Hygrocybe coccineocrenata - created onAugust 2019 in Austria by Filip Fuljer

CRETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno + crenula (lat.) = malo zupčanje, izupčanost. Po boji i dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Bog Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, u starosti je lijevkast, površina je suha i ljuskava, ljuskice kasnije postaju sive do crnkaste samo na sredini, poput zrnaca, crven do narančasto-crven, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-4 mm debeo, voštan, valjkast, malo je zakrivljen, zašiljen na bazi, gladak, šupalj, žut, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do žućkasti, svijetlo žuto-crvenkasti, samo u starosti malo požute, oštrica je bijela do kremasto-žuta.

Spore: Eliptične, duguljaste, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žućkasto do narančasto-crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprofit tla po tresetištima, rubovima šuma, šumskim stazama, na vlažnim travnjacima, u parkovima, na vlažnom tlu ili u tresetnoj mahovini (Sphagnum). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Lepenica i Tršće u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je iste, upadljive crvene boje osim nešto svjetlijih listića, ima velike spore, a klobuk je nešto tamniji zbog dekoracije. Slična je mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda), koja raste na suhim, negnojenim travnjacima, te lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus), koja nema tamne ljuskice na klobuku.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Cretna vlažnica (Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, gol, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen, žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, više je ili manje ljuskav, u gornjem je dijelu šupalj, vlaknasto brazdast, na vrhu je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, u starosti, nakon mraza ili trljanjem potpuno pocrni.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 8.5-12 x 5-8 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.5-1.9 (cromushrooms: spore su (8.6) 9.1 - 11.2 (12.3) × (5.5) 6.1 - 7.2 (8.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 10 × 6.7 µm, Qe = 1.5, bazidije su usko batinaste, 36-51 × 8.4-11.1 µm, N = 17, sterigme su duge 3.3-6.2 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, svijetložuto, na prerezu pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, u skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima, kamenolomima, dinama, grmljacima i uz šljunčane ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, petu Danijel Mulc, šestu Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u Istri, a sedma i osma su snimljene 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni. Poznato je da vrsta uključuje desetke varijeteta, formi i podvrsta, ali je dio trenutno nepoznat. Sitni varijetet iz močvarnih područja je Hygrocybe conica var. conicopalustris, vrlo veliki i robusni varijetet Hygrocybe conica var. pseudoconica, a žuti varijetet Hygrocybe conica var. chloroides. Blisko srodna jajolika vlažnica (Hygrocybe conicoides) ima crvenkaste listiće, malo drugačije spore i raste po dinama. Dosta je slična i pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens), koja je većih dimenzija, te crni brzo i intezivno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 950. Stožasta vlažnica (Hygrocybe conica (Scop. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus conicus Scop. ex. Fr.; 952. Narančastocrnkasta vlažnica (Hygrocybe tristis (Pers.) Moller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo stožast, kasnije je konveksan i tupo ispupčen na sredini, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava, žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven , na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen, ižlijebljen, uzdužno je vlaknast, žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, izmiješani su s mnogo lamelula, najprije žuti, crvenkasti do žuto-narančasti, polako postaju crvenkasti od baze prema oštrici, oštrica je u starosti valovita.

Spore: Valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 5-6 µm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2-2.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice klobuka i na prerezu je svijetloružičasto do narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim karakteristikama vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje jajolikim klobukom, listićima koji poslije postanu crvenkasti, te po Q spora većem od 2. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), kod koje je klobuk prvo stožat, zatim je raširen i tupo ispupčen, crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnom vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe constrictospora - created on November 2022 in Køge Å, Danmark by Thomas Kehlet

SUŽENOSPORNA VLAŽNICA

Hygrocybe constrictospora Arnolds

Etimologija: constrictus (lat.) = stegnuti, suziti, sabiti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po središnjem suženju na sporama.

Engleski naziv: Hourglass Waxcap

Klobuk: 3-11 mm širok, u ranoj mladosti je gotovo polukuglast, ubrzo se spljošti na sredini, nije sluzav ili ljepljiv čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven, ponekad je sa žutim tonovima čak i dok je mlad, vanjski rub je žut, vremenom je često tamnije crvene boje, rub je gladak, s godinama postaje valovit i zakrivljen, ali ne i uzdignut.

Stručak: 0.6-2 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nije sluzav čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven poput klobuka, na dnu je svjetliji, do gotovo krem boje.

Listići: Široko su razmaknuti, vrlo kratko se spuštaju po stručku, rjeđe su široko prirasli, svijetložuti, samo su mjestimično intenzivnije žuti, osobito blizu ruba klobuka.

Spore: Široko su eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste ili u obliku kapi, vrlo rijetko su izraženo deformirane,  oko 40-50 % ih je sa središnjim suženjem, ispunjene su s jednom velikom ili s mnogo sitnih uljnih kapljica, bezbojne, 6-11 x 3.5-7 pm, ali uglavnom su uže od 5.5 pm, Q = 1.5-2.4, bazidije su s brojnim uljnim kapljicama različitih veličina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blizu kortikalnih zona je boje površine, ali dublje vrlo brzo prelazi u šafranastožutu do žuto-narančastu boju, ponekad i svijetložutu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na planinskim pašnjacima, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tumačenje oblika spora pokazalo se nešto težim. Prema Boertmannu bi više od 75 % spora trebalo biti sa središnjim suženjem, međutim, Candusso je ubrzo u raznim kolekcijama primijetio fluktuacije u stopi suženja od 20-30 %, pa čak i do čak 80%. Čini se da je opća pojava izrazito suženih spora važnija od njihove učestalosti. Također, Boertmann pridaje posebnu važnost sluzavosti klobuka i stručka i smješta opisanu vrstu smješta u podsekciju Siccae. Druge vrste podsekcije Siccae su Hygrocybe phaeococcinea, koju karakterizira tamni, gotovo crni premaz na klobuku, te spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja je mnogo robusnija vrsta sa žutim do žuto-narančastim bojama i obično izraženo miriše na stjenice. Zabuna je malo vjerojatna. Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii) je robusnija i čvršća, te obično ima izraženi slatkasti miris na med (nakon što se drži kratko vrijeme u zatvorenoj posudi).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančast, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut i sa izraženom uzdužnom brazdom, šupalj, površina je glatka, sjajna, suha, žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, rijetko su sužene na sredini, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 1.9-2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto do limunastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, na negnojenim travnjacima i pašnjacima viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe fulgens - created on September 2019 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

BLISTAVA VLAŽNICA

Hygrocybe fulgens Fuljer, Kautmanová & Boertm.

Etimologija: fulgere (lat.) = blistati, svijetliti, sjajiti, iskriti se. Po sjajnom klobuku.

Klobuk: 1.4-6.5 cm širok, isprva je polukuglast do široko konveksan, kasnije je uglavnom izravnat i ulegnut na sredini, površina sitno ljuskava, ljuske su boje osnove ili svjetlije, ponekad je gladak, suh, žućkasto-narančast, narančast ili crvenkast, često je blago crven na sredini.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-18 mm debeo, valjkast, pravilan ili stisnut, često se sužava prema bazi, šupalj, gladak, ponekad je sitno vlaknast, suh, bez sjaja ili svilenkasto sjajan, zlatnožut, žut, žućkasto-narančast, narančast, ponekad je svjetliji pri vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, lomljivi, ​svjetliji su od klobuka i stručka, u početku su gotovo bjelkasti, kasnije su žućkasti ili svijetlonarančasti, ponekad su s ružičasto-narančastom nijansom, oštrica je često svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), 6.6-10.2 x 4.8-6.9 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.55, bazidije su batinaste, pretežno 4-sporne, relativno duge s dugom, suženom bazom, 38-55 x 5-8 µm, sterigme su izdužene, duge su 4-7 µm, cistidije su odsutne, pileipellis je trodijelan, s više ili manje batinastim vršnim segmentima, hife su ponekad višesegmentne i spojene kopčom, 29-145 x 5.2-15 ​​µm, elementni trame listića su nepravilni, 42-145 x 8.5-19 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto, ponekad je narančasto ili narančasto-crveno u klobuku i bazi stručka, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, pojedinačno ili raspršeno po pokošenim travnjacima i parkovima, na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po suhom, ljuskavom, izravnatom klobuku, suhom, glatkom i širokom stručku, pileipellisu koji se sastoji od tri dijela, eliptičnim do duguljastim sporama, te veličini i boji cijelih listića, koji su obično žuto-narančasti, često sa zlatnožutim stručkom i tamnijoj, gotovo grimiznocrvenoj, sredini klobuka. Zbog tih značajki, ova vrsta se dobro uklapa u koncept podroda Pseudohygrocybe, sekcije Coccineae i podsekcije Squamulosae. Na temelju makromorfoloških značajki, najsličnije su vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja se razlikuje po tipičnim gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, manjim bazidijama i manjim plodnim tijelima, sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima karakteristične trokutaste ili kruškolike spore, klobuk bez tamnije sredine i tanji stručak, obično je širok do 5 mm, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), kojoj meso miriše na med i ima glatki, narančasto-crveni klobuk, te skerletnorebrasta vlažnica (Hygrocybe substrangulata), koja se razlikuje od ostalih spomenutih vlažnica po mnogo većim sporama (do 14.5 µm) i listićima koji se ponekad spuštaju po stručku. Sve gore navedene vrste rastu u srednjoj Europi na neobrađenim, ponekad ispašenim ili pokošenim travnjacima s biljkama tvrdačom (Nardus stricta) ili rosuljama (Agrostis spp.), dok opisana vrsta raste na drugom tipu travnjaka, gdje je dominantna biljka oštrodlakavi lavlji zub (Leontodon hispidus). Opisana je vrsta po ITS sekvencama pozicionirana na zasebnoj grani blizu podsekcije Squamulosae, što je u skladu s rezultatima analize makroskopskih i mikroskopskih karakteristika.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan do zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, površina je dosta sluzava, gladak, najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je uzdignut i nepravilan, te prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, obično je duži od širine klobuka, uglavnom je dosta pravilan, ravan, površina je sluzava, svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i nije sluzava.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4-5 µm, Qav = 1.7-2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, parkovima i šumskim čistinama bogatim mahovinom, te u grmljacima, uglavnom na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti. Slična je blaga vlažnica (Hygrocybe insipida), koja ima vlažni, a ne sluzavi stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 977. Mazavonoga vlažnica (Hygrocybe glutinipes (Lge.) Haller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe helobia - created on June 2014 in Hagens Møllebæk, Denmark by David Boertmann

MOČVARNA VLAŽNICA

Hygrocybe helobia (Arnolds) Bon

Etimologija: helos (gr.) = močvara, bara, vlažni travnjaci pored vode. Po staništu.

Engleski naziv: Garlic Waxcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, površina je sjajna, dlakava, sitno ljuskava, kasnije postaje gola, malo je naborana, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven, rub je malo narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, manje ili više je zakrivljen, na vrhu je širi, sužava se prema bazi, površina je suha, vlaknasta, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, na donjoj polovici je više narančast.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žuto-narančasti, oštrica je obično svijetložuta.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, 8-10 x 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-45 x 8-11 µm, s bazalnim kopčama, elementi trame listića su vrlo dugi i uski, završni segmenti pileipelisa klobuka su 45-75 x 10-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto ili narančasto, u klobuku je žuto-crvenkasto; miris i okus su slabi na češnjak (osobito ako se drži nekoliko minuta u zatvorenoj posudi).

Stanište: Raste u ljeto i jesen po vlažnim šumama, na tresetištima, vlažnim terenima bogatim mahovinom ili travnatim terenima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), kojoj meso ne miriše na češnjak i obično je slabije intenzivne jarko crvene boje, ima kratke elemente u trami listića i spore u obliku violine, te vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja također ima kratke elemente u trami listića i meso koje također ne miriše na češnjak.

Hygrocybe ingrata - created in Norway by Mathilde Norby

CRVENEĆA VLAŽNICA

Hygrocybe ingrata J.P.Jensen & F.H.Møller

Engleski naziv: Dingy Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se uglavnom nepravilno raširi, suh, gladak do sitno ljuskav, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, izblijedi u krem boju.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast, uglavnom je zašiljen na bazi, malo je nepravilan, stisnut, šupalj, zakrivljen, također je batinast, gladak, vlaknast, bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama.

Listići: Razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti, najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su svijetlooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama.

Spore: Široko su eliptične, glatke, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, pomalo vlaknasto, lomljivo, vodenasto, bjelkasto, na ozlijeđenim mjestima i na prerezu prilično sporo pocrveni; karakteristično miriše na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je kiselkast i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu. Prilično je rijetka vrsta, a u Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: dva su na sjevernom Velebitu, a po jedan na Žumberačkom gorju i u okolici Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine vlažnica koje mirišu po klorovodičnoj kiselini. Prepoznatljiva je po crvenim mrljama po svim dijelovima i crveno-smećkastoj boji koja nije crnkasta kao kod maslinastocrne vlažnice (Neohygrocybe ovina), koja je većih dimenzija, tamnija i s gotovo nikakvim mirisom na amonijak. Slična je i dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata), koja je sivlje boje, a meso joj na prerezu ne pocrveni.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata J.P.Jansen et F.H.Møller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe insipida - created on November 2025 in Harthill, Shotts, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

BLAGA VLAŽNICA

Hygrocybe insipida (J.E.Lange) M.M.Moser

Etimologija: in (lat.) = ne, negacija + sapidus (lat.) = ukusan, sočan, ugodnog okusa ili mirisa. Po okusu mesa, koje nije gorko.

Engleski naziv: Spangle Waxcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad ulegne na sredini, u mladosti je izraženo ljepljiv, zatim je suh, žuto-narančast, narančasto-crven, tamniji na sredini, rub je svjetliji, žut, vremenom izblijedi u bijelu boju.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-3 mm debeo, vijugav, valjkast, malo je sužen na dnu, vlažan, nije ljepljiv, žućkast do intenzivno narančast do crvenkasto-narančast, osobito na gornjem dijelu.

Listići: Rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, voštani, žuti do žuto-narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, manje od 20 % ih je s blagim središnjim suženjem, prozirne, glatke, 5-7.5 x 3-5 µm, Q = 1.9, bazidije su 4-sporne, 25-40 x 5-7 µm, cistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žuto, ispod kožice klobuka je crveno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom od srpnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima i u šumama, također po višim planinskim predjelima, na vlažnom glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta su slične gorka vlažnica (Hygrocybe mucronella), koja se razlikuje po gorkom okusu mesa, mazavonoga vlažnica (Hygrocybe glutinipes), koja je s debelim slojem sluzi na klobuku i stručku, te voštana vlažnica (Hygrocybe ceracea), koja ima suhu površinu stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe intermedia - created on October 2022 in Mariensee Wieśe West, Austria by Christian Apschner

SUHA VLAŽNICA

Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod

Etimologija: intermedius (lat.) = srednje. Po karakteristikama između nekoliko vrsta.

Engleski naziv: Fibrous Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije se raširi, površina je često radijalno raspucana, suha, prekrivena je radijalno postavljenim vlakancima između kojih se nalaze sitne, jedva uočljive ljuskice, žućkasto-narančast, narančast ili crven, od sredine prema rubu ubrzo izblijedi, rub je iskrivljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, prema dnu se sužava, ponekad je nepravilno stisnut, više je ili manje šupalj, uzdužno je vlaknast, svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, debeli, usko su prirasli sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti, zatim su žućkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, rijetko su sužene na sredini, prozirne, glatke, 8-10 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, lomljivo, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, te u Dalmaciji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima glatki klobuk i stručak, velika vlažnica (Hygrocybe punicea), koja ima glatki i dosta intenzivnije obojen klobuk, spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja ima široke i razmaknute listiće koji se ne spuštaju po stručku, lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus), koja ima ulegnutu sredinu klobuka i listiće koji se dugo spuštaju po stručku, te mala vlažnica (Hygrocybe parvula), kojoj je klobuk širok 1-4 cm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 947. Intermedijarna vlažnica (Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suha vlažnica (Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GRACIOZNA VLAŽNICA

Hygrocybe lepida Arnolds

Etimologija: lepidus (lat.) = ugodna, elegantna, dražesna. Po izgledu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je konveksan i ponekad s grbicom na sredini, kasnije je proširen i lijevkast, površina je ljepljiva i sjajna, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, rub je u starosti izvrnut i prozirno narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, sužen je na dnu, zakrivljen, narančast do narančasto-crven ili crvenkast, pri dnu je žućkast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žuti do svijetlonarančasti.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, prozirne, 6-10 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vlaknasto, elastično, žuto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit tla na rubovima miješanih šuma i vlažnim livadama, u travi i mahovini. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je neslaganja oko opisane vrste i lisičaste vlažnice (Hygrocybe cantharellus). Dio autora navodi da je opisana vrsta "europska vrsta", a lisičasta vlažnica "sjevernoamerička vrsta", drugi dio smatra da se radi o sinonimiji i istoj vrsti, dok treći dio smatra da se radi o dvije zasebne vrste. Međutim, DNA analize sugeriraju da se ipak radi o dvije zasebne vrste. U svakom slučaju potrebna su daljnja proučavanja za konačno utvrđivanje taksonomskog statusa ove dvije vrste, jer ih je makroskopski vrlo teško razdvojiti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SITNA VLAŽNICA

Hygrocybe miniata (Fr.) P.Kumm.

Engleski naziv: Vermilion Waxcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i blago ulegnut na sredini, suh, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), ljuskice su boje klobuka ili nešto svjetlije, žuto-narančast do narančasto-crven, sušenjem blijedi, rub je tanak, valovit, prozirno narebran, često je svjetliji od sredine klobuka, žućkast.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, zakrivljen, gladak, suh, šupalj, nekad je stisnut, žuto-narančast, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava.

Listići: Razmaknuti, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žućkasti do žuto-narančast, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do jajolike, uglavnom su sužene na sredini poput kućišta za violinu, neke su s prednje strane karakteristično kruškolike ili zaobljeno trokutaste sa širim dijelom na bazi, glatke, 7-9.5 x 4.5-6 μm, Me = 8.1 x 5.3 μm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.5, s prednje su strane 6-8.5 (f) x 5-7 μm, Me = 7.4 (f) x 5.5, Q = 1.1-1.5 (f), bazidije su 4-sporne, 38-50 x 6-8 μm, trama listića sastoji se od valjkastih hifa, 19-129 x 4.4-17) μm, pileipelis se sastoji hifa, terminalni segmenti su gotovo valjkasti ili tupo vretenasti, rijetko su kopljasti, 15-80 x 7.8-15 μm, često su s uskim produžetkom širokim oko 3 μm. Stipitipellis se sastoji od snopova nepravilnih, gotovo valjkastih do pomalo vijugavih hifa, 13-44 x 3.4-4.9 μm, trama stručka sastoji se od gotovo valjkastih hifa, 38-193 x 8-17 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom od srpnja do prosinca, uz rubove šuma i na planinskim negnojenim travnjacima, uglavnom zajedno s biljkom malom runjikom (Hieracium pilosella).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedna je od vlažnica koje su manje izbirljive u vezi staništa. Slične su močvarna vlažnica (Hygrocybe helobia), koja je obično izražene crvene boje, listići se duže spuštaju po struku i miriše na češnjak, te vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja raste na vapnenastijim staništima i ima gotovo kuglaste do široko eliptične spore bez središnjeg suženja. U literaturi se navodi vrlo slična vlažnica Hygrocybe mollis, čiji je klobuk svijetlocrvenkast i naraste samo 0.8-1 cm široko te ima žute listiće koji se malo spuštaju po stručku. Prema tome, od sitne se vlažnice razlikuje po svjetlije crvenkastom klobuku i listićima koji su žuti i kratko se spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 956. Skerletnobusenasta vlažnica (Hygrocybe strangulata (Orton) Svr.); 959. Sitna vlažnica (Hygrocybe miniata (Fr.) Kummer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe monteverdae - created on September 2024 in Søre Løklingholmen, Bømlo, Ve, Norway by Per Fadnes

CRNA VLAŽNICA

Hygrocybe monteverdae Bañares & Arnolds

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, nije ljepljiv, bijel, na sredini je oker, sušenjem postane lagano sivkasto-smeđ, nije vodenast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 4-7 mm debeo, vitak, valjkast, blago se sužava prema bazi, bijel, svijetloružičast prema bazi, sušenjem na vrhu postane oker-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, bijeli, sušenjem potpuno pocrnu.

Spore: Eliptične do izduženo eliptične ili jajolike, glatke, prozirne, 5.5-9.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, rijetko su s jednom sporom, 39-53 x 5.5-6.5 µm, cistide su odsutne, trama listića je na presjeku izrazito nepravilna, elementi su 32-103 x 3.5-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, s unutarnjim žućkasto-oker pigmentom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u šumama i na negnojenim travnjacima, uz Kanarsku božikovinu (Ilex canariensis), Azorski lovor (Laurus azorica), perseu (Perea indica) i paprat (Dryopteris oligodonta).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipična je predstavnica podroda Cuphophyllus. Prilično je slična livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja se razlikuje po manjim i vitkijim plodnim tijelima, crnećim listićima i tamnijem smeđom klobuku pri sušenju. Osim toga opisana vrsta ima kompaktniji pileipelis, bez uspravnih hifa i nešto veće spore. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GORKA VLAŽNICA

Hygrocybe mucronella (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Bitter Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je konveksno-zvonolik, ponekad je malo stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, kožica je priraštena i gola, u početku je ljepljiv, ubrzo je suh i fino baršunast, u mladosti je crven ili narančasto-crven, vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, tanak, prilično je žilav, valjkast, malo je sužen prema bazi, često je stisnut, gol, mazav, sjajan, narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, gotovo su 2 puta širi od mesa u klobuku, žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti.

Spore: Skoro su eliptične, mogu biti gotovo trokutaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 4-6 µm, Me = 7.7 x 5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.54; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, skupno, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, močvarnim livadama i u grmljacima, u mahovini, na glinenastom ili vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prekrasna je mala vrsta koja je najkarakterističnija po mazavom stručku i gorkom okusu mesa. Eventualno se može zamijeniti sličnom blagom vlažnicom (Hygrocybe insipida), koja nema gorak okus mesa, a spore su joj drugačijih karakteristika, te sitnom vlažnicom (Hygrocybe miniata), koja je također vrlo mala rastom i raste skoro na istom staništu, crveni klobuk joj nije mazav, nije narebran, ne teži da jako požuti, listići su narančasto-crveni, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, a meso je blagog okusa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 960. Gorka vlažnica (Hygrocybe reai (R.Mre.) Lge.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POCRNJELA VLAŽNICA

Hygrocybe nigrescens (Quél.) Kühner

Etimologija: nigrescere (lat.) = pocrnjelo. Jer teži da pocrni.

Klobuk: 2-8 cm širok, stožast, oštro je ispupčen, površina je s gustim radijalno raspoređenim crveno-narančastim vlakancima, žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-12 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, zakrivljen, šupljikav je pa šupalj, vlaknast, žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni.

Listići: Trbušasti, široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5.6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto, na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po parkovima, vrtovima i šumskim proplancima u travi, česta je vrsta na krškim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica), koja je šiljasto-stožastog oblika, s narančasto-crvenim ili skerletnocrvenim klobukom, žućkastim mesom koje na prerezu odmah pocrni, dok kod opisane vrste najprije postane sivo-ljubičasto i tek nakon toga pocrni, klobuk je gladak i sjajan, dok je kod opisane vrste vlaknasto-pahuljast. Lagano je otrovna, što je jedinstveni primjer u rodu vlažnica.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe obrussea - created in Netherlands by Leonard Minkema

ŠESNAESTKARATNA VLAŽNICA

Hygrocybe obrussea (Fr.) Wünsche

Klobuk: 2-7 cm širok, nepravilan, najprije je stožast, kasnije je stožasto-zvonolik do izravnat, često je s tupom grbicom na sredini, gladak, sjajan, limunastožut do žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 2.5-6 mm debeo, redovito je uzdužno stisnut, zašiljen na bazi, šupalj, površina je glatka, bez sjaja, suha, uzdužno vlaknasta, žut je ili narančasto-žut.

Listići: Razmaknuti, široki, trbušasti, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do ružičasto-narančasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, sužene su na sredini, glatke, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto do žuto-narančasto; miris je neugodan na stjenice, s okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela i nepravilnog klobuka postoji vrlo velika sličnost s tupom vlažnicom (Hygrocybe chlorophana). Opisana vrsta ima redovito uzdužno stisnut stručak koji je uzdužno vlaknast, bez sjaja i gotovo je proziran kao kod tupe vlažnice.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe parvula - created on September 2021 in Stony Creek Metropark, Michigan, USA by huafang

MALA VLAŽNICA

Hygrocybe parvula (Peck) Murrill

Etimologija: parvus (lat.) = malen, sitan, neznatan. Po dimenzijama.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, veoma je sitan, konveksan, malo je ulegnut na sredini poput vrsta iz roda Omphalia, vodenast, žut do žuto-narančast, rijetko je crvenkastog tona, rub je prozirno narebran i blago nazubljen.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, šupalj, često je uvijen, žućkast je do žućkasto-narančast, u početku je narančasto-crvenkast na dnu, poslije je čitav narančasto-crvenkast, na bazi je bijelo maljav zbog micelija.

Listići: Rijetki, dugo se spuštaju po stručku, bijeli do žućkasti, nekad su narančasti na bazi.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na vlažnim negnojenim travnjacima, pašnjacima i u šumama, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izrazito je sitna vlažnica, po silazećim listićima i po obliku sliči vrstama iz roda Omphalia. Od vlažnica je najsličnija najmanja vlažnica (Hygrocybe subminutula), koja ima skoro stožasti klobuk i jako mazavu površinu, a boja je slična.

Hygrocybe phaeococcinea - created on September 2024 in Melalahti, Finland by Tapio Kekki

TAMNOCRVENA VLAŽNICA

Hygrocybe phaeococcinea (Arnolds) Bon

Etimologija: phaeo (gr.) = taman, smeđ, siv + coccineus (lat.) = grimizno crvena, škrletna, sjajno crvena. Po boji.

Engleski naziv: Shadowed Waxcap

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim je spljošten i ponekad blago pupčast, površina je suha, glatka, bez sjaja, često je tamnocrven ili grimizno crven, žut uz sami rub, vrlo rijetko je žut, na sredini je često tamniji, više ili manje izraženo crnkast, rub je prvo podvijen, ponekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, stisnut, osobito kod velikih primjeraka, nekad se blago sužava prema bazi, suh, gladak, bez sjaja do blago svilenkast, boje je klobuka ili svjetliji, žut, žuto-narančast do crven.

Listići: Uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često prelaze rub klobuka, tamnonarančasti, crvenkasti s narančastom do ružičastom nijansom, rijetko su potpuno žuti.

Spore: Eliptične do duguljaste, rijetko su suženoe na sredini, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-12.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.6-2.6, Qav = 1.7-2.1, bazidije su 4-sporne, 30-55 x 6-9 µm, cistide su odsutne, trama listića sastoji se od lanaca valjkastih hifa, često su sa smećkastim sadržajem, dugih do 180 µm, pileipelis se sastoji od uspravnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, svijetlo žućkasto-narančasto do crvenkasto, na površini je bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na negnojenim travnjacima, te u tresetnoj mahovini ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, suhom klobuku, često crvenom do tamnocrvenom s crnom sredinom i žutim rubom, listići su često tamnonarančasti ili crvenkasti s narančastom nijansom, stručak je boje klobuka, a trama listića je s hifama širokim 2-2.5 µm. Crnkasti premaz na sredini klobuka može biti odsutan. Veći primjerci mogu se zamijeniti sa skerletnom vlažnicom (Hygrocybe coccinea), koja je s ljepljivom površinom klobuka, bez crnog premaza i svjetlijim listićima. Mali promjerci mogu se zamijeniti s nekoliko drugih vrsta, koje su sve s ljepljivom površinom klobuka, bez crnog premaza i sa svjetlijim listićima. Osušeni i erodirani primjerci lisičaste vlažnice (Hygrocybe turunda) i cretne vlažnice (Hygrocybe coccineocrenata) mogu imati glatki klobuk s crnom sredinom, ali su s listićima koji se spuštaju po stručku. 

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA VLAŽNICA

Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.

Engleski naziv: Crimson Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan, kasnije je skoro izravnat i često ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, po suhom je vremenu lomljiv, gladak, lijepe je krvavocrvene do narančasto-smeđe boje, na sredini je svijetlije žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, vijugav, sužava se na bazi, često je uvijen, šupalj, žuto-crvenkast, uzdužno je crvenkasto vlaknast na žutoj osnovi, s crveno-narančastim i žutim crticama, brojnijim prema bazi koja je žuta.

Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, svijetložuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta i u starosti nepravilno pilasta.

Spore: Valjkaste do eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 7-11 x 4-7 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, svijetložuto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima suhi, manje svijetli klobuk, sjajni, crtasti stručak, a meso izraženo miriše na med kada se kratko vrijeme drži u kutiji, skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea), koja je lomljivija, ima potpuno gladak stručak i široko prirasle listiće, te suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), kod koje je klobuk s baršunastim ljuskicama. Često se pronađe na Velebitu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SPAVAJUĆA VLAŽNICA

Hygrocybe quieta (Kühner) Singer

Etimologija: quietus (lat.) = mirno.

Engleski naziv: Oily Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je polukuglast ili stožast i lagano oštro ispupčen, kasnije je izravnat i tupo ispupčen na sredini, kožica je bez sjaja, suh ili gotovo suh, gladak, može biti limunastožut, sumporastožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven ili maslinasto-smećkast, u starosti i po vlažnom vremenu je zbog prozirnosti kožice vrlo slabo narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.4-1.5 cm debeo, kratak, vrlo je nepravilan, uvijen, redovito je uzdužno stisnut i kanalićast, na bazi završava šiljato, trbušast, šupalj, gladak, suh, uzdužno je vlaknast, žut ili žuto-narančast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, trbušasti, oštrica je valovita, na bazi su poprežno povezani žilicama, prirasli su za stručak ili se veoma kratko spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su žuti, poslije su žuto-narančasti, intenzivnije su obojeni od klobuka i stručka.

Spore: Eliptične, uglavnom su sužene na sredini, prozirne, 7-11 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto ili žuto-narančasto; miris je neugodan na lisne uši ili sapun kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), po nekim autorima na pokvarena jaja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po šikarama i u vlažnim bjelogoričnim šumama. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, a treću Mirna Katičić, u listopadu, na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je meso u klobuku tanko i neugodnog mirisa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po dosta rijetkim, velikim i trbušastim listićima. Dosta je sličnih vrsta, a najsličnija je suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) koja ima uočljivo ispupčeni klobuk, a stručak joj završava šiljato. Druge suhe, narančaste vrste uglavnom imaju vlaknastu površinu stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 948. Spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta (Kühn.) Singer), Sinonim: Hygrophorus quietus Kühner

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

REIDIJEVA VLAŽNICA

Hygrocybe reidii Kühner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Honey Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se otvori i skoro izravna, površina je suha, glatka, promjenljive je boje, narančast, crven ili narančasto-crven, u starosti izblijedi u žutu boju, rub je tanak, iskrzan i narebran.

Stručak: Valjkast, malo je nepravilan, na gornjem dijelu je boje klobuka, a na bazi je nešto svjetliji, žuto-narančast ili žuto-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti, kasnije su žućkasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, uglavnom su bez suženja na sredini, glatke, prozirne, 6-10 x 4-7.5 µm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.7; bazidije su 2-4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žuto-narančasto; s primarnim, prilično kompleksnim i karakterističnim mirisom na med, osobito kada se suši, sekundarni miris je na zemlju ili jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom od lipnja do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima i u šumama bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nema provjerenih izvješća o ozbiljnom trovanju, ali važno je napomenuti da neki pojedinci mogu imati ozbiljne nuspojave kod konzumacije određenih vrsta gljiva koje većina ljudi može konzumirati bez ikakvih problema i smatrati kvalitetnim.

Napomena: Slična je sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima sitno ljuskavu površinu klobuka, bez mirisa, a spore su sužene na sredini poput kućišta za violine.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe spadicea - created on November 2022 in Italy by Nicolò Oppicelli

ŽUTO-SMEĐA VLAŽNICA

Hygrocybe spadicea (Scop.) P.Karst.

Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast. Po boji površine klobuka.

Engleski naziv: Date Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, oštro je ispupčen na sredini, površina je jako mazava, sluzava, radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, tamnosmeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, po suhom je vremenu crnkast.

Stručak: 5-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, šupalj, suh, uzdužno je smeđe vlaknast, žućkast je ili zlatnožut, na bazi je nešto svjetliji, bjelkast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, limunastožuti, zlatnožuti ili žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, 9-12 x 5-7 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto, ne pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rubovima šuma, travnatim čistinama, uglavnom na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. Kod nas je poznata samo s četiri lokaliteta, u Lici, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Predstavnik je roda vlažnica s izrazito zvonolikim oblikom klobuka, tamnosmeđe je boje, a listići i stručak su lijepe žute boje. Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) ima čiste žute listiće, tamniji klobuk smeđo-maslinaste boje koji nije zvonolikog oblika, a listići se spuštaju po stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SJAJNA VLAŽNICA

Hygrocybe splendidissima (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po izgledu i boji.

Engleski naziv: Splendid Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije se nešto otvori i ispupči na sredini, sjajan, žuto-narančast, crven ili narančasto-crven, rub postane žućkast i valovit, nije narebran.

Stručak: Valjkast je ili stisnut, gladak, uzdužno je crtast, boje je klobuka, narančasto-crven, na bazi je žut do žuto-narančast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, suženi su uz stručak, prirasli, žuti do narančasto-crveni, oštrica je kasnije obično žuta.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, prozirne, glatke, 6.5-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, uz listiće i u stručku je žuto-narančasto; miris i okus su neugodni na sapun, a sušenjem miriše na med.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, šumskim čistinama i travnatim rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Krku te u Istri. Četvrtu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 25.10.2024.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio je autora smatra lagano otrovnom vrstom koja uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Slične su skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea), koja je lomljivija, ima potpuno goli stručak, ljepljivu površinu klobuka i široko prirasle listiće, te velika vlažnica (Hygrocybe punicea), koja je većih dimenzija i ima grubo vlaknasti stručak, te suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), koja ima ljuskavu površinu klobuka i grubo vlaknasti stručak. Nijednoj od tri slične vrste meso ne miriše na med. Česta je vrsta u toplijem klimatskom pojasu. Nerijetko se pronađe i na kultiviranom zemljištu, primjerice po maslinicima u mahovini.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 945. Prelijepa vlažnica (Hygrocybe splendidissima (Orton) Moser); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Sjajna vlažnica (Hygrocybe splendissima (P.D.Orton) M.M.Moser)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe subminutula - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

NAJMANJA VLAŽNICA

Hygrocybe subminutula Murrill

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan i ispupčen, konačno se raširi i malo ispupči na sredini, mazav, žut je do svijetlonarančast, sredina je tamnija, poslije izblijedi, rub je narebran.

Stručak: 2.5-3 cm visok i 1-4 mm debeo, lomljiv, valjkast, gladak, mazav, najprije je čitav crven, poslije izblijedi i postane narančasto-crven, na bazi je žut, u starosti izblijedi.

Listići: Rijetki, kratko se spuštaju po stručku, najprije žućkasti, poslije žućkasto-narančasti, oštrica je bjelkasta i vijugava.

Spore: Eliptične, glatke, 5-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na negnojenim travnjacima, pašnjacima i parkovima u dubokoj travi.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prilično je karakteristična po izgledu klobuka koji je poslije raširen ili čak udubljen i uvijek mazav i narebran. Kako raste u dubokoj travi, stručak je često zbog fototropizma (težnja za svjetlom) vrlo dug, odnosno mnogo duži od širine klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe subpapillata - created on August 2016 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

GRBIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe subpapillata Kühner

Etimologija: sub (lat.) = skoro + papilla (lat.) = kvržica, grba, izraslina. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Papillate Waxcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je stožast pa otvoren i spljošten, na sredini je s grbicom ili bradavičavim ispupčenjem, površina je glatka, vlažna, nije mazava, slabo je zrnasta, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je uzdignut i prozirno narebran.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 2-5 mm debeo, šupalj, valjkast, malo je sužen na bazi, suh, žuto-narančast ili narančast, baza je više žućkasta, vlaknasta.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žuti do žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 5.5-10 x 3.5-7 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa samo dva lokaliteta, u okolici Siska i na planini Medvednici.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini sa stožastom vlažnicom (Hygrocybe conica) od koje se razlikuje po nešto manjim dimenzijama, te po činjenici da u starosti ili na oštećenom mjestu ne pocrni.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata Kühner)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe substrangulata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SKERLETNOREBRASTA VLAŽNICA

Hygrocybe substrangulata (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Waisted Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, gladak, sjajan, suh i sitno ljuskav (koristiti ručno povećalo), narančast do crven, rub je tanak, valovit i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, gladak, mazav, staklasto proziran, nešto je svjetliji od klobuka, žuto-narančast.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti, poslije su žuto-crveni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, uglavnom su sužene na sredini, glatke, 7-14.5 x 4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, uglavnom od kolovoza do studenog, u skupinama, na negnojenim travnjacima, pašnjacima, udubljenjima oko pješčanih nanosa i vlažnim grmljacima, obično uz puzave vrbe (Salix repens), često u priobalnim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, prvenstveno zbog malih dimenzija.

Napomena: Najsličnije su skerletnokonična vlažnica (Hygrocybe aurantiosplendens), koja se najviše razlikuje po zvonoliko-stožastom klobuku, suhom, žutom i duboko ukopanom stručku i bademastim sporama, te sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima manje spore, sužene na sredini poput kućišta za violinu i obično raste na manje vlažnim staništima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 957. Skerletnorebrasta vlažnica (Hygrocybe substrangulatus Orton)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrocybe turunda - created in Finland by Stefan Jakobsson

MAHOVINSKA VLAŽNICA

Hygrocybe turunda (Fr.) P.Karst.

Etimologija: turni (mađ.) = okretati, valjati. Po staništu.

Engleski naziv: Singed Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i često malo ulegne na sredini, lijevkast, mazav i ljepljiv, ubrzo je suh, površina je s tamnim sivo-smeđim ljuskicama, zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili rjeđe narančasto-crven, rub je podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, lomljiv, valjkast, često je zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, žut, žuto-narančast do narančast.

Listići: Rijetki, spuštaju se po stručku, svijetložuti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 8-12.5 x 4.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, šumama bogatim mahovinom, na višim nadmorskim visinama, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i dio autora je navode kao vjerojatno otrovnu vrstu.

Napomena: Ova je vlažnica je sitna rastom, a prepoznatljiva je po listićima koji se jasno spuštaju po stručku, kao kod nekih vrsta iz roda Omphalia, koje imaju dosta sličnosti s vlažnicama. Uz to rastu na veoma sličnim staništima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JELOVA PUŽEVICA

Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky

Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu.

Engleski naziv: Rosy Woodwax

Klobuk: 4-20 cm širok, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka, mazava i ljepljiva, oker, žuto-narančast, svijetlonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit.

Stručak: 3-16 cm visok i 0.5-3 cm debeo, valjkast, pun, malo je mazav, s ružičastim je ljuskicama na bijeloj osnovi, bjelkast je ili žućkast, trljanjem postane narančasto-ružičast.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-10 x 4.5-5 µm, Q = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, do 65 x 10 µm, s bazalnim kopčama, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa s vršnim segmentima širokim do 4 µm, inkrustirane, s kopčama (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.1 (12) × (4.9) 5.3 - 6.5 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 10.1 × 6.1 µm, Qav = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto; miris i okus neugodni na smolu ili terpentin.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s KOH crveno-narančasto, a sa sulfovanilinom ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Četvrtu i petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus agathosmoides - created on October 2024 in Leysin, Switzerland by Nicolas Schwab

LAŽNA MIRISNA PUŽEVICA

Hygrophorus agathosmoides Lebeuf, E.Larss. & Bellanger

Etimologija: agathos (gr.) = dobar, plemenit + osme (gr.) = miris + -oides (gr.) = nalik na, koji sliči. Po sličnosti s mirisnom puževicom (Hygrophorus agathosmus).

Engleski naziv: Almond Woodwax

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, često je s niskim tupim izbočenjem, površina je mazava do ljepljiva po vlažnom vremenu, ponekad je isprva potpuno tamnosmeđ, češće je narančasto-smeđ u svim fazama razvoja i tamniji u sredini zbog prisutnosti priraštenih smeđih vlakanaca, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, vremenom se izvrne prema gore, ponekad je valovit, dekoriran je vlaknastim ostacima ovoja, koji u starosti nestanu.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, valjkast do blago sužen prema bazi, osušen je blago ljepljiv, prekriven je bijelim pahuljicama na gornjoj polovici ili trećini koje vremenom postaju sivkasto-smeđe do smeđe, prema bazi je gladak, kasnije postane sitno vlaknast, isprva je bjelkast, zatim svijetlo sivkasto-smeđ.

Listići: Široki su 2-6 mm, debeli, uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, voštani, ponekad su izmiješani s lamelulama, bijeli, oštrica je cjelovita.

Spore: Eliptične do jajolike, duguljaste, rijetko su gotovo vretenaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 7-11.5 x 4.1-6.5 μm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.7, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, 44-68 x 7-9 μm, sterigme su duge 5-9 μm, trama listića sastavljena je od valjkastih do zadebljanih, rijetko razgranatih, prozirnih hifa, 15-60 x 4-8 μm, pileipelis je dvostruk, sastoji se od sloja debljine 200-500 μm, sastavljenog od razmaknutih, isprepletenih, snažno želatiniziranih, razgranatih, zrnatih, prozirnih do žućkastih hifa, širokih 2-4 ​​μm, te subpelisa debljine 100-250 μm, sastavljenog od valjkastih do blago zadebljanih, neželatiniziranih, razgranatih hifa, gusto raspoređenih, sa smeđim unutarnjim pigmentom, rijetko inkrustiranih, širokih 3–5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo; miris je na gorke bademe, često je teško prepoznatljiv po hladnom vremenu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija klobuka, stručka i mesa kod svježih primjeraka s KOH, NH4OH i FeSO4 je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen prvih jakih mrazeva, preferira hladne temperature, u crnogoričnim šumama, parkovima i uz ceste, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, na neutralnom ili kiselom tlu u lišću ili travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična mirisnoj puževici, od koje se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama, odnosno širini hifa u trami listića. Miriše na gorke bademe, stručak je dekoriran bijelim pahuljama koje s vremenom postaju smeđe, a na dnu nisu žute boje. Miris je jedva primjetan po hladnom vremenu. Slična je i sitna puževica (Hygrophorus exiguus), koja se razlikuje po malim dimenzijama, klobuku koji je i ljepljiv i vlaknast, te đširok samo 0.8-2.5 cm, često ružičastim listićima, tanjim stručkom i slabom mirisu na gorke bademe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIRISNA PUŽEVICA

Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: agathos (gr.) = dobar + osmos (gr.) = miris. Po dobrom mirisu.

Engleski naziv: Almond Woodwax

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i vlažan, sitno je ljuskav na bjelkastoj osnovi, svijetlokrem, siv do sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, čvrst, valjkast, sužen je pri dnu, pun, bijel, prema vrhu je sa sivim ili bijelim ljuskicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli su ili bjelkasti.

Spore: Eliptične, 8.6-11 x 4.9-6.4 µm, Qav = 1.64-1.69-1.73, bazidije su 4-sporne, 48-65 x 6-8 μm, sterigme su duge 6-7.5 μm, pleurocistide i cheilocistide su odsutne, trama listića sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 5-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 20 μm, pileipelis se sastoji od 175-350 μm debelog želatinoznog sloja, sastavljenog od isprepletenih, hifa širokih 1.5-4 μm, površinske hife su vretenaste i tamno sivo-smeđe, ovaj raspored hifa naziva se ixocutis, u kojem se stijenke hifa zadebljaju i želatiniziraju, dajući prozirnost sloju koji se ističe u kontrastu s osnovnom tramom, sloj želatiniziranih hifa je žilav i može se oguliti s klobuka, hife trame listića su s kopčama, a kod hifa trame klobuka i pileipelisa su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto; karakteristično miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto, sa sulfoformolom ubrzo svijetloplavo, a listići sa sumpornom kiselinom crveno-ljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu, treću i četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), od koje se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama, odnosno širini hifa u trami listića. Najprepoznatljivija je po karakterističnom mirisu na gorke bademe. Slične su pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus), koja je nešto manjih dimenzija, s uočljivim tamnim točkicama na stručku, a miris mesa nije izražen, sitna puževica (Hygrophorus exiguus), koja je vrlo malih dimenzija i s mesom bez mirisa. Sličan miris ima Secretanova puževica (Hygrophorus secretanii), ali je klobuk više žut do crvenkast. Sive vitezovke (Tricholoma) su potpuno suhe i imaju drugačiji miris.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 918. Mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VLAKNASTA PUŽEVICA

Hygrophorus arbustivus Fr.

Etimologija: arbusculum (lat.)= grm, grmlje + arbo-, arbu- (lat.) = označavanje drveća ili grmlja. Po staništu.

Engleski naziv: Forest Woodwax

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i s niskom tupom grbicom na sredini, površina je sluzava po vlažnom vremenu, inače je suha i s radijalnim, priraštenim, oker-smećkastim vlakancima, žuto-smeđ do narančasto-smećkast, na rubu je nešto svjetliji, bjelkast do krem.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, pun, kasnije je ponekad šupalj, suh, na vrhu je bijelo pahuljast, od sredine je krem, tamniji prema bazi.

Listići: Razmaknuti, široki, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične, 7.5-10 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 40-65 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, malo je vlaknasto, bijelo, sa oker-smeđom nijansom u sredini i ispod kožice klobuka; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) i tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus) dio skupine suhih puževica s prilično kompaktnim mesom i narančasto-smeđe boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus atramentosus - created on October 2022 in Provincia autonoma di Trento, Italy by Federico Calledda

CRNOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus atramentosus (Alb. & Schwein.) H.Haas & R.Haller Aar. ex Bon

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, poslije se raširi i ulegne na sredini, ponekad je i tupo ispupčen, isprva je malo sluzav, kasnije je suh, površina je s crnkastim uraštenim vlakancima, tamnosiv, sivo-crn, plavo-siv ili plavo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, površina je vlaknasta, siv do sivkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, široki, na bazi su poprežno povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije malo sivkasti s blagom plavkastom nijansom.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), koja ima nešto svjetliju boju klobuka i stručka bez sivkastih nijansa, bijeli listići se dugo spuštaju po stručku i raste na tlu siromašnom hranjivim tvarima. Sivka (Tricholoma portentosum) ima gušće listiće i žućkasti stručak. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 917. Crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus (A. & S.) Haas & Haller)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SIVOSMEĐA PUŽEVICA

Hygrophorus camarophyllus (Alb. & Schwein.) Dumée, Grandjean & Maire

Etimologija: kalos (gr.) = lijepo + phyllon (gr.) = list, listić. Po crvenoj boji listića.

Engleski naziv: Arched Woodwax

Klobuk: 3.5-15 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, često je lijevkast, vijugav, suh, po vlažnom je vremenu mazav, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, siv, sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je podvijen.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, malo je batinast, vlaknast, na vrhu je sitno zrnast, nešto je svjetliji od klobuka, sivkasto-smećkast na svjetlijoj osnovi.

Listići: Razmaknuti, debeli, elastični, voštani, jasno se spuštaju po stručku, trajno su bjelkasti, s plavkastom su nijansom.

Spore: Eliptične, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bjelkasto; miris je ugodan na med ili lješnjake, a okus je također ugodan na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s 3 lokaliteta, u okolici Otočca, na sjevernom Velebitu i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ima lijepe plavkaste listiće i vlaknasti klobuk. Slična je kijačasta grlašica (Ampulloclitocybe clavipes), koja ima gušće listiće, uočljivo zadebljanu bazu stručka i mekše meso.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljepolisna puževica (Hygrophorus calophyllus P.Karst.), Sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus (Alb. et Schwein.: Fr.) Dumée, Grandjean et Maire)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VINSKICRVENA PUŽEVICA

Hygrophorus capreolarius Kalchbr.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav, sredina je s crvenim ljuskicama, purpurnocrven ili crveno-smeđ, s manjim je crvenim ili crnkasto-smeđim pjegicama, rub je dugo podvijen.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast, na bazi je sužen, uzdužno je tamnosmeđe vlaknast, na bazi je tamniji, prekriven je žiličastim crtežom, mrežica je smećkasta, skoro je boje klobuka, tamnosmeđ je ili purpurnocrven, na ozlijeđenim mjestima postane purpurnocrven, micelij je ružičast.

Listići: Dosta su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žilicama su spojeni na bazi, jasno se spuštaju po stručku, vinskicrveni, kasnije su s tamnim mrljama i crveno-smeđi.

Spore: Eliptične, neamiloidne, 5.4-11 x 3.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do svijetlo vinskicrvenkasto, na prerezu postane crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom i jelom, a ponekad i sa bukvom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata sa 14 lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru, na sjevernom Velebitu, planini Medvednici i Maceljskoj gori. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tamnu boju imaju uglavnom puževice nešto većih dimenzija i crvenkaste boje. Rijetke su vrste koje imaju istu boju klobuka, listića i stručka po čemu se dosta lako razlikuje od sličnih vrsta, osim toga stručak nije gladak, već dekoriran što je također značajna osobina pri determinaciji ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZLATNOŽUTA PUŽEVICA

Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji.

Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax

Klobuk: 3-8 cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv, bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne žute pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen, bijel, prekriven je zlatnožutim pahuljama, osobito na gornjem dijelu, na pritisak požuti.

Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložuti, oštrica je ponekad žuta i pahuljasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miris je slab na gorke bademe ili anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i KOH požuti, dok s gvajakovom tinkturom polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris.

Napomena: Ova je puževica na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pahuljastom gornjem dijelu stručka, a ostali dio je postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus), takožer može biti sa žutim tonovima, ali nema sitne pahulje, meso je jakog mirisa i s KOH posmeđi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GUSJENIČNA PUŽEVICA

Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.

Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoča (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice.

Klobuk: 2-8 cm širok, polukuglast do konveksan, zatim se izravna i uglavnom široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je sluzav i ljepljiv, u mladosti je uglavnom potpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast ili lagano zadebljan na bazi, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim ljuskicama, uglavnom je uzdužno crtast, bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku, u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, u stručku je prilično vlaknasto, bijelo; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Listići s KOH postanu narančasti, reakcija površine klobuka je negativna, a površine stručka skoro negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama s KOH, reagiraju dosta izraženo, dok opisana vrsta uglavnom reagira negativno, osobito stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus discoideus - created in Finland by Tapio Kekki

SMEĐEKOTURNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoideus (Pers.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, kolut, ploča. Po nešto tamnijoj sredini klobuka.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, s jedva je uočljivim ispupčenjem, u mladosti i po vlažnom vremenu sa sluzavom prevlakom koja prelazi i na stručak, gladak, gol, mazav, po suhom je vremenu sjajan, kremasto-smeđ, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je intenzivne narančasto-smeđe do tamnosmeđe boje, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.3-1 cm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupljikav do šupalj, mazav, ljepljiv, na dnu je vlaknast, a na vrhu smećkasto pahuljast i s nejasnom prstenastom zonom, bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, rijetki, debeli, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, kremasto, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, ispod bukve, na travnatim površinama i na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: S karakterističnom je smeđom sredinom klobuka po čemu je i dobila ime, a rub je dosta svjetliji. Kada je mikrozni partner poznat, malo je vjerojatna zamjena s nekom drugom vrstom. Nekad raste i u bjelogoričnim šumama gdje se može zamijeniti s dvobojnom puževicom (Hygrophorus leucophaeus), koja je mnogo sluzavija, ima tanki i dugi stručak, a klobuk je tipično oštro ispupčen, ispupčenje je kontrastno narančasto-smeđe, što se osobito ističe na sredini bijelo-svilenastog klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 912. Smeđekoturna puževica (Hygrophorus discoideus (Pers. ex Fr.) Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora

ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA

Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea

Engleski naziv: Yellowing Woodwax

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nepravilno raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu je sluzav i ljepljiv, ubrzo se osuši, najprije je bijel do kremast, kasnije postepeno žuti, od ruba postaje hrđastosmeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, često je ekscentričan, mekan, vitak, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i gotovo šiljast, na vrhu je sužen, šupljikav, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, ubrzo se osuši, pahuljast na vrhu, bijel do oker, u starosti žuti.

Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, tanki, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žućkasto-smeđi, osušeni su crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 33-40 x 6-7.5 µm, s bazalnom kopčom, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, sa smeđim pigmentom i kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti i na prerezu relativno brzo postane smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan, na smolu, podsjeća na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i listići s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso s gvajakovom tinkturom polako poplavi, s fenolanilinom postane vinskicrveno, a površina klobuka s KOH narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na neutralnom do vapnenastom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.

Napomena: Karakrteristična je po dosta neugodnom mirisu i mesu koje teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Slične su smrekova puževica (Hygrophorus piceae), koja raste ispod smreke, bijele je boje, mazava, a stručak je na vrhu pahuljast, bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), koja s KOH polako požuti, te gusjenična puževica (Hygrophorus cossus), koja raste isključivo ispod hrasta i više podsjeća na bjelokosnu puževicu nego na opisanu vrstu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BJELOKOSNA PUŽEVICA

Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.

Etimologija: eburneus (lat.) = snježnobijelo. Po boji.

Engleski naziv: Ivory Woodwax

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ispupči na sredini, na sredini ostaje grbica, često je malo nepravilan, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut.

Stručak: 2-15 cm visok i 0.5-1 cm debeo, relativno je dug, nepravilan, visok, tanak, zakrivljen je ili vijugav, često je sužen na bazi, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav, na vrhu je sa sitnim bijelim granulama ili pahuljama, bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast.

Listići: Razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9.5 x 4-5 µm (cromushrooms: (6.1) 6.4 - 7.5 (8) × (3.7) 3.8 - 4.5 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.9 (2), N = 70, Me = 7 × 4.1 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka s KOH postane narančasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u većim skupinama, u svijetlim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: U mladosti je slična zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus), kod koje meso na prerezu relativno brzo posmeđi, a listići su sa smeđim mrljama tijekom sušenja i u dodiru s KOH. Slična je gusjenična puževica (Hygrophorus cossus), koja je također čitava bijela, a poslije se listići, stručak i rub klobuka oboje u hrđastosmeđe, klobuk je 3-5 cm širok, ima veoma neugodan miris, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, te raste ispod hrasta. Također su slične hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae). Opisana se vrsta od svih spomenutih sličnih vrsta razlikuje po rastu ispod bukve, mesu nepromjenjive bijele boje i bez žuto-smeđih mrlja. Baza stručka u dodiru s KOH postane narančasta, kao i listići kod gusjenične puževice.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 904. Bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus (Bull.: Fr.) Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.

Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Blotched Woodwax

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan i tupo ispupčen, kasnije se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini, lijevkast, površina je vlažna i mazava, prekrivena je s uraštenim crvenkastim ljuskicama na sredini, osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično uža, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na dnu je bjelkast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.

Listići: Nisu gusti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo je ili svijetložuto, na ozlijeđenim mjestima i presjeku požuti; miris je ugodan na gljive, a okus je uglavnom gorak.

Kemijske reakcije: Meso s željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto, a s KOH žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi sa smrekom ili borom, na mahovinom obraslom vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.

Napomena: Dio je iste sekcije kao medena puževica (Hygrophorus russula), koja ima blag okus mesa i raste ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća, te ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) i karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koje na prerezu ne požute. Ljubičasta puževica na stručku ima ostatke zastorka u obliku slabašnog bijelog vjenčića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus exiguus - created on August 2009 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

SITNA PUŽEVICA

Hygrophorus exiguus (Fr.) Fr.

Etimologija: exiguus (lat.) = malen, sitan, neznatan, oskudan, mršav. Po veličini.

Klobuk: 0.8-2.5 cm širok, zvonolik do konveksan i često je široko i tupo ispupčen, kasnije je raširen i s niskim ispupčenjem na sredini, ljepljiv, sitno je vlaknast do dlakav prema rubu, sivkast do siv s krem nijansom, rubom ostaje podvijen, kasnije je blago narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, suh, vlaknast i sitno je ljuskav na gornjem dijelu, bez dlačica na donjem dijelu, bijel.

Listići: Razmaknuti, široki, prirasli ili se spuštaju po stručku, prvo su čisto bijeli, zatim postanu svijetlokrem do ružičasti.

Spore: Jajolike do široko eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 9.2-11.4 x 5.3-6.8 µm, Qav = 1.7, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 44-68 x 7.3-10.3 µm, sterigme su duge do 8 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, zadebljanih hifa širokih 8-20 μm, pileipelis je formiran od isprepletenih, želatiniziranih hifa, sa žutim pigmentom, uske, široke su 2-5 μm, stipipelis je formiran od uspravnih, paralelnih hifa širokih 3-6 μm, terminalni segmenti su prošireni do batinasti, ponekad su zakrivljeni, široki su 8-10 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je slab na gorke bademe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog lošeg mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova puževica slabije miriše na gorke bademe od lažne mirisne puževice (Hygrophorus agathosmoides). od blisko srodnih se vrsta najviše razlikuje po malim plodnim tijelima. Slične su mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus), od kojih se razlikuje po izrazito manjim plodnim tijelima i ružičastim listićima.

Znanstveni naziv uzorka: Hygrophorus exiguus
Lokacija uzorka: France
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (536 bp): TTAGAGGAAGTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATTTTGAAGGGGTTGTAGCTGATCTTTTTTAAAAGATATGTGCACACCTCTATCTACACACCCATGTGCACTTTTTGTAGGCTTTATTGCCTATGTTTATCATATAAACACACATTTGTTACAAGAATGTTATTGATGAAATTTAATATATACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAATTATCAACCTCTTCTAGAGGCTTGGATTTGGAGTGTTGCTGGCTCATTGTTGGCTCCTCTTAAATGCATCAAGCTTGTTGTAGGCTTTGGTTTGATAATATCTATGCCATCGCTGTAATGCAAAACAAACAACCTTTGAAATTTGACCTCAAATCAGGTAG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus fagi - created on October 2020 in Italy by Marco Floriani

BUKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus fagi G.Becker & Bon

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i malo ulegne u sredini, nepravilan, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav i ljepljiv, bijel do kremast sa svijetlom žuto-ružičastom ili narančastom nijansom, na sredini je nešto tamniji, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, zakrivljen, od listića prema bazi je sve tanji, klinast, pun, gladak, uzdužno je vlaknast, bjelkast je do svijetlooker.

Listići: Rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti, bijeli do svijetložuti s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste do skoro valjkaste, 4-sporne, 40-50 x 6-9 µm, s bazalnim su kopčama, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnim višesegmentnim hifama širokim do 7 µm, terminalni segmenti su valjkasti, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto, sočno, vlaknasto, bijelo, krem do žuto-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Postoji velika sličnost s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je mesnatija, ima tvrdo plodno tijelo, a listići su gušći i spuštaju se po stručku. Opisana je vrsta nježnija, djeluje krhko, ima vrlo rijetke i debele listiće koji su uglavnom prirasli, rijetko se spuštaju po stručku. Po nekim izvorima tijekom prženja izraženo mirišu na parfemski sapun.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJEPLJIVA PUŽEVICA

Hygrophorus glutinifer Fr.

Etimologija: glutinosus (lat.) = ljepljiv, sluzav + -fer (lat.) = koji nosi, koji ima. Po ljepljivoj i sluzavoj površini plodnog tijela.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi i često tupo ispupči na sredini, površina je mazava i sluzava, smeđ, sivo-maslinast do tamnosmeđ.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, površina je mazava i ljepljiva, na vrhu je bijelo pahuljast, ispod je prošaran sluzavim oker do smeđim ljuskama poput zmijske kože na bijeloj osnovi.

Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su sa smećkastom nijansom.

Spore: Eliptične, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH postane zeleno-plava.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom crnikom ili plutnjakom, na glinenastom tlu. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., treću Ivana Mandić Mihaljević, 14.12.2019., a četvrtu i petu mirna Katičić, 19.10.2024.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Ova puževica raste ispod hrasta, male je veličine, a klobuk i stručak su oker boje. Slične su Korhonenova puževica (Hygrophorus korhonenii), koja raste ispod smreke, a reakcija kožice klobuka s KOH je negativna, maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), koja raste ispod smreke, stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane narančasto-crven, te viskozna puževica (Hygrophorus latitabundus), koja raste ispod bora, a stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane žuto-oker. Opisana vrsta se prema radu Hygrophorus sect. Olivaceoumbrini: new boundaries, extended biogeography and unexpected diversity unravelled by transatlantic studies svrstava u sekciju Olivaceoumbrini i prema kojem su vrste Hygrophorus dichrous i Hygrophorus persoonii zapravo sinonimi opisane vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 926. Zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous Kühn. et Romagn.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus hedrychii - created on October 2025 in Kiiruna, Finland by Tapio Kekki

BREZOVA PUŽEVICA

Hygrophorus hedrychii (Velen.) K.Kult

Etimologija: U čast češkog botaničara i mikologa Václava Hedrycha (1885.-1964.) koji je dao značajan doprinos mikologiji, osobito u istraživanju roda Hygrophorus. Po imenu.

Engleski naziv: Sweet Woodwax

Klobuk: 3-8 cm širok, dugo je vremena konveksan, kasnije je malo raširen i sa sitnom grbicom na sredini, površina je prekrivena slojem prozirne ljepljive tvari, gol, najprije je bijel, zatim prema sredini sa svijetlom crvenkastom, narančastom ili sivkastom nijansom, kasnije je krem ili okerast na sredini, rub je lagano podvijen i valovito iskrivljen.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, čvrst, valjkast, pun, kasnije je šupalj, prekriven je slojem prozirne ljepljive tvari, na vrhu je suh, od sredine do vrha je ljuskav s bijelim točkicama ili sa sitnim bijelim pahuljama, bjelkast, na bazi je s krem ili svijetloružičastom nijansom, trljanjem postane narančast.

Listići: Gusti, debeli, relativno su mekani, elastični, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su s krem, žućkastim ili ružičastim odsjajem, uvijek su tamniji od klobuka.

Spore: Eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.5–2.3, Qav = 1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40 x 6-9 µm, sterigme su duge 4-5 µm, s bazalnim kopčama, pileipelis se sastoji od višesegmentnih hifa širokih 4-5 µm, trama listića sastoji se od višesegmentnih, valjkastih hifa, 58-105 x 3-23 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je tanko, elastično, sluzavo, bijelo, kasnije je svijetlosmeđe; miriše jako i neugodno poput gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), na ocat, trulo voće ili užeglo kokosovo ulje, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću, kao i voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, od kolovoza do listopada, u simbiozi samo s brezom, voli vapnenasto i pjeskovito tlo siromašno hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada skupini vlažnica bijele boje (Limacium) koje je dosta teško međusobno razlikovati. Slične su samo bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja raste ispod bukve, smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja tipično raste ispod crnogoričnog drveća i gusjenična puževica koja raste i ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, sve imaju tipični jaki miris i teže da požute. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus) izraženije promijeni boju, ali je slabijeg mirisa. Zlatnožuta puževica (Hygrophorus chrysodon) ima karakteristično zlatno-pustenasti stručak i rub klobuka. Livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) ima listiće boje marelice.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen

ZUMBULOVA PUŽEVICA

Hygrophorus hyacinthinus Quél.

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije se izravna i iskrivi, često je grbav, površina je po vlažnom vremenu malo ljepljiva ili sluzava, sjajna, bijel, bjelkast, nekad je s laganom smećkastom, sivkastom do sivo-smeđom nijansom.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak, vlaknast, boje je klobuka, bijel.

Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miriše na zumbule, te malo na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom ili borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KASNA PUŽEVICA

Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka.

Engleski naziv: Herald of Winter

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije je raširen, ulegnut i ispupčen na sredini, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, lagano je radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u starosti jako izvrnut prema gore.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, površina je ljepljiva, iznad prstenaste zone je suh, sitno je crtast, fino je smećkasto ljuskav, žućkast do narančasto-crvenkast, pri vrhu je s vlaknastim ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka.

Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, neamiloidne, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto do svijetložuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od listopada do siječnja, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prvu 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivaca, drugu, treću i četvrtu 30.11.2024., na lokalitetu kod Koprivnice, a petu 8.12.2024.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po maslinastom klobuku, žutim listićima koji se spuštaju po stručku i rastu u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama. Varijetet Hygrophorus hypothejus var. aureus ima zlatnožuti, a ne maslinasti ton na klobuku i dosta podsjeća na ariševu puževicu (Hygrophorus lucorum), koja raste ispod ariša. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 923. Borova puževica (Hygrophorus hypotheius (Fr.) Fries), Sinonim: Hygrophorus vitellinus A. et S.; 924. Zlatna puževica (Hygrophorus aureus (Arrhr.) Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus (Fr.: Fr.) Fr.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus korhonenii - created on August 2020 in Oulanka, Finland by Petri Roponen

KORHONENOVA PUŽEVICA

Hygrophorus korhonenii Harmaja

Etimologija: U čast finskog mikologa Matti Korhonena, poznatom po svom radu na taksonomiji gljiva, osobito roda Hygrophorus. Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i obično široko ispupčen na sredini, nekad je blago ulegnut, sluzav, uočljivo je prošaran sivim do crnim vlakancima prema rubu, crn ili vrlo tamno sivo-smeđ na sredini, sušenjem postaje svjetliji, smeđ.

Stručak: 7.5-12.5 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, bijel, ispod prstenaste zone je čitav prošaran sivo-smeđim ljuskama poput zmijske kože, pri dnu su crnklaste, na vrhu je uvijek svilenkast i bijel.

Listići: Prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, ponekad su sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 10-14 x 5-7.5 μm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.68, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 50-73 x 10-14 μm, sterigme su duge do 10 μ, cheilocistide su prozirne, batinaste, 26-50 x 4-10 μm, pleurocistide su kruškolike, zaobljene ili sužene na vrhu, 26-54 x 4-9 μm, prozirne, trama listića sastoji se od valjkastih hifa širokih 4-20 μm i napuhanih elemenata širokih do 30 μm, pileipelis je izraženo želatiniziran, sastoji se od uskih hifa širokih 4-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe borom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: U smrekovim šumama raste slična maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), od koje se razlikuje po nešto mesnatijem plodnom tijelu, klobuku koji je obično široko ispupčen, sa sivkasto-smeđim, a ne maslinastim nijansama, stručku sa sivkasto-smeđim uzorkom i relativno manjim sporama 10-14 x 5-7.5 μm (kod slične vrste su 10-16 x 7-8.5 μm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hygrophorus latitabundus - created in Estonia by Tõnu Ploompuu

VISKOZNA PUŽEVICA

Hygrophorus latitabundus Britzelm.

Engleski naziv: Ebony Woodwax

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, dosta je sluzav i ljepljiv, sivo-smećkast do maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-4.5 cm debeo, valjkast ili vretenast, na bazi je zašiljen, pun, vrlo je ljepljiv, bijel, bjelkast ili svijetložut, na donjem je dijelu prošaran sivkastim ljuskicama poput zmijske kože, na gornjoj je trećini sa sluzavim prstenastim pojasom.

Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, poslije su slabo žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, sočno, bijelo; miris je ugodan, aromatičan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, te po parkovima i rubovima šuma, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Viskozna se puževica ubraja se među najveće i najkvalitetnije jestive puževice. Slične su maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), koja nije tako slinava i raste ispod smreke, te ljepljiva puževica (Hygrophorus glutinifer), koja ima zmijoliko prošaran stručak i raste isključivo u bjelogoričnim šumama. Iz svega navedenog proizlazi da je stanište ključ za pronalaženje i prepoznavanje navedenih puževica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 925. Viskozna puževica (Hygrophorus latitabundus Britz.), Sinonim Hygrophorus limacinus (Scop.: Fr.) Fr. ss. Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DVOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnut s niskim, širokim ispupčenjem na sredini, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako sluzav i ljepljiv, bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast ili hrđastosmeđ na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-7 mm debeo, lomljiv, duguljast, uglavnom je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, uglavnom je proširen na bazi, šupljikav je pa ubrzo šupalj, lagano je ljepljiv, bjelkasto vlaknasto ljuskav, na vrhu je ljepljiv i pahuljast, bjelkast do sivo-oker, ponekad je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli ili bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, lomljivo, bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili hrđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.