Ukupno vrsta gljiva: 2801
Amanita muscaria var. aureola

amanita-muscaria-var-aureola1

Otrovna gljiva

OGOLJELA MUHARA

Amanita muscaria var. aureola (Kalchbr.) Quél.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita muscaria (Kalchbr.) Quél. (GBIF ID 8415547)

Infragenerička taksonomija: sekcija Amanita > podsekcija Amanita > linija Amanita > loza Muscaria

Klobuk: 6-20 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, kožica se može guliti, žućkast, narančasto-crven, do crven, gol ili je rijetko s ponekim bijelim bradavičavim ostacima ovoja, osobito uz rub, rub je lagano narebran, osobito kod starijih gljiva.

Stručak: 8-25 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, baza je dosta gomoljasto zadebljana, gomolj je širok do 5 cm, bez volve, ali je s koncentričnim ljuskavim ostacima ovoja, bijel do svijetložut; vjenčić je velik, bijel, viseći, zupčastog ruba, podsjeća na suknjicu.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, široki su do 1 cm i na oba kraja suženi, slobodni, bijeli ili žućkasti.

Mikroskopija: Široko su eliptične, neamiloidne, 8-10 x 6-7 µm, baze bazidija su često s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žuto do žućkasto-narančasto; miris ugodan, a okus ugodan na gljive.

Kemijske reakcije: Meso sa sumpornom kiselinom postane svijetlosmeđe, s fenolom vinskicrveno, a s fenolanilinom najprije vinskicrveno pa ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (najčešće krajem jeseni) u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće u šumama hrasta i bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži toksine muskarin, iboteničnu kiselinu, muscimol i muskazin kao i tipična vrsta. Na istoku i u nekim krajevima Italije je jedu tako da joj ogule kožicu koja sadrži najviše muskarina, prokuhaju, odliju vodu i nakon toga dugo drže nasoljenu. Ako se konzumira u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne smetnje, zatajenje cirkulacije, paralizu disanja, poremećaje svijesti, deluzije, euforiju i psihoze. Crvena muhara postoji u brojnim varijetetima i formama s istim aktivnim tvarima. Postoji opće upozorenje protiv bilo kakvog oblika konzumacije ove vrste. U Rusiji se fermentira u bocama i koristi kao melem za prehladu i bolove. U posljednje se vrijeme pojavio novi trend koji uključuje konzumaciju crvene muhare zbog čega je provedeno znanstveno istraživanje o razlozima konzumacije i štetnim simptomima onih koji su je konzumirali (National Library of Medicine. 2024. Reasons, Form of Ingestion and Side Effects Associated with Consumption of Amanita muscaria).

Napomena: Sinonim je tipične crvene muhare (Amanita muscaria), koja se razlikuje samo po prisustvu bijelih bradavičavih ostataka ovoja po cijeloj površini klobuka dok je klobuk kod opisane vrste najčešće gol, a samo ponekad s rijetkim bradavičavim ostacima uz rub. Opisana je samo zbog 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 18. Ogoljela muhara (Amanita aureola Kalchbr.)

Amanita muscaria var. aureola

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži