CROmushrooms - Ključ vrsta


*Flammulina velutipes var. lactea* - created on January 2020 in Bentwoud, Zuid-Holland, Netherlands by Westra, Theo

Jestiva gljiva

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, površina je mazava i ljepljiva, glatka, bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 2-10 cm visok i 3-10 mm debeo, često je ekscentričan, žilav, površina je baršunasta, bijel, prema bazi je ponekad tamnosmeđ.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-10 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do svibnja, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe ili hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 166. str. Snježnobaršunasta panjevčica (Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas Personia, sinonim Collybia velutipes var. lactea Rea)

Nejestiva gljiva

KORBARIJSKA PRITAJNICA

Cryptomarasmius corbariensis (Roum.) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: Po gradu Corbara u regiji Campania u jugozapadnoj Italiji.

Klobuk: 3-9 mm širok, u obliku je kupole padobrana, površina je fino dlakava, radijalno naborana, zlatnožut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je narebran i nešto svjetliji.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, dug, tvrd, končast, iskrivljen, nekoliko je puta spiralno zakrivljen, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), crno-smeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, bjelkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-10 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 22-30 x 8-9.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na lišću ili drvnim ostacima (grančice) bjelogoričnog drveća, obično masline, te na biljnim ostacima. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 27.12.2021., na lokalitetu u Istri, na listu masline.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom iskrivljenom stručku i staništu.


*Cryptomarasmius minutus* - created on June 2003 in Maribo Søndersø, Denmark by Jens H. Petersen

Nejestiva gljiva

MALA PRITAJNICA

Cryptomarasmius minutus (Peck) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: minutus (lat.) = vrlo mali, sićušan. Po veličini

Klobuk: 0.5-3 mm širok, isprva je gotovo polukuglast do duboko konveksan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se izravna i često ulegne na sredini, svijetlo crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ kada je suh, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, narebran, u starosti je valovit.

Stručak: 5-30 mm visok i 0.1-0.25 mm debeo, končast, ujednačene debljine, zakrivljen, pun, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), smeđ do crnosmeđ, nešto je svjetliji do bjelkast na vrhu.

Listići: U mladosti su gotovo neuočljivi, razmaknuti, slobodne do usko prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, rijetko su bademaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-9.5 x 2.5-4 μm, bazidije su valjkasto-batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-23 × 5-7.5 μm, bazidiole su valjkasto-batinaste do batinaste, 11-19 x 3.5-8.5, dva su tipa cheilocistida: 1. u obliku metlice, široko batinaste do napuhane s izraslinama dugim 0.7-2 μm, 10-16.5 x 6-11 μm, 2. vretenaste do oblika boce, obično su s dugim vratom, sa sitnim bradavicama na vrhu, glatke, 20-31 × 6.5-13 μm, pleurocistide su vretenaste, trbušaste ili oblika boce, 17-30 × 4-8 μm, pileipelis je himeniforman, uglavnom se sastoji od široko batinastih do kruškolikih, napuhanih ili valjkastih metličastih segmenata, 10-21 × 6-15 μm, s brojnim, 0.8-2.3 μm dugim izraslinama, pileocistide su 17-26 x 4-6.5 μm, nalaze se među hifama pileipelisa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit na otpalom ili trulom lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili topole, ali i jasena, brijesta, javora ili jorgovana, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da je opisana vrsta široko rasprostranjena vrsta u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere i zabilježena je u mnogim europskim zemljama, osobito u mediteranskom području. Zbog sitnih plodnih tijela se teško uočavaju na supstratu. Slične su korbarijska pritajnica (Cryptomarasmius corbariensis), koja ma veće plodno tijelo (klobuk širok 2-9 mm i stručak 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo), veće bazidije (22-30 x 8-9.5 μm), veće spore (8-10 x 3.5-5.5 μm), raste na trulom lišću masline, te močvarna pritajnica (Marasmius limosus), koja ima listiće prirasle na ovratnik i raste na biljkama jednosupnicama, kao što su razne trave, trska i šaš.


*Cylindrobasidium evolvens* - created in Finland by Alpo Huhmarniemi

Nejestiva gljiva

GLATKA KRASTOKORKA

Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jülich

Etimologija: evolvere (lat.) = razvijati, odmotavati + -ens (lat.) = za označavanje radnje, stanja ili procesa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-8 (30) cm široko i 0.5-1 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno za podlogu, formira izolirane plahtice, na vertikalnom supstratu formira sitne klobučiće polumjera 1 cm, tada je gornja površina bjelkasta i baršunasta, himenijalna je površina kvrgava, u ranoj mladosti je bijelo i resasto, poslije je krem, oker, smećkasto do crvenkasto-oker, rub je bijel i resast, svježe plodno tijelo na mjestu pritiska posmeđi, u mladosti često s narančasto-crvenim kapljicama po površini.

Spore: Eliptične, glatke, na jednom kraju sve tanje i završavaju šiljato, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 8-12 × 5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, membranozno, sočno, po suhom vremenu ispuca, na pritisak posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali uglavnom u proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo česta i lako je prepoznatljiva po kvrgavoj površini i krem-crvenkastoj boji. Osobito se ističe bijeli rub koji je resast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1419. Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jül., Sinonim: Corticium evolvens (Fr.) Fr.


*Dactylosporina kuehneri* - created on September 2022 in Čukarica, Београд, Serbia by Milan Kovačević

Nejestiva gljiva

KUEHNEROVA KORJENJAČA

Dactylosporina kuehneri (Romagn.) R.H.Petersen

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i s tupom, niskom grbicom, površina je izrazito baršunasta i prekrivena bijelim, prozirnim, stršećim dlačicama različite gustoće, koje su mnogo gušće i duže na rubu, a manje guste u sredini, duge su oko 300 µm, nije vodenasta, sivkasto-smeđ do smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, nije narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, blago je zadebljan na dnu, baza je izdužena poput korijena, duboko je ukorijenjen, čitava izložena površina prekrivena je bjelkastim, prozirnim, stršećim dlačicama, poput klobuka, nešto je svjetlije boje od klobuka, sivkasto-smeđ.

Listići: Izraženo su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, pomalo su trbušasti, debeli, u početku su široko prirasli, kasnije su gotovo slobodni, bijeli.

Spore: Kuglaste, pokrivene su sa stožastim, tupim bodljama dugim do 3 µm, neamiloidne, 13.5-17 x 13.5-16.5 µm, bazidije su batinaste, s jako refrakcijskim sadržajem, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su u ubliku boce do trbušaste, ponekad su vršno zadebljane, 60-80 x 8-25 µm, pleurocistide su sličnog oblika i veličine kao i cheilocistide, stipepelis je s brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama, pileipelis je dobro razvijeni trihoderm na sredini klobuka, ispresijecan je s 100-250 µm dugim, u obliku boce do vretenastim pileocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, parkovima, u vlažnim močvarnim područjima, na pjeskovitom tlu među raspadajućim drvnim ostacima, ispod sremze (Prunus padus), bijele johe (Ainus incana) ili gorkog javora (Acer pseudoplatanus).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela podsjećaju na malu glatkonogu korjenjaču (Hymenopellis radicata), koja je s tamnim klobukom i stručkom. Mikroskopski se razlikuje po dermatocistidama i kuglastim, tupo bodljikavim sporama. Unatoč jasnim karakteristikama vrste, postoje različita mišljenja o njezinoj klasifikaciji u rodu. Izvorno ju je Romagnesi (1941.) opisao kao Mycenella kuehneri, međutim Singer (1975.) ju je s drugim vrstama iz roda Xerula smjestio u rod Oudemansiella. Konačno je Dorfelt (1985.) svrstava u rod Dactylosporina.

Uvjetno jestiva gljiva Na listi za determinatore

ČUPAVA GRMAČA (GRMAČA)

Desarmillaria tabescens (Scop.) R.A.Koch & Aime

Etimologija: tabescere (lat.) = stopiti se. Po tome što izgleda raspadnuto.

Engleski naziv: Ringless Honey Fungus

Klobuk: 3.5-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i ulegnut, dosta naglašeno ispupčen na sredini, svijetlosmeđ ili žuto-smeđe boje meda, kasnije je crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, nijansa dosta ovisi o staništu, više ili manje je prekriven tamnijim vlaknastim ljuskama koje se kasnije skupljaju u čuperke i uzdižu prema gore, rub je prvo je podvijen pa izravnat i istrgnut.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-2.2 cm debeo, pun, tanak, uži je na bazi i na vrhu, ponekad je i šupalj, duguljast, zavijen, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast i sa sitnim brazdama, prema vrhu je svjetlije bjelkaste ili žućkaste boje, uglavnom je boje klobučića, a prema dnu je redovito crnkast.

Listići: Prilično su široki, rjeđe su izmiješani s lamelulama, na oba kraja su uži, spuštaju se po stručku, najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 7-9 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (7.1) 7.3 - 8.9 (9.5) × (4.5) 5 - 5.9 (6.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 8.1 × 5.4 µm, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 28.6 - 41.8 × 7.1 - 8.8 µm, N = 6, cheilocistide su valjkaste, sužene poput grla, 41.6 - 48.5 × 6.6 - 7.3 µm, N = 2); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo ili bjelkasto, vodenasto smećkasto, u bazi stručka je crvenkasto; miris je slab na plijesan, a okus je kiselkast i malo na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima kao parazit na živom bjelogoričnom drveću ili korijenju, kao i saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili kestena, često prividno na tlu, iz zajedničkog dna izbija mnoštvo plodnih tijela.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete kao i medena puza (Armillaria mellea), a prodaje se i na tržnicama. Iako su se sve vrste puza dugi niz godina općenito smatrale jestivim kada su dobro kuhane, pripadnice skupine puzica koje rastu na drvu neki smatraju sumnjivim, jer su neki slučajevi trovanja povezani s konzumiranjem ovih gljiva. To se najvjerojatnije desilo zbog malog, ali značajnog dijela ljudi koji ne podnose ove gljive, a ne zbog univerzalne ljudske reakcije na te vrste gljiva. Kod onih koji ih ne podnose može izazvati teške reakcije slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalne tegobe. Unatoč ovim reakcijama, dobre su jestive gljive. Trovanja sa smrtnim ishodom ili s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Kod provjere okusa žvačite komadić oko 1 minutu bez gutanja i odjednom će se na bočnoj strani jezika pojaviti pomalo nametljiv kiselo-sapunasti okus. Također ne savjetujemo konzumaciju ove vrste zbog njezine rijetkosti. Stoga oprez s ovom vrstom gljiva. Također nije priladna za sušenje.

Napomena: Slična je puzi koja ima vjenčić, kompaktnija je i veća rastom. Slična je i aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis), koja na stručku nosi slabašan vjenčić, a raste po višim planinskim predjelima na panjevima bukve. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 100. Čupava grmača (grmača) (Armillaria tabescens (Scop. ex Fr.) Sing.)


*Gloiocephala caricis* - created by unknown
*Gloiocephala caricis* - created by unknown

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Kritično ugrožene vrste

ŠAŠEVA PRITAJNICA

Gloiocephala caricis (P.Karst.) Bas

Etimologija: Po staništu na šašu (Carex).

Klobuk: 2-4 mm širok, konveksan, rub je najprije lagano podvijen; bijele je do bjelkaste boje, samo je u starosti malo okerasto-blijedo pigmentiran, površina je glatka, jedva je naborana kada se gljiva razvije.

Stručak: 3-4 mm visok, valjkast je i s lagano zadebljanom i skoro pločastom bazom, samo u mladosti je centralno postavljen u odnosu na stručak pa ubrzo ekscentričan i zakrivljen; bijel je na vrhu, a blijedosmećkast prema bazi.

Listići: Jako su silazeći, krupni, nisu pilasti, uski, bijeli, oštrica je bijela i nazubljena.

Spore: Lagano batinaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 13-22 x 5-7 µm.

Meso: Bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do studenog, u močvarama i tresetištima, kao saprofit samo na suhom lišću i stabljikama šaša. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta prvenstveno prepoznatljiva po tipičnom staništu na kojem raste. Postoji dosta sličnih vrsta malih dimenzija koje su teško uočljive i kada su potpuno razvijene. Na istom staništu, na šašu, raste i rogozova pritajnica (Gloiocephala menieri) koja ima oker-smeđo-crvenkastu boju klobuka i drugačije mikroskopske karakteristike.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Šaševa pritajnica (Marasmius caricis P.Karst.)


*Gloiocephala menieri* - created on August 2016 in Langkæret, Denmark by Marco Floriani

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Kritično ugrožene vrste

ROGOZOVA PRITAJNICA

Gloiocephala menieri (Boud.) Singer

Klobuk: 4-8 mm širok i 2-4 mm visok, gladak, u odrasloj dobi je blago kvrgav, oker-smećkast, s hrđastosmeđim je pjegicama, u starosti je tamnosmeđ.

Stručak: 0.4-0.7 mm dug, kratak, izrazito je ekscentričan do gotovo lateralan, u početku je svijetliji pa postupno sve tamnije tamnosmeđ na bazi.

Listići: Himenij je u početku gladak, kasnije rijetko rebrast, listići su u odrasloj dobi mrežasto žiličasti, visoki 1 mm, svijetli, bjelkasti su do kremasti, oštrica je iste boje, sa smeđim pjegicama kada su osušeni.

Spore: Gotovo su vretenastog oblika, s izraženim zakrivljenim vrhom, s tankim stijenkama, glatke, obično s jednom velikom kapljicom (rijetko s 2 ili 3), 15-22 × 5.5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 0.5 mm debelo, bezbojno, savitljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kasnog proljeća do rane jeseni, obično od svibnja do studenog, neposredno iznad površine vode (0-20 cm) u močvarnim područjima, često u skupinama kao saprofit na mrtvom lišću i stabljikama rogoza (Typha latifolia) i šaša (Carex). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta prvenstveno prepoznatljiva po tipičnom staništu na kojem raste. Postoji dosta sličnih vrsta malih dimenzija koje su teško uočljive i kada su potpuno razvijene. Na istom staništu, na šašu, raste i šaševa pritajnica (Gloiocephala caricis) koja ima bijelu boju klobuka i drugačije mikroskopske karakteristike. Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Rogozova pritajnica (Marasmius menieri Boud.)

Jestiva gljiva Na listi za determinatore

GLATKONOGA KORJENJAČA

Hymenopellis radicata (Relhan) R.H.Petersen

Etimologija: radicatus (lat.) = opskrbljen korjenom, korjenast. Po korjenastom stručku.

Engleski naziv: Rooting Shank

Klobuk: 1-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna ili ulegne i lagano ispupči, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, radijalno naborana i hrapava, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, mjestimično je s mrljama, rub je u starosti izvrnut.

Stručak: 7-20 cm visok i 0.5-2 cm debeo, vitak, izdužen, žilav, malo je zadebljan na bazi, završava duboko u zemlji s tankim i dugim korijenom, s dugim je zavijenim brazdama, smećkast, na vrhu je svjetliji.

Listići: Razmaknuti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, prvo su bijeli, zatim su s ružičastim odsjajem, oštrica je smećkasta i nazubljena.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12-17 x 9-14 µm, cheilocistide su stožaste do batinaste (cromushrooms: spore su (12.7) 14 - 16.5 (17.4) × (8.6) 9.3 - 10.7 (11.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 15.2 × 10 µm, Qe = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, bijelo; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag, rijetko je blago gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i meso sa sulfovanilinom trenutno postanu ljubičasto-crveni, a meso s KOH polako posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bukve ili hrasta, a ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili uz panjeve i na korijenju, vrlo se rijetko pronađe na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk.

Napomena: Vrlo je slična samo dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima drvenasti produžetak stručka, koji je čitavom dužinom sitno baršunast i sa sivo-kestenjastom bojom klobuka. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, jer su sve slične vrste jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 521. Glatkonoga korjenjača (Oudemansiella radicata (Relhan ex Fr.) Sing.), Sinonim: Xerula radicata (Relhan: Fr.) Dörfelt

Jestiva gljiva Na listi za determinatore

SLUZAVA KORJENJAČA

Mucidula mucida (Schrad.) Pat.

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Engleski naziv: Porcelain Fungus

Klobuk: 1.5-12 cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, površina je glatka, blistava, vrlo sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli, bijel, ponekad je od sredine sivkast ili smećkast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 2-15 cm visok i 2-12 mm debeo, valjkast, pun, ponekad je smeđe do crno-smeđe vlaknast ili prošaran poput zmijske kože, bjelkast je do smećkast, pri vrhu je svjetliji i crtast, vjenčić je tanak, bijel, opnast, uzdignut i crtast.

Listići: Razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, vijugavi, nazubljeni, izmiješani su s lamelulama, bijeli, kasnije su svijetložuti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bradavičave, prozirne, 14-18 x 11-16 µm, cheilocistide i pleurocistide su u obliku ampule ili stožaste (cromushrooms: (13) 13.4 - 16.1 (17.9) × (11.1) 12.4 - 14.5 (15.8) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 14.7 × 13.5 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo; miris nije izražen ili je na rotkvice, a okus je na kupus ili također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, nekad prekriva cijeli oboreni trupac ili se nalazi visoko na trulom stablu. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete samo zbog dosta tankog mesa i sluzavosti.

Napomena: Krajnje je sluzava, skoro je želatinozne konzistencije i bijela je poput leda, ima varijacija koje su po suhom vremenu blijedosive sa suhom površinom klobuka. Nema opasnosti od zamjene s opasnim gljivama. Glatkonoga korjenjača (Hymenopellis radicata) se razlikuje po staništu i karakterističnom izgledu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 526. Sluzava korjenjača (Oudemansiella mucida (Schrad. ex Fr.) Hoehnel), Sinonim: Mucidula mucida Patouilard; 527. Sivosluzava korjenjača (Oudemansiella mucida var. grisea)

Nejestiva gljiva

CRNOGORIČNA KORJENJAČA

Oudemansiella melanotricha (Dörfelt) M.M.Moser

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i lagano ispupči na sredini, površina je najprije glatka, zatim je sa smeđim dlačicama dugim do 3 mm, sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamnosiv do maslinasto-smeđ, rub je čupav od crnih obješenih čekinja.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, lomljiv, što je gljiva starija to je više uvijen i zakrivljen, baza je vretenasto zadebljana ili gomoljasta i korjenasto produžena duboko u tlo, površina je dlakava poput klobuka, cimetastosmeđ do tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do žućkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 8-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit je duboko ukopana u tlo u crnogoričnim šumama, osobito šumama smreke ili jele, uglavnom na ukopanim drvnim ostacima (korijenju) crnogoričnog drveća, pronađe se i u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo na većim nadmorskim visinama od 700-1000 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od dugonoge se korjenjače (Xerula pudens) bitno razlikuje po tamnosmeđem klobuku i stručku koji je oštro dlakav i raste isključivo u crnogoričnim šumama. U šumama raste i vrlo rijetka vrsta Dactylosporina kuehneri koja ima crnkasto-smeđi klobuk, širok samo 0.5-1.5 cm, stručak je nešto svjetliji i duboko je ukopan u tlo.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 525. Crnogorična korjenjača (Oudemansiella melanotricha (Dörfelt) Mos.)


*Paraxerula caussei* - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Osjetljive vrste

CRNOSMEĐA KORJENJAČA

Paraxerula caussei (Maire) R.H.Petersen

Engleski naziv: Hoary Rooting Shank

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je široko stožast, kasnije je nepravilno spljošten i tupo ispupčen na sredini, površina je suha, blago je baršunasta do paperjasta i s do 0.5 mm dugim, svijetlim dlačicama, siv, sivo-smeđ ili ponekad s plavkastom nijansom.

Stručak: 4-10 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, vretenast, ižlijebljen je ili stisnut, baza je s dugim korjenastim produžetkom i duboko ukorijenjena, baza je blago baršunasta i sitno dlakava, na vrhu je bijel, na bazi je sivo-smeđ.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, bijeli su do krem.

Spore: Široko su eliptične, glatke, 9-12 x 5.5-8 µm, Q = 1.3-1.5, Qav = 1.4, cheilocistide su duge do 100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na zakopanim drvnim ostacima ili korijenju bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Ogulina.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima svjetliju nijansu klobuka.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crnosmeđa korjenjača (Xerula caussei Maire)

Nejestiva gljiva

DUGONOGA KORJENJAČA

Xerula pudens (Pers.) Singer

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, površina je vlažna, na sredini je naborana i prekrivena je baršunastim slojem do 1 mm, kojeg čine sitne smeđe dlačice, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, također je sa zlatnožutim ili maslinastim tonovima.

Stručak: 5-20 cm visok i 3-8 mm debeo, ravan, dug, lomljiv, sužen je ili proširen na vrhu, zadebljan je na bazi ispod koje se sužava i produžava u dugi korijen, površina je fino baršunasta i sa sitnim smeđim dlačicama, uzdužno je crtast, žuto-smeđ do smeđ.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, u starosti su žućkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 8.5-12 x 8-10.5 µm (cromushrooms: (8) 8.8 - 10.5 (12.2) × (7.3) 8 - 9.6 (11.3) µm, Q = 1 - 1.17 (1.2), N = 120, Me = 9.6 × 8.8 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, u stručku je vlaknasto, bijelo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, uglavnom kao saprofit na zakopanim drvnim ostacima (korijenju) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Prve tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, početkom listopada, na lokalitetu Šišan kod Medulina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristični dugi korjenasti stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 524. Dugonoga korjenjača (Oudemansiella longipes (Bull. ex St.Amans) Mos.), Sinonim: Xerula pudens (Pers.) Sing.

Jestiva gljiva

SMREKOVA ČEŠERKA

Strobilurus esculentus (Wulfen) Singer

Etimologija: esculentus (lat.) = jestivo, služi za jelo. Po jestivosti.

Engleski naziv: Sprucecone Cap

Klobuk: 0.5-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i često upadljivo ispupčen na sredini, malo je vlažan po suhom vremenu, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti je često siv, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-3 mm debeo, vitak, ujednačene je debljine, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, prvo je bjelkast, kasnije je žućkasto-smeđ do smećkast, vrh je svjetliji, baza je dlakava od micelija.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-6.5 x 2.5-4 µm, cheilocistide su batinaste do oblika boce i s kristalima na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, malo je vlaknasto i žilavo, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i rano proljeće, u crnogoričnim šumama, kao saprofit tipično na trulim, prošlogodišnjim češerima smreke. Prve dvije slike je snimio Neven Ferenčak, 10.3.2023., 16.2.2025., 21.2.20121. i 2.3.2019., a ostale Mirna Katičić, 1.3.2024.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je mišji repak (Baeospora myosura) koji raste na češerima smreke i bora, ali u jesen i nije preporučljiv za jelo. Prva je vrsta nakon zime. Raste u množini. Ispod borova raste slična gorka češerka (Strobilurus tenacellus). U istoj je skupini s tanašnom češerkom (Strobilurus stephanocystis) od koje se može razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 528. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus (Wulf. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Collybia esculenta Wulf. ex Fr.; 529. Siva češerka (Strobilurus esculentus var. grisea (Schff.) Métr.)

Jestiva gljiva

TANAŠNA ČEŠERKA

Strobilurus stephanocystis (Kühner & Romagn. ex Hora) Singer

Engleski naziv: Russian Conecap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, gotovo je uvijek konveksan, kada se raširi rub ostaje podvijen, slabo je ispupčen, površina je glatka, vlaknasta, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, rub je tek po vlažnom vremenu slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-2 mm debeo, dug, tanak, valjkast, duboko je ili djelomično ukopan u tlo i učvršćen na češer, malo je baršunast, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, vrh je svjetliji, dio u zemlji je vijugav, sve tanji, te izraženo dlakav.

Listići: Gusti, uski, suženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, bjelkasti su do žućkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-7.5 x 2.5-4 µm, cheilocistide su vršno široko zaobljene, često su s kristalićima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 6.3.2022., na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Slična je jestiva gorka češerka (Strobilurus tenacellus) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a razlikuje se uglavnom po tome što po vlažnom vremenu ima narebran rub klobuka. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim ili otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 530. Tanašna češerka (Strobilurus stephanocystis (Hora) Sing.), Sinonim: Strobilurus conigenus (Pers. ex Fr.) Gulden

Jestiva gljiva

GORKA ČEŠERKA

Strobilurus tenacellus (Pers.) Singer

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav. Po malo žilavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Pinecone Cap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i slabo ispupči na sredini, površina je sjajna, malo je mazava, vodenasta, sivkasto-bijel, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, često je nešto svjetliji na sredini ili na rubu, rub je po vlažnom vremenu lagano prozirno narebran, kasnije je izvrnut.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, duboko je ukorijenjen, produženi dio pamučasto završava u češeru, gladak, oker-smećkast, nešto je svjetliji prema vrhu koji je bijel.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivkasto-bijeli, zatim su slamnatožutog tona, u starosti su kremasto-maslinasti.

Spore: Valjkaste, često su malo zakrivljene, prozirne, neamiloidne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm, cheilocistide su glatke, zašiljene, 35-65 x 6-10 µm, pleurocistide su glatke, zašiljene, caulocistide su glatke i zašiljene, 65-80 x 7-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je nakon dužeg žvakanja uglavnom gorak, trpak, neugodan.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprofit na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 2.4.2020., na lokalitetu Stari grad, Varaždin.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a može se koristiti kao začinska gljiva.

Napomena: Slična je tanašnoj češerki (Strobilurus stephanocystis) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a od koje se razlikuje što po vlažnom vremenu ima sjajan, mazav i iznad svega narebran rub klobuka. Nema opasnosti jer su obje vrste jestive. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus) raste samo ispod jela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 531. Gorka češerka (Strobilurus tenacellus (Pers. ex Fr.) Singer)

Jestiva gljiva

PLANINSKA VODONOŠKA

Hydropodia subalpina (Höhn.) Vizzini, Consiglio & M.Marchetti

Etimologija: sub (lat.) = ispod, niže + alpinus = alpski. Po području na kojem raste.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije se raširi i prilično šiljato ispupči na sredini, površina je svilenkasto-vlaknasta, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do cimetastosmeđ, rub je slabo prozrno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, na bazi je korjenasto produžen i duboko ukorijenjen, površina je vlaknasta do lagano pahuljasta, bijel, svijetložut, žuto-smeđ ili smećkast.

Listići: Gusti, do 4.5 mm široki, 20-35 ih dopire do stručka, prirasli, bijeli, oštrica je nepravilna i valovita.

Spore: Usko su eliptične, često su kobasičasto zakrivljene, sa zaobljenim krajevima, neamiloidne, 6.5-10.5 x 2.5-4.5 µm, Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 50-90 x 8-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prilično je vlaknasto u stručku, lomljivo, bijelo; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće šumama bukve, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i lišćem. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: karakteristična je po zaobljenim sporama. Po boji i korjenastom stručku se može zamijeniti s glatkonogom korjenjačom, koja je većih dimenzija i ima ravnu i često tamniju oštricu listića i nešto veće, široko eliptične do skoro kuglaste spore. Cijela je nešto manjih dimenzija i ne raste na zemlji, već na drvetu ili je uronjena u supstrat od suhog lišća. Također podsjeća na elegantniju verziju raspucane širokoliske (Megacollybia platyphylla), koja ima debele hife i više ili manje kuglaste spore

Nejestiva gljiva

BIJELA ŠLJEMOVKA

Phloeomana alba (Bres.) Redhead

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom ulegnut i sa malom grbicom na sredini, pahuljast, sa prevlakom, prozirno crtast, isprva je bijel ili kremast, ponekad je sa žućkastom nijansom na sredini, kasnije je sve više smećkast, bjelkast, bjelkasto-smeđ ili svijetlosmeđ s tamnijom sredinom.

Stručak: 0.5-1.2 cm visok, valjkast, zakrivljen, sitno je dlakav, osobito prema dnu, bjelkast, kasnije posmeđi od baze, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 6-12 ih dopire do stručka, široki, široko su prirasli, više ili manje se spuštaju po stručku, bjelkasti.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, glatke, neamiloidne, 7-11 x 6.5-9.2 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste ili valjkaste, 17-34 x 5-10 µm, na vrhu široko zaobljene, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često na kori obrasloj mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom travnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta su slične pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk, zimska šljemovka (Phloeomana hiemalis), kojoj spore nisu tako kuglaste, a cheilocistide su vretenaste do mjehuraste, te užegla šljemovka (Phloeomana minutula), koja je stožastija, često žuta, više je ili manje radijalno vlaknasta i uglavnom raste u mahovini u podnožju velikog drveća.

Phloeomana atropapillata - created on September 2018 in Skuldelev Strand, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

Nejestiva gljiva

TAMNOISPUPČENA ŠLJEMOVKA

Phloeomana atropapillata (Kühner & Maire) Aronsen & Laessøe

Etimologija: atro- (lat.) = tamno, crno + papillata (lat.) = bradavičava, s ispupčenjima. Po tamnoj boji ispupčenja na sredini klobuka.

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je stožast, zatim je konveksan, na kraju je istaknut i sa grbicom na sredini, donekle je sjajan, prozirno crtast, po vlažnom je vremenu tamno sivo-smeđ i lagano mazav, rub je ponekad bljeđi, po suhom je vremenu sivo-smeđ, na sredini je crn i gol, vodenast, rub je u starosti ponekad iskrzan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, hrskavičav, valjkast, do 4 cm ukorijenjen, ponekad je stisnut, sitno pahuljast do gol, sjajan, bjelkast do sivo-oker, prema dnu je tamnosiv ili smećkast, baza je prekrivena gustim, dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 15-28 ih dopire do stručka, široko su prirasli, ne spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, neamiloidne, kod 4-spornih bazidija 7-13 x 5-9 µm, Q = 1.3-2, Qav = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, rijetko su sa 2 ili 1 sporom, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, varijabilnog su oblika, valjkaste do batinaste ili usko vretenaste, 17-49 x 2.5-7.5 µm, glatke, jednostruke, na vrhu su tupe ili rjeđe brazdaste ili bočno i vršno prekrivene grubim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na zemlji, u mahovini, na iverju ili na humusnom tlu, te na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije karakteristike za determinaciju su istaknuto crno ispupčenje na sredini klobuka, ukorijenjeni stručak, koji ponekad može biti prilično kratak, više ili manje valjkaste cheilocistide i rast na zemlji, a ne na drvu.

Phloeomana clavata - created on October 2012 in Buderupholm Bjergeskov, Denmark by David Boertmann

Nejestiva gljiva

SMEĐELISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Phloeomana clavata (Peck) Redhead

Etimologija: clavatus (lat.) = batinast. Po obliku stručka.

Klobuk: 0.2-1.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je spljošten i često lagano ulegnut na sredini, suh, okerasto-smeđ, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ, ružičasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, po vlažnom je vremenu dosta taman, kasnije blijedi, tamno sivo-smeđ na sredini, rub je bljeđi, prozirno crtast, površina je sitno pahuljasto-dlakava, kasnije je gola.

Stručak: 0.8–8 cm visok i 0.2–1 mm debeo, valjkast, šupalj, čitava je površina pahuljasta, svjetliji je od klobuka, krem-smeđ, žućkasto-smeđe, smećkast ili sivkast, baza je prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-20 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, nešto su svjetliji od klobuka, blijedo smeđi, sivkasto-smeđi do krem-smeđi.

Spore: Široko eliptične, široko bademaste do gotovo kuglaste, glatke, neamiloidne, kod 2-spornih bazidija 7-11 × 5.5-9.5 µm, Qav = 1.25 ili kod 4-spornih bazidija 6.5-10.5 × 5-7.5 µm, Qav =1.28, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, 20–88 × 4–16 µm, sa jednostavnim, račvastim ili donekle razgranatim vratom širine 2–5 µm, često su prekrivene slojem želatinozne tvari; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, kremasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grančice) raznog crnogoričnog drveća s korom ili na sloju iglica, obično smreke, bora ili borovice, također je pronađena na mahovinom prekrivenom drvu vrbe.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tankonoga šljemovka (Phloeomana speirea), koja ima veći odnos dužine i širine spora, Q = 1.9 i uglavnom valjkaste cheilocistide.

Nejestiva gljiva

ZIMSKA ŠLJEMOVKA

Phloeomana hiemalis (Osbeck) Redhead

Etimologija: hiemalis (lat.) = zimski. Po rastu u zimskom periodu.

Klobuk: 0.2-1 cm širok, zvonolik, stožast, kasnije je ponekad konveksan do izravnat, sa ili bez male grbice, plitko je ulegnut, prozirno crtast, sa glazurom, dosta je promjenjive boje, tamnosmeđ, na sredini je crno-smeđ, kasnije je svijetlosmeđ ili prvo svijetlo sivo-smeđi i tamnosmeđ na sredini, u starosti izblijedi, postaje svijetlosmeđ do krem, uglavnom je tamniji na sredini, ponekad je potpuno bijel, a rub je obično bijel.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, zakrivljen, pahuljast ili sitno dlakav, ubrzo je gol, samo je na vrhu pahuljast, bijel, kasnije je ponekad žućkast prema dnu, dno je prekriveno dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 8-14 ih dopire do stručka, usko su do široko prirasli, bijeli do sivkasti.

Spore: Široko su eliptične, glatke, neamiloidne, 7-9.5 x 5.2-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-sporne, rijetko su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste do mjehuraste, glatke, obično su široko zaobljene, 30-55 x 9-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i zimu kao saprofit krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, vrbe ili brijesta, često na vlažnoj kori s mahovinom, voli hladnije uvjete sa slabijim ledom. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta su slične maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja ima dlakavi stručak i pahuljasti klobuk, te tankonoga šljemovka (Phloeomana speirea), koja ima veću vrijednost Q kod spora.

Phloeomana minutula - created on October 2014 in Virup Skov, Denmark by Rasmus Ejrnæs

Nejestiva gljiva

UŽEGLA ŠLJEMOVKA

Phloeomana minutula (Sacc.) Redhead

Etimologija: minutus (lat.) = mali, sitni. Po veličini.

Engleski naziv: Rancid Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, stožast ili zvonolik do konveksan, kasnije se spljošti i nekad tupo ispupči na sredini, bjelkast do kremast, kasnije postaje žućkast, osobito na sredini, vodenast, gol, do sredine je prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, bijel, u starosti je žućkast do žuto-smeđ, osobito na donjem dijelu, čitav je sitno dlakav, na dnu je gusto, bijelo vlaknast.

Listići: Rijetki, prilično su široki, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, mekani, u starosti su račvasti, obično ih 15-22 doseže stručak, bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične do široko valjkaste, 6.4-9.5 x 4.7-6.3 µm, Q = 1.3-1.8, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su izmiješane su sa bazidijama, batinaste, valjkaste do vretenaste, 35-60 x 10-20 µm, na vrhu su široko zaobljene ili donekle sužene, glatke; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo, kasnije je krem-žuto; miris obično nije izražen ili je malo neugodan užegli, a okus je blago kiselkast.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupaca) obraslih mahovinom, često na starim trsovima loze ili u podnožju živog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ne raste na drvu, ima drugačiji oblik cheilocistida i uže spore. Iako se u raznim izvorima navodi da meso ima užegli miris, on uglavnom nije izražen, tako da to nije pouzdana karakteristika za determinaciju ove vrste.

Phloeomana speirea - created on October 2020 in Kiiruna, Rommelin kenttä, Finland by Tapio Kekki

Nejestiva gljiva

TANKONOGA ŠLJEMOVKA

Phloeomana speirea (Fr.) Redhead

Etimologija: speira (gr.) = spirala, zavojnica. Po tankom stručku.

Engleski naziv: Bark Bonnet

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast ili konveksan, zatim je izravnato-konveksan, ponekad je lagano ulegnut na sredini, nekad je također s malim ispupčenjem ili grbicom, kasnije se spljošti, plitko je brazdast, više je ili manje izraženo prozirno crtast, u mladosti je pahuljast do sitno dlakav, sa prevlakom, kasnije je malo mazav, žućkasto-smeđ do svijetlo sivo-smeđ, na sredini je tamniji, prema rubu je svjetliji do bjelkast, po suhom je vremenu bjelkast.

Stručak: 0.7-3 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, čitav je gusto i sitno dlakav, vodenasto bjelkast ili žućkast ili sa smećkastom nijansom, na donjem je dijelu često sivo-smeđ, baza je više ili manje gusto prekrivena bjelkastim vlakancima s kojima je pričvršćen za supstrat.

Listići: Razmaknuti, 10-17 ih dopire do stručka, široki su do 2.5 mm, široko su prirasli i spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli, bjelkasti ili s laganom žućkastom nijansom, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične do bademaste, dosta su nepravilne, glatke, neamiloidne, 7.5-11 x 4.5-5.8 µm, Qav = 1.8-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su gotovo valjkaste, batinaste ili u obliku boce, 22-45 x 3.5-8 µm, obično su jednostruke, ali također račvaste ili podijeljene na režnjeve ili prekrivene s nekoliko zakrivljenih izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1 mm debelo, vodenasto, gotovo da i ne postoji, bjelkasto do žućkasto-smeđe, prema dnu je više smećkasto; miris je neodređen ili blag na brašno, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Stručak kod svježeg primjerka na vrhu u dodiru sa Melzerovim reagensom postane vinskicrven do ljubičasto-smeđ.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, a u područjima s blažom klimom čitave godine, u bjelogoričnim šumama kao saprofit sitnih i krupnih drvnih ostataka (grančice) uglavnom bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je netipična šljemovka, klobuk joj je skoro pupčast, a listići se kratko spuštaju po stručku. Sliči nekim vrstama iz roda Omphalia. Slične su zimska šljemovka (Phloeomana hiemalis), koja ima prirasle listiće i Q spora od 1.3-1.4, te te smeđelistićava šljemovka (Phloeomana clavata), koja ima smećkaste listiće.


*Pseudohydropus floccipes* - created on November 2018 in Provincia di Savona, Italy by Nicolò Oppicelli

Nejestiva gljiva

LJUSKAVONOGA VODONOŠKA

Pseudohydropus floccipes (Fr.) Vizzini & Consiglio

Etimologija: floccus (lat.) = vlakno, čuperak, pahulja + pes, pedis (lat.) = stopalo. Po obojenoj oštrici na listićima.

Klobuk: 0.7-2.7 cm širok, stožast, zvonolik do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, gladak i sivkasto-smeđ na sredini, prema rubu je svjetliji, svijetlosmeđ i sa smeđim do crvenkasto-smeđim dlačicama, sitno pahuljast, nije vodenast.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, ukorijenjen, suh, gotovo proziran, svjetliji je od klobuka, bjelkast, sivkasto-smeđ do narančasto-smeđ, na donjem je dijelu nešto tamniji, prekriven je sitnim točkastim, bjelkastim ljuskicama, baza je sa bjelkastim vlakancima.

Listići: Gusti, prirasli, bjelkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, batinaste do valjkaste, prozirne, 22.5-94.2 x 6.7-22.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe do sivkasto-smeđe, na prerezu ili na ozlijeđenim mjestima je nepromjenjive boje; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i u parkovima kao saprofit mahovinom obraslih krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito johe, hrasta ili bukve, rjeđe na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične vrste iz rodova Mycena i Hydropus nemaju kuglaste spore. Slična vrbova šljemovka (Mycenella salicina) raste na tlu a ljuskice na stručku nisu smeđe. Ponekad raste uz gorku šljemovku (Mycena erubescens), koja ima amiloidne spore i smeđu bazu stručka.

Jestiva gljiva

CANDOLLEOVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces candolleanus (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pale Brittlestem

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, lomljiv, vlažan; po vlažnom je vremenu svijetlosmeđ, po suhom je vremenu više bjelkast, ispupčenje je oker, površina je prvo pahuljasta, kasnije je glatka, rub je u ranoj je mladosti s ostacima opnastog ovoja u obliku nježnih krpica ili zubaca.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-8 mm debeo, dosta je lomljiv, šupalj, često je zadebljan na bazi; bijel, kasnije više ili manje požuti, vlaknast, na gornjem je dijelu slabo brazdast, na bazi je baršunast.

Listići: Tanki, gusti, prirasli, nejednako su dugi; najprije su bijeli ili žućkasti, kasnije su sivo-smeđi, ljubičasto-smeđi ili tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-10 x 4-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 15-18 x 7.5-8.5 µm (cromushroms: spore (6.5) 6.8 - 8.1 (9.4) × (4) 4.2 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 7.5 × 4.5 µm ; Qe = 1.7, cheilocistide su kuglaste do široko eliptične, 16.3 - 25.5 × 8.9 - 15.3 µm, N = 7, pleurocistide su eliptičneili u obliku boce, često su stisnute na sredini, 31.6 - 54.3 × 10.2 - 15.8 µm, N = 20); otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je krhko, bjelkasto; ugodnog je mirisa, često na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom lagano pocrveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno ili busenasto, u miješanim šuma, po vrtovima, travnjacima, livadama i pašnjacima, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Unatoč tome je većina autora navodi kao nejestivu vrstu, prvenstveno zato jer je dosta krhka i tankomesnata.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim sličnim vrstama iz roda Psathyrella i Candolleomyces koje su također jestive, ali nećete pogriješiti ako obratite pozornost na vrlo lomljivo meso, maljavo krpasti rub klobuka i u gornjem dijelu naboran stručak. Slična je bjelonoga slabunjavka (Psathyrella piluliformis), ali ona ima smećkasti klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 195. Candolleova slabunjavka (Psathyrella candolleana (Fr.) Mre.), Sinonim: Psathyrella egenula Bk. et Br.


*Candolleomyces leucotephrus* - created in Netherlands by Jenny van Triet

Nejestiva gljiva

BIJELOSIVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces leucotephrus (Berk. & Broome) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + tephra (gr.) = pepeljasto. Po dominantnoj bijeloj i sivkastoj boji.

Klobuk: 3-5.5 (7) cm širok, zvonolik, kasnije se raširi, gol, jako je lomljiv; bjelkast, na sredini je žućkasto-smeđ površina je glinenastosmećkasta, rub je često jasno izbrazdan.

Stručak: 8-11 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, zakrivljen, šupalj, busenasto je srašten sa drugim stručcima; bijel, donji je dio malo čehast; u gornjem se dijelu nalazi više ili manje postojan, rastrgani vjenčić, s gornje je stane lagano crtast.

Listići: Gusti, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi, u starosti su sivo-crni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Bubrežaste, često su malo izobličene, s debelim stijenkama, glatke, 7.5-11 x 4.5-6.5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit u bjelogoričnim šumama, često šumama hrasta, bukve, jasena, javora i bazge, uz puteve, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve, jasena, javora i bazge, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, iako je vjerojatno jestiva, jer do sada nije prijavljen nijedan slučaj trovanja.

Napomena: Slična je candolleova slabunjavka (Candolleomyces candolleanus) koja je nešto svjetlije, skoro bijele boje i s lagano crtastim vjenčićem na gornjem dijelu stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 198. Bijelosiva slabunjavka (Psathyrella leucotephra (Bk. & Br.) P.D.Orton)


*Candolleomyces typhae* - created on July 2023 in Linn County, OR, USA by corndog

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Osjetljive vrste

ROGOZOVA SLABUNJAVKA

Candolleomyces typhae (Kalchbr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: typha (lat.) = rogoz. Po staništu.

Klobuk: 0.7-1.5 (2.5) cm širok, malo je ispupčen na sredini; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ, lagano je izbrazdan, radijalno je naboran.

Stručak: Malo je zadebljan na bazi, šupalj, vrlo je lomljiv, vlaknast; bjelkast, na bazi je crvenkasto-smeđ, sitno je bijelo zrnast.

Listići: Smećkasti, sivo-crvenkasti ili su sivo-smeđi, prirasli.

Spore: Eliptične, 8.5-11 x 5.5-6.6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do rujna, na močvarnim staništima kao saprofit na mrtvim ostacima i odumrlim dijelovima različitih vrsta močvarnih biljaka, najčešće rogoza (Typha spp.). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u okolici Siska, Novske i Velike Gorice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Veoma su slične ljupka slabunjavka (Psathyrella corrugis) i krivonoga slabunjavka (Psathyrella prona).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Rogozova slabunjavka (Psathyrella typhae (Kalchbr.) A.Pearsoon et Dennis)

Jestiva gljiva

SUZNA SLABUNJAVKA

Lacrymaria lacrymabunda (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Weeping Widow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, mesnat, stožast; smeđ ili sivo-smeđ, maljav, baršunasto-vlaknast, pomalo čehast, rub je iskrzan od ostataka ovoja.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, dug, lomljiv, šupalj; svijetlosmeđ ili žuto-smeđ, prekriven je prljavo smeđim vlakancima, pod klobukom je ostatak zastorka u obliku crne prstenaste zone od poispadalih zrelih spora, bjelkasto je vlaknast, vrh je svjetliji.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelulama, izrezani su uz stručak, jedva su prirasli, na listićima su sitne kapljice poput suza; smeđi, ljubičasto-smeđi, tamnosmeđi i li crni, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Spore: Limunaste, grubo bradavičave, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe, oker-smeđe ili crvenkasto-smeđe; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, na gljive ili gorke bademe, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprofit tla na šumskim stazama, livadama, parkovima i rubovima šuma. Prve dvije slike snimljene su 6.11.2023, a treću i četvrtu snimio je Neven Ferenčak, 25.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dosta je teška za determinaciju pa neiskusni gljivari ne bi trebali sakupljati ovu vrstu u prehrambene svrhe. Dosta su podijeljena mišljenja oko jestivosti ove vrste, neki autori navode da je jestiva i dobre kakvoće. Otrovna zasigurno nije, ali nije uputno konzumirati nekvalitetne gljive kada u to vrijeme ima puno boljih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po krpastom rubu klobuka i prstenastim ostacima zastorka na stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 194. Suzna slabunjavka (Psathyrella lacrymabunda (Bull.) Moser), Sinonim: Psathyrella velutina (Pers.) Singer

Nejestiva gljiva Zaštićena gljiva Kritično ugrožene vrste

PJEŠČARSKA SLABUNJAVKA

Psathyrella ammophila (Durieu & Lév.) P.D.Orton

Etimologija: hammos (gr.) = pijesak + fileo (gr.) = udica. Po rastu na pjeskovitim nanosima.

Engleski naziv: Dune Brittlestem

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini; blijedosmeđ, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, ubrzo izblijedi, nešto je tamniji na rubu, površina je malo naborana, sitno dlakava i često posuta zrncima pijeska, rub je tanak, uvijek je podvijen i s izraženim je ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, zadebljan je na bazi, korjenast; smećkast, vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite su dužine, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti; smeđi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 10-11 x 6-7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto je do smećkasto, tanko, vlaknasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprofit tla na pješčarskim staništima, najčešće je duboko ukopana u pijesku, a često je i čitava površina prekrivena pijeskom. U Hrvatskoj raste na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca i na otoku Visu. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a posljednje četiri Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici veljače, na lokalitetu Uvala Vela Smokova na otoku Visu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lako se determinira po staništu. Duboko je ukopana u pijesku, često je sa zrncima pijeska po površini.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pješčarska slabunjavka (Psathyrella ammophila (Durieu et Lév.) P.D.Orton)

Nejestiva gljiva

BARLEOVA SLABUNJAVKA

Psathyrella bipellis (Quél.) A.H.Sm.

Etimologija: bis (lat.) = dva puta + pellis (lat.) = koža.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i izraženo ispupčen na sredini, skoro je šiljat, dosta je pravilan, gladak; ljubičasto-smeđ, kasnije blijedi u crveno-smeđu ili crno-crvenu boju, u mladosti je skoro potpuno prekriven bijelim ovojem koji se poslije rastrga i zaostane na rubu, rub je gusto i kratko narebran.

Stručak: 4-10 (12) cm visok i do 5 mm debeo, prilično je dug, šupalj, bjelkast, ružičasto je do crveno-smeđe vlaknast na svjetlijoj osnovi, na bazi je dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama različite dužine; najprije su crvenkasto-smeđi, sivo-ružičasti, ružičasto-smeđi ružičasto-ljubičasti ili su ljubičasto-smeđi, u starosti su više sivo-crni.

Spore: Eliptične, glatke, 12-15 x 5.8-9.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa, crno-smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, prema dnu stručka je ljubičastog tona; miriše lagano na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, biljnim ostacima i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima tipično u blizini grmlja. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po purpurnoj boji klobuka, a meso u stručku je uvijek smećkastog tona.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 207. Barleova slabunjavka (Psathyrella barlae Bres.)

Nejestiva gljiva

RESASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella caput-medusae (Fr.) Konrad & Maubl.

Etimologija: caput (lat.) = glava + medousa (gr.) = Meduza, lik iz grčke mitologije s kosom od zmija. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Medusa Brittlestem

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prvo je jajolik, zatim se raširi; u mladosti je smeđ, tamnosmeđ, kasnije je bjelkast sa sve brojnijim vunastim čehicama kao kod velike gnojištarke (Coprinus comatus), sredina ostaje smeđa, površina je crno pjegava, na rubu su uočljivi smeđi ostaci zastorka.

Stručak: 7-9 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, korjenast; bjelkast, malo crtast iznad vjenčića, ispod vjenčića je s bjelkasto-smeđim vunastim čehicama, gornja je površina čehica često posuta crnim sporama, na bazi je bijel; vjenčić je dvostruk, nakošen, jako je crtast, bjelkast, gornja je strana crno-smeđa od poispadalih crno-smeđih spora.

Listići: Gusti, trbušasti, suženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti, kasnije su smećkasti do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 9-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto. bijelo, malo je tamnije u klobuku; miris nije izražen. a okus je blag, rijetko je neugodno gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je upadljiva po rastu, a prepoznatljiva je po smeđoj boji i prisutnosti ostataka zastorka na rubu klobuka po čemu je i dobila ime. Najsličnija je nejestiva razorna čehavka (Pholiota populnea).

Nejestiva gljiva

STOŽASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella conopilus (Fr.) A.Pearson & Dennis

Etimologija: conus (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivač. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-3.5 (4.5) cm širok, stožasto-zvonolik; tamnosmeđ do crveno-smećkast, vodenast, brzo blijedi od sredine do oker-smeđe, jako je narebran, djelomično je sitno dlakav, rub je bez ostataka ovoja.

Stručak: 6-19 (22) cm visok i do 5 mm debeo, gladak, gol, nije korjenast, lomljiv; bjelkast je i svijetlosmeđ, na bazi je maljav.

Listići: Jako su gusti, jedva su prirasli; krem-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, crveno-smeđi do cno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Glatke, eliptične, s velikim su kličnim otvorom, 12-19 x 6-8.5 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, uglavnom skupno, a rjeđe u malim busenima, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Konzumacija ove vrste kod osjetljivih osoba može uzrokovati trovanje.

Napomena: Jako je promjenljive veličine i boje klobuka. Najprepoznatljivija je po tamnosmeđim čekinjicama po površini klobuka (karakteristično su prisutne kod svih vrsta iz ovog roda).

Otrovna gljiva

LJUPKA SLABUNJAVKA

Psathyrella corrugis (Pers.) Konrad & Maubl.

Etimologija: corrugo (lat.) = nabirati se, smežurati se, zgužvati se. Po naborima ili borama po površini klobuka.

Engleski naziv: Red Edge Brittlestem

Klobuk: 1-3 (4.5) cm širok, zvonoliko-konveksan i ispupčen na sredini, gladak; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ, oker do svijetlosmeđ s crvenkastim tonom, vodenast, naborano-narebran, uzdužno je vlaknast, rub je valovit, ali nikad nije podvijen.

Stručak: Valjkast, ujednačene je debljine, korjenast; bjelkast, u starosti je lagano okerast do smećkast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Prilično su stisnuti, nisu gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; sivkasti, sivkasto-smeđi, kasnije su ružičasto-sivi, ljubičasto-sivi ili su sivo-crni, oštrica je u mladosti crvenkasta.

Spore: Eliptične, 11-15 x 6-6.6 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, blijedoružičasto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, uz rubove šuma i šumskih staza kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kravljoj balegi ili na zemlji.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je prepoznatljiva vrsta po crvenkastoj oštrici listića u mladosti, naboranom klobuku kada se gljiva razvije, a crvenkasti ton klobuka se vremenom izgubi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 200. Ljupka slabunjavka (Psathyrella gracilis (Fr.) Quélet)

Nejestiva gljiva

MALJAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella cotonea (Quél.) Konrad & Maubl.

Etimologija: cotoneus (lat.) = pamučasto. Po pamučasto dekoriranom klobuku.

Engleski naziv: Yellowfoot Brittlestem

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, konveksno-zvonolik, paraboličan, prilično je izraženo ispupčen na sredini; bjelkast, oker ili je tamnosmeđ, prekriven je skoro pravilno razmještenim smeđim čehicama i vlakancima koji u starosti potamne, kožica malo prelazi preko ruba, rub je obješen i s ostacima ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, valjkast, vijugav, sužen je na donjem dijelu, šupalj; bjelkast, na bazi je često sumporastožuto pjegav, donji je dio s vunastim čehicama, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, nisu široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su bijeli, kasnije su tamnosmeđi, u starosti su ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Valjkaste do eliptične, stisnute na sredini, 7-10 x 4-7 µm; otrusina je crveno-smeđa, tamnosmeđa, crno-smeđa i s ljubičastim odsjajem.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je male skupine vrsta sličnih po čehastoj dekoraciji klobuka. Pjegava slabunjavka (Psathyrella maculata) je primjerice nešto tamnije, smeđe boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 202. Maljava slabunjavka (Psathyrella cotonea (Quél.) Konr. & Maubl.), Sinonim: Psathyrella lacrymabunda (Fr.) Singer


*Psathyrella maculata* - created on October 2023 in Gießen, Germany by Pedro Hafermann

Nejestiva gljiva

PJEGAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella maculata (C.S.Parker) A.H.Sm.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Brittlestem

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, stožasto-zvonolik, zatim je otvoren, rijetko se potpuno izravna; prekriven je priraštenom smeđom čehasto-vlaknastom dekoracijom na nešto svjetlijoj, bjelkastoj do žućkastoj osnovi, dekoracija je na sredini tamnije tamnosmeđe boje, rub je prekriven bjelkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, uglavnom je srašteno po više primjeraka zajedno; u mladosti je bijel, kasnije je žuto-smeđ do smeđ. na vrhu je blijed, ispod vjenčića je smeđe vlaknast i s mjestimičnim smeđim mrljama, na bazi je bjelkast ili često smeđ; vjenčić je baršunast i često samo u tragovima ili ne postoji.

Listići: Dosta su gusti, nisu široki, suženi su uz stručak, prirasli; oker do svijetlosmeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta i resasta.

Spore: Eliptične, 3.7-6.4 x 2.5-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Lomljivo, blijedosmeđe; miris nije izražen ili je slab na plijesan, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, vrbe, breze ili hrasta, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Dio je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra nejestivom vrstom jer je jako lošeg okusa koji podsjeća na plijesan.

Napomena: Vrlo je upadljivo dekorirana, a klobuk izgleda zamrljano po čemu je i dobila ime.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 203. Pjegava slabunjavka (Psathyrella maculata (Parker) A.H.Smith), Sinonim: Psathyrella scobinaceum ss Konrad & Maubl.

Nejestiva gljiva

TUPOGLAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella obtusata (Pers.) A.H.Sm.

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti. Po obliku klobuka.

Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, konveksno-zvonolik, bez sjaja; smeđ, narančasto-smeđ ili je crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu nešto svjetliji, rub je naglašeno narebran.

Stručak: Šupalj, često je zakrivljen na bazi; bjelkast, na gornjoj je trećini malo pahuljast.

Listići: Stisnuti, rijetki, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, smećkasti, u starosti su narančasto-smeđi do tamnosmeđi.

Spore: Eliptične, 7.4-10 x 4.4-5.5 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 7.9 (8.6) × (3.5) 3.7 - 4.3 (4.6) µm, Q = (1.6) 1.7 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 7.4 × 4.1 µm, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, batinaste, 17 - 18.5 × 6.8 - 8.08 (8.1) µm, N = 5, cheilocistide su 46.7 - 57.3 × 12.8 - 16.8 µm, N = 8, pleurocistide su 44.6 - 68.7 × 13.5 - 16.3 µm, N = 6); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo, svijetlosmeđe ili smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u prilično velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama i po grmlju kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Primjerci na slici snimljeni su početkom kolovoza na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teška je vrsta za identifikaciju bez mikroskopske analize spora zbog mnoštva sličnih vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 205. Tupoglava slabunjavka (Psathyrella obtusata (Fr.) A.H.Smith)

Jestiva gljiva Na listi za determinatore

VODENASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella piluliformis (Bull.) P.D.Orton

Engleski naziv: Common Stump Brittlestem

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; oker-smećkaste ili tamnosmeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, sitno je urašteno vlaknast, rub je s bjelkastim ostacima ovoja, tamniji, ali ne i vodenast.

Stručak: 5-15 cm visok, valjkast, zakrivljen, lomljiv, šupalj; svilenasto je bijel, na bazi je maljav.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli; najprije su oker, zatim su crno-smeđi.

Spore: Valjkaste do eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm; otrusina je crveno-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, po suhom je vremenu krem, a po vlažnom je vremenu vodenasto smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim busenima, u bjelogoričnim šumama, na tlu ili uz panjeve raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Zabilježeni su i slučajevi u kojima je uzrokovala tegobe kod osjetljivih ljudi, a Romano Božac navodi da je otrovna vrsta.

Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), čiji je klobuk jednolično čokoladnosmeđ, stručak nije tako svilenasto bijel, a rub klobuka je po vlažnom vremenu narebran i nema nikakvih ostataka ovoja. Slike je snimila Helena Petrić, 19.10.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 193. Bjelonoga slabunjavka (Psathyrella piluliformis (Bull.: Fr.) P.D.Orton), Sinonim: Psathyrella hydrophila (Bull.) Maire ap. Maire & Werner; 192. Vodenasta slabunjavka (Psathyrella hydrophila (Bull. ex Merat) R.Mre)


*Psathyrella prona* - created in Netherlands by ieko staal

Nejestiva gljiva

KRIVONOGA SLABUNJAVKA

Psathyrella prona (Fr.) Gillet

Etimologija: pronus (lat.) = iskrivljeno, krivo. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Bent Brittlestem

Klobuk: 1-2.5 (3.5) cm širok, tanak, skoro je opnast, najprije je polukružan, zatim je konveksno-zvonolik, tupo je ispupčen na sredini; oker, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, po vlažnom je vremenu vlažan i prozirno narebran, po suhom je vremenu je suh, bez sjaja i bez sjaja, vodenast, svilenkast, sitno je pahuljast, vrlo je rijetko s ostacima brzo prolaznog ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i oko 1 mm debeo, tanak, vitak, nježan, končast, valjkast je ili lagano bulbozan na bazi, šupalj, blistav, gladak; vrlo je promjenljive boje, bjelkast je do smećkast, vodenast, samo je na gornjem dijelu malo pahuljast.

Listići: Rijetki, skoro su trokutastog oblika, lagano su prirasli na stručak; najprije su blijedosmeđi ili sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je i malo ružičasta, crvenkasta do ružičasto-crvena.

Spore: Eliptične, glatke, 10.6-16 x 5.8-8.5 µm; otrusina je crna s crvenom nijansom.

Meso: Tanko, krhko, krem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po parkovima ili šumskim stazama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom gljiva iz ovog roda, međutim, sve su one uglavnom bez vrijednosti. Slabašna je gljiva, ima jasno zvonoliki klobuk i končasti stručak bijele boje i s kvržicama po površini.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 201. Krivonoga slabunjavka (Psathyrella prona (Fr.) Gill.)


*Psathyrella pygmaea* - created in Estonia by Vello Liiv

Nejestiva gljiva

PATULJASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella pygmaea (Bull.) Singer

Etimologija: Po dimenzijama.

Engleski naziv: Pygmy Brittlestem

Klobuk: 5-8 (12) mm širok, vrlo je malen, okruglasto-zvonolik; bijelo-sivkast ili sivo-smeđ, sredina je smećkasta, sitno je narebran, praškast.

Stručak: Slabašan, prilično je kratak, tanak, šupalj, savijen; djelomično je proziran, staklasto bjelkast, pri dnu je smećkast, sitno je brašnjav, na bazi je baršunast od micelija.

Listići: Prirasli su na stručak, najprije su žuto-smeđi ili sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.4-5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo je ili crno; miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama u šumama i po parkovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična rasijana gnojištarka (Coprinellus disseminatus) koja ima nešto robustniji stručak, vrlo sitne dlačice po klobuku, nešto sitnije spore i obično je više siva nego smeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 210. Patuljasta slabunjavka (Psathyrella pygmaea (Bull. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Psathyrella consimilis Bres.

Jestiva gljiva

SMEĐOSIVA SLABUNJAVKA

Psathyrella spadiceogrisea (Schaeff.) Maire

Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast + griseus (lat.) = sivo. Po boji.

Engleski naziv: Spring Brittlestem

Klobuk: 2-9 cm širok, skoro je opnast, prvo je lagano stožasto-konveksan pa konveksno-raširen, skoro je ispupčen, gol, lomljiv, po vlažnom vremenu je skoro proziran i narebran skoro do sredine pa nepravilno naboran, vodenast; kestenjasto-sivkast, po suhom vremenu je bez sjaja, a kestenjastosmeđo-sivkast po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-10 mm debeo, čvrst, lomljiv, valjkast, nije sužen na vrhu, cjevasto-šupalj; bijel; blistav, malo je crtast na vrhu, pahuljast je na bazi; nema ovoja.

Listići: U mladosti su bjelkasti, a kasnije purpurno-smeđi pa u starosti crnkasti; osrednje su gusti, široki, sinusoidalno-prirasli ili su malo silazeći niz stručak.

Spore: Eliptične ili u obliku graha, glatke, 6-10.8 x 3-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, lomljivo, bjelkasto je do smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ponekad je naknadno gorkast.

Stanište: Raste u rano proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, aluvijalnim šumama, po parkovima i livadama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na naslagama drva ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, početkom travnja, na nepoznatom lokalitetu u Međimurju, a četvrtu Mladen Matišić, sredinom studenog.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a dio je autora smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), koja se razlikuje po klobuku koji nikada nije narebran, mnogo je tamnija i raste na sličnom staništu od rujna do kraja listopada.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 196. Proljetna slabunjavka (Psathyrella vernalis (Lge.) Moser); 197. Smeđosiva slabunjavka (Psathyrella spadiceogrisea (Fr.) Mre.)


*Psathyrella tephrophylla* - created in Netherlands by ieko staal

Nejestiva gljiva

SIVOLISNATA SLABUNJAVKA

Psathyrella tephrophylla (Romagn.) Bon

Klobuk: 1.5-7 (8) cm širok, u početku je konično-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini; smeđ, crvenkasto-smeđ do crno-smeđ, vodenast, jako blijedi u oker, rub je dugo vremena podvijen, poslije je ispucan i narebran.

Stručak: 3-10 (12) cm visok, valjkast, nekad je zakrivljen, gladak, šupalj, na bazi je zadebljan; bjelkast je do svijetlosmeđ, vodenast, s cik-cak bijeli vlakancima poput zmijske kože, baza je maljava, nema tragova vjenčića.

Listići: Uski, prilično gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli; ružičasto-smeđi, sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, cimetastosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, 7-13.5 x 4.5-7.5 µm, otrusina je crvenkasto-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo bjelkasto; miris i okus su ugodni na gljve.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno srašteno, u bjelogoričnim šumama i uz puteve kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, nekad prividno na tlu pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najsličnija joj je bijelosiva slabunjavka (Candolleomyces leucotephrus), koja najprije ima polukuglast i gladak klobuk, nikad stožast, a na stručku opnasti vjenčić, koji ubrzo zbog boje spora pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 206. Sivolisnata slabunjavka (Psathyrella tephrophylla Romagn.)

Nejestiva gljiva

VINSKOCRVENA SLABUNJAVKA

Psathyrella vinosofulva P.D.Orton

Etimologija: vinum (lat.) = boje vina + fulva (lat.) = pomiješano, žućkasto. Po boji.

Klobuk: 1.5-2.5 (3.5) cm širok, prvo je jajolik, u starosti je raširen i tupo ispupčen, crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti je izblijeđen, oker-smeđ, s čehastim je ostacima ovoja, rub je narebran.

Stručak: 4-6 (7) cm visok, tanak, valjkast, zakrivljen, bijel do oker, čehast.

Listići: Prirasli, smeđi do sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi, oštrica je bijela.

Spore: Eliptične, glatke, (10.9) 11.4 - 12.4 (12.9) x (6.2) 6.5 - 7.3 (7.8) µm, Q = (1.6) 1.65 - 1.8 (1.9), N = 34, Me = 11.8 x 6.9 µm, Qav =1.7; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris je ugodan ili malo na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su neke gnojištarke koje mogu imati sličan čehasti klobuk, kao što su Coprinopsis canoceps i Coprinellus flocculosus, ali one imaju mnogo gušće listiće druge boje.

Jestiva gljiva

BUSENASTA SLABUNJAVKA

Britzelmayria multipedata (Peck) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: multus (lat.) = mnogo, vrlo, jako, puno + peda = noga. Po više zajedno spojenih stručaka.

Engleski naziv: Clustered Brittlestem

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, stožasto-konveksan; crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, vodenast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je fino narebran sve do sredine, ovoj na rubu u obliku nježnih čuperaka je brzo prolazan.

Stručak: 7-9 cm visok i oko 2 mm debeo, tanak, valjkast, šupalj, korjenast, gladak; bjelkast je ili svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, sivo-smeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičasta.

Spore: Eliptične, 6.5-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bjelkasto, na prerezu više ili manje postane smećkasto, osobito u sredini stručka, uz rub stručka ostane bijelo; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag ili ponekad gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen busenasto, a često i u velikoj množini (ponekad je i više od 30 pojedinačnih plodnih tijela zajedno srašteno), kao saprofit krupnijih drvnih ostataka u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz rubove cesta, po parkovima i na drvnom otpadu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete i lako se zamijeni sa nevaljalim vrstama pa se ne preporučuje njezina konzumacija. Također se navodi da može izazvati tegobe kod osjetljivih ljudi.

Napomena: Prepoznatljiva po busenastom načinu rasta, velikom broju stručaka koji su međusobno srašteni u jedan zajednički busen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 199. Busenasta slabunjavka (Psathyrella multipedata (Peck.) A.H.Smith)


*Coprinellus bipellis* - created on February 2017 in monte arci, Italy by Davide Puddu

Nejestiva gljiva

PJEGAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus bipellis (Romagn.) P.Roux, Guy García & Borgarino

Etimologija: bi (lat.) = dva, dvostruk + pellis (lat.) = koža, opna. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 1-7 cm širok, prvo je kuglast, zatim je jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, na sredini je žut, svijetlooker ili hrđastosmeđ, prema rubu je svjetliji, brazdasto-narebran, prekriven je slojem bjelkasto baršunastog ovoja, koji se razlaže na ljuske, koje postaju krem, oker ili nešto tamnije smeđe na sredini.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, baza je izraženo batinasto zadebljana, ponekad je obrubljena poput volve, bijel, površina je prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama, na osnovi su dosta uočljive hrđastosmeđe micelijske niti (ozonij).

Listići: Široki su 3-10 mm, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do crni.

Spore: Jajolike do eliptične, klični otvor je ekscentričan, širok oko 1.3 µm, 7-9.5 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili gotovo valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistidije su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm, ovoj je s izraženo nataloženim pigmentom i debelim stijenkama, sastoji se od lanaca eliptičnih do limunastih cistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit oko drveća ili na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, često na opožarenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veličina spora je tipična za žućkastu gnojištarku (Coprinellus xanthothrix), koja je također često u mladosti u potpunosti prekrivena vrlo debelim ovojem, ali je manja i uglavnom raste na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.


*Coprinellus curtus* - created on January 2007 in Cambrils, Spain by Joseba Castillo Munsuri

Nejestiva gljiva

KRATKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus curtus (Kalchbr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: curtus (lat.) = kratak, odsječen, skraćen. Po dužini stručka.

Klobuk: 0.3-1.5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, sivkasto-žut, krem, žuto-smeđ, svijetlonarančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, paperjast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, ovoj je isprva uočljiv u obliku smeđih granula, koje ubrzo nestaju.

Stručak: Tanak, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran.

Listići: Osrednje su gusti, u mladosti su bjelkasti do sivi, kasnije se rastope u crnu tekućinu, slobodni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, klični otvor je ekscentričan, 9-13.5 x 5-8.5 µm, Q = 1.35-1.7, Qav = 1.5-1.55, bazidije su 4-sporne, 22-30 x 8.6-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 35 µm, ili jajolike, do 40 x 35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa blago suženim valjkastim vratom širokim 3-7µm i glavicom na vrhu širokom 12-15 µm, 40-110 x 10-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na pognojenom tlu, gnoju i izmetu, obično konjskom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja ima nešto uže spore i sitno dlakavu do vunasto-ljuskavu površinu stručka.


*Coprinellus deliquescens* - created on October 2013 in Skanderborg Dyrehave, Denmark by Jens Mårbjerg

Nejestiva gljiva

TOPLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus deliquescens (Bull.) P.Karst.

Etimologija: deliquescens (lat.) = razlivajući se, rastapajući se, topljiv. Po otapanju u crnu tekućinu.

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, u početku jajolik, do 2.9 cm visok, zatim je konveksan ili konveksno-stožast, na kraju se raširi, oker-smeđ, na sredini je crvenkast, kasnije mijenja boju i postaje krem i oker na sredini, kasnije je brazdast i crtast gotovo do sredine, prekriven je mekanim dlačicama vidljivim pomoću povećala, ovoj je uočljiv samo u mladosti.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, bijel ili kremast.

Listići: Slobodni, bijeli do sivi, kasnije su crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Jajolike do bademaste, sitno bradavičave, sa kličnim otvorom na sredini, 10-15 x 7-10 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, 70-95 x 17-26 µm, pileocistide su u obliku boce, 90-124 x 19-26 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, kao saprofit na i oko panjeva bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka.


*Coprinellus dilectus* - created on June 2014 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri

Nejestiva gljiva

VOLJENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus dilectus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: dilectus (lat.) = voljen, omiljen, cijenjen. Po estetskoj kvaliteti gljive.

Engleski naziv: Beloved Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, u početku jajolik, do 7 mm visok, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se raširi, suh, narančast ili narančasto-smeđ, prekriven je bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, što mu daje specifičan čupavi izgled, prozirno crtast.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, šupalj, bjelkast, površina je prekrivena bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, baza je narančasta.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije postaju crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, sa izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, 13-15 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, 25-35 x 10-12 µm, cheilocistide su u obliku boce, 45-60 x 17-24 µm, vrat je širok do 10 µm, caulocistide i pileocistide su u obliku boce, 90 x 20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) crnogoričnog drveća, obično smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti rasijanoj gnojištarki (Coprinellus disseminatus), koja raste u većim skupinama i nema dlačice na klobuku, blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka i kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus), koja se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Nejestiva gljiva Na listi za determinatore

RASIJANA GNOJIŠTARKA

Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange

Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.

Engleski naziv: Fairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik, kasnije se raširi, promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sa sitnim stršećim dlačicama vidljivim pomoću povećala.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, šupalj, iskrivljen, staklasto bijel i djelomično proziran, sitno ljuskav.

Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.

Spore: Eliptične, klični otvor je na sredini ili blago ekscentričan, 6.6-9.7 x 4.1-5.8 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.55-1.75, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 5-8 µm. nema cheilocistide niti pleurocistide, pileocistide su u obliku boce s valjkastim, 6-17 µm širokim vratom i zaobljenim vrhom, 50-200 x 15-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodnih tijela na jednom mjestu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a ostale Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu. Prilično je slična patuljasta slabunjavka (Psathyrella pygmaea), koja se može pronaći na istom staništu, ali nema sitne stršeće dlačice na površini klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 114. Rasijana gnojištarka (Coprinus disseminatus S.F.Gray)

Nejestiva gljiva

KUĆNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.

Engleski naziv: Firerug Inkcap

Klobuk: 2-7 cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom, svijetlosmeđ, svijetlo žuto-hrđastosmeđ do sivo-smeđ, na sredini je smeđ, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na bjelkaste ljuske, rub je narebran i rascijepljen.

Stručak: 4-10 cm visok i 4-11 mm debeo, sužava se prema vrhu, batinasto zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, gladak ili prekriven sitnim, prozirnim dlačicama ili granulama, na bazi su dosta uočljive žuto-narančaste micelijske niti (ozonij).

Listići: Gusti, 60-75 ih dopire do stručka, slobodni, djelomično su račvasti, oštrica je resasta, ne rastapaju se već povenu, bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni.

Spore: Jajolike ili eliptične, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1,2 µm., 6-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.65-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 50-120 x 18-30 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena, breze i vrbe, te na paprati, rjeđe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.

Napomena: Slične vrste koje također imaju ozonij su zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radians), koja ima veće spore (8.5-11.5 x 5.5-6.5 µm) i žućkasta gnojištarka (Coprinopsis xanthothrix), koja ima eliptične spore prosječno šire od 5 µm. Blistava gnojištarka (Coprinopsis micaceus) ima spljoštene spore, uže ljuske ovoja i obično nema ozonij.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 111. Kućna gnojištarka (Coprinus domesticus S.F.Gray)


*Coprinellus flocculosus* - created on August 2009 in Viidu, Estonia by Vello Liiv

Nejestiva gljiva

PAHULJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus flocculosus (DC.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: flocculosus (lat.) = pahuljast, čupav. Po ostacima ovoja na klobuku.

Engleski naziv: Flocculose Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, okerast ili svijetlo oker-smeđ, na sredini je sivkasto-oker, prvo je prekriven slojem zrnasto-ljuskavog ovoja, koji se kasnije razlaže na sitne, vunaste, bjelkaste ljuske, koje se brzo ispiru po vlažnom vremenu, na sredini postaju oker do smeđe, brazdasto-narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm, valjkast, bijel, baza je batinasto zadebljana, sa žutim do narančasto-smeđim micelijem, često je obrubljena poput volve.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, 3-8 mm široki, slobodni, prvo su bijeli pa sivo-smeđi do crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, klični je otvor ekscentričan i širok 1.2-1.5 µm, 11-15 x 7-9.5 (f) x 6.5-7.5 µm, Q = 1.35-1.9, Qav = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 18-40 x 11-16 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do jajolike, 30-90 x 25-50 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, ili gotovo valjkaste, 50-100 x 30-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, topi se u crnu tekućinu; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili po nekoliko primjerka zajedno, kao saprofit na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima, po skladištima drva, na rubovima šuma, uz puteve, na pognojenom tlu i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama s ekscentričnim kličnim otvorom i odsutnosti caulocistida. Slična je kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja ima nešto manje spore.

Stranica 25 od 52

Upute za korištenje ključa vrsta

GLAVNE SKUPINE GLJIVA

Glavne skupine gljiva

Važniji rodovi listićavki

KLOBUK/PLODNO TIJELO

Oblik klobuka / plodnog tijela

Rub klobuka / plodnog tijela

Boja klobuka / plodnog tijela

Površina klobuka / plodnog tijela

Dekoracija klobuka / plodnog tijela

Širina klobuka / plodnog tijela (cm) - 0 za manju od 1 cm

STRUČAK

Oblik stručka

Boja stručka

Površina stručka

Dekoracija stručka

Širina stručka

HIMENIJ

Boja listića, rupica, šiljaka

Osobine listića

Broj listića uz stručak

Osobine rupica/šiljaka

SPORE

Oblik spora

Dužina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm

Širina spora (µm) - 0 za manju od 1 µm

Q (d/š)

Boja otrusine

OVOJ

Veo/vjenčić

Volva

MESO

Osobine mesa

Boja mesa

Miris i okus mesa

MLIJEKO

Boja svježeg mlijeka

Brzina promjene boje mlijeka

PROMJENA BOJE

Promjena boje klobuka ili mesa

Promjena boje mlijeka

Promjena boje površine ili mesa u stručku

Promjena boje listića/rupica

STANIŠTE

Stanište

Doba rasta

Ugroženost, zaštita, ljekovitost

JESTIVOST

Jestivost

ISPIT ZA DETERMINATORA

Ispit za determinatora

IDI NA VRH

Upute za korištenje ključa vrsta

Crvena knjiga gljiva Hrvatske

Pravilnik o zaštiti

Pravilnik o ispitima

Popis gljiva za ispite

Gljivarski kodeks HMGS-a

Prirodoslovni muzej - Split

Pregled spora

Nazivi vrsta

Globalni popis jestivih gljiva

Trovanja i sindromi trovanja

Kazalo grafičkih simbola

Romagnesijevi kodovi boje otrusine

Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense

Upute za korištenje ključa vrsta

Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta

UNITE - DNA sekvence

BLAST - usporedba DNA sekvenci

Index Fungorum

GBIF - taksonomija

MushroomExpert.Com

Tectella patellaris

Phaeomarasmius erinaceus

Peniophora incarnata

Ditangium cerasi

Trichoderma pulvinatum

Microsphaera euonymi-japonici

O autoru

O autoru

Kontakt