su podjednako kvalitetne jestive gljive.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno i antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Golden Chanterelle or a Gold Mine? Metabolites from Aqueous Extracts of Golden Chanterelle (Cantharellus cibarius) and Their Antioxidant and Cytotoxic Activities; Structural characterization, immune regulation and antioxidant activity of a new heteropolysaccharide from Cantharellus cibarius Fr.; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania).

Napomena: Karakteristična je po ujednačeno obojenom žuto-narančastom klobuku i što trljanjem ne mijenja boju. Klobuk ponekad može biti potpuno narančast ili bijel. Uzorci sa srebrnim slojem na klobuku je Cantharellus atlanticus (sinonim Cantharellus cibarius var. atlanticus) koji na temelju određenih kriterija pripadaju istoj filogenetskoj skupini kao i bjelkjasta lisičica (Cantharellus cibarius). Stariji i u potpunosti žuto-narančasti primjerci dvobojne lisičice (Cantharellus pallens) jako podsjećaju na bjelkastu lisičicu, ali se uglavnom može odvojiti od nje po nešto većim dimenzijama, svjetlijem žuto-narančastom himeniju blizu ruba klobuka, više smeđoj boji, svjetlijoj i hifama pileipelisa s debelim stijenkama. Iako je bjelkasta lisičica dosljedno interpretirana u Europi nakon revizije Eyssartiera i Buycka (2000.), predložen je jedan epitip kako bi se omogućila molekularna interpretacija. Na temelju sekvenci i morfološkog pregleda, Cantharellus parviluteus i Cantharellus atlanticus su u reviziji lisičarki svedeni na sinonime od bjelkaste lisičice, međutim kasnije su odvojeni u zasebne vrste. Cantharellus parviluteus je bila opisana kao mala bjelkasta lisičica karakteristična po higrofilnom staništu. Eyssartier i Roux (2011.) su smatrali da Cantharellus atlanticus zaslužuje status zasebne vrste. Opisana je vrsta široko rasprostranjena u čitavoj Europi, a ne samo u mediteranskom području. Također su slične ametistna lisičica (Cantharellus amethysteus), koja je mesnatija, više smeđe boje, svjetlija i ima hife pileipelisa s debelim stijenkama, sitna lisičica (Cantharellus friesii), koja je krhkija, s hifama pileipelisa s tankim stijenkama i uglavnom crvenkastija, hrđava lisičica (Cantharellus ferruginascens), koja raste na tlima bogatim hranjivim tvarima, ima limunastožuti klobuk i stručak s izraženim smeđim ili hrđastosmeđim mrljama. Sve su navedene vrste jestive. Paziti da se ne zamijeni s lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca) koja raste na panjevima, a ne na zemlji, klobuk joj je pahuljast i ima jako anastomozirajuće listiće. Ponekad se susreću izblijeđena ili gotovo bijela plodna tijela, koje nisu nikakva zasebna vrsta, već samo mutacije bjelkaste lisičice. Ista vrsta može se pojaviti i u ružičasto-narančastoj formi. 

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.