Entoloma huijsmanii - created in Spain by Luis García Bona

HUIJSMANOVA RUDOLISKA

Entoloma huijsmanii Noordel.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije polukuglasto-konveksan, poslije raširen i blago udubljen; po vlažnom vremenu malo narebran, rub tanak, svijetloružičast do sivo-smeđ.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, poslije šupalj, elastičan, gladak; sivo-ljubičast, prema osnovi bjelkasto maljav, pri vrhu bjelkasto brašnjav.

Listići: Najprije su bjelkasti, a poslije sivo-ružičasti, prirasli, oštrica je glatka.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-14 x 6-8 µm; otrusina je crvenkasto-oker.

Meso: Tanko, sivkasto-smeđe, poslije sivo-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na neplodnim livadama i pašnjacima te po čistinama u bjelogoričnim šumama viših predjela.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Slična joj je Entoloma lividocyanulum koja također ima modroplavi stručak, sivo-smeđi do žuto-smeđi klobuk i tamnije središte. Međutim, ima okruglastije i manje spore (8-12 x 7-11 µm) i raste na pašnjacima na kojima pasu krave. Također je slična smeđa rudoliska (Entoloma sodale) koja ima čehavu tamnosmeđu sredinu klobuka, stručak je po cijeloj dužini bjelkasto vlaknasto-maljav i spore su okruglastije (8.5-13 x 6.5-8 µm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐOZELENA RUDOLISKA

Entoloma incanum (Fr.) Hesler

Etimologija: incanum (lat.) = siv, sivkast. Po boji klobuka koja izblijedi.

Engleski naziv: Mousepee Pinkgill

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, zvonoliko-konveksan, kasnije je ulegnut na sredini, lijevkast, vlažan; žućkasto-zelen ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, prozirno radijalno crtast.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 2-3 mm debeo, krhak, svugdje je iste debljine, šupalj, gol, gladak, malo je zadebljan na bazi; zelenkast, žuto-zelenkast ili zelenkasto-plavkast prema bazi, baza je bijela.

Listići: Rijeki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, široki; bjelkasti ili blijedozelenkasti, kasnije ružičasti ili ružičasto-smeđi.

Spore: Višekutne, sa 6-8 kuteva, s jakim grlićem, 9.5-14 x 7.5-10 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Zelenkasto ili žuto-zelenkasto, na mjestu dodira postane zeleno-plavkasto; miriše na sir, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, uz putove, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada skupini malih vrsta roda Entoloma s ružičastim sporama, malim dimenzijama i živim bojama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma lepidissimum - created on October 2010 in Кирово-Чепецк, Кировская обл., Russian Federation by Vladimir Bryukhov

DIVNA RUDOLISKA

Entoloma lepidissimum (Svrček) Noordel.

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije zvonoliko-koničan, poslije konveksan i malo ispupčen; divne tamnoljubičaste boje, radijalno vlaknasto-maljav, rub je često nepravilan i valovit.

Stručak: 3-4 cm visok, gladak, često stisnut; tamnoplav, tamniji od klobuka, osnova bijelo maljava, sitno brašnjavo-zrnast.

Listići: Najprije su bjelkasto-plavkasti, poslije su ružičasto-sivi, rijetki, prirasli, oštrica je glatka i nikada nije plava.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-oker.

Meso: Tanko, sivo-bijelo i ljubičaste nijanse; miriše na travu, a okus je blag i neodređen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Divnoj rudoliski po boji može sličiti lijepa rudoliska (Entoloma euchroum), ali ona ima guste i uvijek plave listiće te raste na trulim drvnim ostacima i panjevima u bjelogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OLOVNOBIJELA RUDOLISKA

Entoloma lividoalbum (Kühner & Romagn.) Kubička

Etimologija: lividus (lat.) = masnica, modrica + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 5-10 cm širok, nepravilno poluloptast, u mladosti je tupo ispupčen, zatim više spljošten, rub je tanak; sivo-smećkast, na sredini je nešto tamniji, nije vlaknast, sa svilenastom sjajnom površinom, rub je poslije zrakasto ispucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 6-8 mm debeo, vitak, valjkast, ponekad je donekle zakrivljen, šupljikav, zrnast, bijel.

Listići: Široki, osrednje su gusti, razgranati, uz stručak su slobodni, zaokruženi su s kukicom tako da tvore ovratnik, u mladosti su dugo vremena bijeli pa poslije ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8-10 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, tvrdo; okus i miris su na brašnu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima i livadama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće kestenom, ali ponekad i s borom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta, ali treba biti posebno oprezan da se ne zamijeni s nekom otrovnom rudoliskom. Neki je autori navode kao otrovnu vrstu.

Napomena: Dosta je interesantna gljiva i teško se zamijeni s nekom drugom vrstom. Po veličini i mirisu pripada skupini rudoliski u kojoj se nalazi sivkasta šljivovača (Entoloma clypeatum) koja je izrazita proljetna gljiva. Neki je autori smatraju jesenskim oblikom šljivovače. Jako miriše po brašnu kao i sve proljetne rudoliske, dok ova vrsta raste samo u jesen. Raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena, ali se može pronaći i ispod crnogoričnog drveća (bor). Ima dosta tipičnu boju listića koji su najprije bijeli pa ružičastog tona u starosti zbog sazrijevanja spora. U određenim se slučajevima može zamijeniti sa peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja ima istu boju klobuka i listića. U mladosti miriše na brašno, dok zadrugarka nema gotovo nikakvi miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VLAŽNOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma madidum Gillet

Engleski naziv: Brightsky Pingkill

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije koničan, poslije otvoren i blago tupo ispupčen, gladak, po vlažnom vremenu mazav, sjajan; mjestimice pjegav, na sredini sitno bijelo zrnast (pjegav), sivo-plav do sivo-smeđ, sredina je tamnija, rub klobuka tanak i samo u mladosti podvijen, iste je dužine kao i listići.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, pun, uzdužno vlaknast, osnova šiljata; bijel ili malo sivo-plav.

Listići: Prirasli, oštrica je izrazito nepravilno pilasta, najprije su bjelkasti, poslije su oker-ružičasti do oker-ružičasto-smećkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 6-9 x 6-8 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, prilično debelo, vlaknasto; miris i okus na svježe brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen pojedinačno na suhim livadama i pašnjacima viših predjela (Žumberak kod Zagreba), poljima, šumskim čistinama, šumskim putovima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, a po nekim je autorima jestiva.

Napomena: Vrlo je slična ljubičastoplavoj rudoliski (Entoloma bloxamii) pa ih mnogi autori izjednačuju. Međutim vlažnoplava rudoliska je manja, ima svjetliji sivoplavi klobuk, gladak, mazav, rub klobuka nije dugo podvijen i ne prelazi dužinu listića. Listići su nepravilno pilasti, a stručak je uvijek pun, bijel ili blago sivo-plav poput klobuka te šiljat.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Nolanea mammosa - created on July 2009 in Novof, Canada by Northdot9

BRADAVIČASTA RUDOLISKA

Entoloma mammosum (L.) Hesler

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije koničan, zatim konveksan pa raširen i oštro ispupčen poput bradavice; po suhom vremenu je svijetlosmeđ, po vlažnom je tamnosmeđ i zrakasto crtast, gladak ili uzdužno naboran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-15 cm visok, valjkast, tanak, šupalj, zadebljan na bazi; po suhom je vremenu svijetlosmeđ, po vlažnom je tamnosmeđ, uzdužno vlaknast, pri vrhu je sitno bjelkasto čehast, baza je bijelo paučinasta.

Listići: Slobodni, nejednako su dugi, najprije su svijetlosivi, poslije su prljavo crveni.

Spore: Višekutne, 9-12 x 6-8 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Blijedo, po vlažnom je vremenu sivo-smeđe, vodenasto, tanko; miris je neugodan užegli.

Stanište: Raste u rano proljeće na travnatim mjestima u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: U proljeće po pašnjacima i crnogoričnim šumama raste vrlo slična bljedolika rudoliska (Entoloma pallescens) koja se od ostalih proljetnih rudoliski razlikuje po tome što ne posjeduje gotovo nikakav miris, stručak je redovito stisnut i najčešće raste busenasto.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TANAŠNA RUDOLISKA

Entoloma mougeotii (Fr.) Hesler

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 1-3.5 (5) cm širok, tankomesnat, konveksan, sa sitnom grbicom na sredini; ljubičasto-plave, svijetle ljubičasto-sive ili ljubičasto-crne boje, maljavo-baršunast, kasnije sitno čehast, rub je dugo vremena podvijen i nije crtast.

Stručak: 3-4 (5) cm visok, 2-5 (7) mm debeo, šupalj, gladak je i sjajan; sivkast ili sivo-plav, bjelkasto prošaran, na gornjem dijelu je prekriven sitnim smeđim dlačicama, vlaknast, ponekad sa sitnim smeđim čehicama.

Listići: Prirasli su i najčešće se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, razmaknuti; bjelkasti su ili bjelkasto-krem, kasnije su  ružičasti ili smećkasto-crveni, nisu plavkasti ni ljubičasti.

Spore: Duguljaste, višekutne, s 5-8 kutova, 8.8-11.3 x 5-6.9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto, sivkasto, uz kožicu je klobuka i stručka sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili je blago voćni, a okus je blag ili ponekad na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, voli više nadmorske visine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a dio autora navodi da je otrovna ili smrtno otrovna pa je bolje izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Ova vrsta je od mnogih autora opisana pod nazivom Entoloma ardosiacum, ali se ipak radi o zasebnoj vrsti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma nitens - created in Spain by Emilio López Barchino

SJAJNA RUDOLISKA

Entoloma nitens (Velen.) Noordel.

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije polukuglasto-konveksan, poslije konveksan pa otvoren i blago ispupčen, gladak; sivo-smeđ, jako je vodenast, po vlažnom je vremenu ispod kožice malo narebran, a u starosti vlaknasto-maljav i bez vidljive narebranosti.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun pa šupalj, lomljiv, gladak; tamnosivo-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je bijelo maljava.

Listići: Zaokruženi uz stručak, prirasli, oštrica je glatka, najprije su bjelkasti, ubrzo ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, 7.5-10 x 7.5-9.8 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe do tamnosmeđe, tanko; miriše na travu ili rotkvicu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u blizini smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Veoma joj je slična nejestiva rudoliska Entoloma juncinum koja miriše na brašno, klobuk je znatno tamnije crveno-smeđe boje i nije po suhom sivo-smeđe svilenast. Raste samo po rubovima bjelogoričnih šuma.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma pallescens - created in Finland by Tapio Kekki

BLJEDOLIKA RUDOLISKA

Entoloma pallescens (P.Karst.) Noordel.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, najprije konično-zvonolik, poslije raširen i blago ispupčen, gladak, malo narebran; sivo-smeđ, vodenast, po suhom izblijedi, ispupčenje ubrzo izbiljedi i postane bjelkasto-krem, rub je tanak i pravilan.

Stručak: Valjkast, vlaknast, često torziono zavijen, gladak, šupalj, lomljiv, sivo-smećkast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Oštrica mjestimice nazubljena, u mladosti su bjelkasti, ubrzo postanu ružičasto-smećkasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 10-16 x 7-9 µm; otrusina je narančasto-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedo-oker, u stručku je vlaknasto; miris je ugodan na lubenicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama između mahovine i iglica, na humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Slična joj je maljava rudoliska (Entoloma hirtipes) i bradavičasta rudoliska (Entoloma mammosum) pa ih mnogi autori poistovjećuju. Međutim, obje vrste imaju izrazito oštro ispopčen klobuk, tamnije su boje i rastu u proljeće u crnogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma plebeioides - created in Estonia by Vello Liiv

SLAVONSKA RUDOLISKA

Entoloma plebeioides (Schulzer) Noordel.

Klobuk: 2-8 cm širok, koničan, zvonolik ili poluloptast, kasnije konveksan ili izravnat, obično tupo ispupčen; tamno sivo-smeđe ili crnkasto-smeđe boje, ujednačeno je obojen ili samo malo svjetliji na rubu, sa sitnim uzdignutim čehicama, prošaran je mrljama, lagano blijedi tijekom sušenja, rub je podvijen pa izravnat, valovit, nije crtast.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.3-1 cm debeo, valjkast, često zakrivljen prema bazi; bjelkast je do tamnosmeđ, vlaknasto crtast, vrh je ponekad brašnjav.

Listići: Osrednje su gusti, izrezani su uz stručak, prirasli; sivkasto-kremasti, zatim su prljavo sivo-ružičasti.

Spore: Višekutne, 8-12 x 7-9 µm; bazidiji su s 4 spore.

Meso: Sivkasto do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na travnjacima i u vlažnim bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je nađena na pašnjaku, na samo jednom lokalitetu, u okolici Vinkovaca. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom sivo smeđem čehastom klobuku i ružičastom tonu listića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma politum - created on August 2016 in Harskallen, Levanger, Norway by Balint Dima

ČISTA RUDOLISKA

Entoloma politum (Pers.) Noordel.

Engleski naziv: Nitrous Pinkgill

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ispupči, gladak; po vlažnom vremenu tamnosmeđ do svijetlo sivo-smeđ, vodenast, malo narebran.

Stručak: 3-7 cm visok, valjkast, gladak, lomljiv; bjelkast do sivo-smeđ, uzdužno vlaknast, baza je svjetlija.

Listići: Prirasli su sa zupcem, oštrica je sitno pilasta, najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, kvrgave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe; neugodnog je i jakog dušičnog mirisa koji poslije nestane, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, izvan bjelogoričnih šuma, u blizini vrba ili breza, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Izdvaja se od sličnih vrsta po tome što ima vrlo jak i neugodan dušični miris koji poslije nestane. Donekle joj je slična tresetna rudoliska (Entocybe turbida) koja ima nešto manje spore i raste u crnogoričnim šumama viših predjela. Također se smatra otrovnom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma porphyrophaeum - created on September 2021 in Žilinský, Slovakia by Filip Fuljer

GRIMIZNOSMEĐA RUDOLISKA

Entoloma porphyrophaeum (Fr.) P.Karst.

Etimologija: porphyras (gr.) = purpurno + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Pinkgill

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, stožasto-zvonolik pa se otvori i spljošti, rub je nepravilno izvrnut i vijugav, na sredini je uvijek karakteristično oštro ispupčen, tankomesnat, suh, malo je blistav; smećkast, crvenkasto-smeđ, te je više-manje svjetlijeg ljubičastog tona, u starosti je sivo-smeđ, vlaknast, sitno je zrnasto-dlakav do dlakavo-čehast pa skoro gladak, rub je često rascijepljen.

Stručak: Vitak, valjkast, zadebljava se prema bazi, često je malo uvijen, na kraju je šupalj, svilenast; baza je je bijelo čehasta, a ostali dio je smećkast, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, bjelkasto sitnozrnasto-hrapav.

Listići: Nisu gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro slobodni, najprije su bjelkasti pa sivkasti i na kraju ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, lagano višekutne, 10-13 x 5-7 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo u klobuku, prljavobijelo ispod kožice klobuka i stručka svijetlosmećkasto, lomljivo; miris je slab na voće, a okus je neugodno slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, parkovima i šumskim čistinama, rijetko u svijetlim šumama. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, dva u Gorskom kotaru i jedan na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Većina je autora smatra otrovnom vrstom, a manji je dio, među kojima je i Romano Božac, navodi kao jestivu.

Napomena: Ova rudoliska je vitka i relativno velikih dimenzija, od većine sličnih vrsta razlikuje se po postojanom ljubičastom tonu stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma pseudoexcentricum - created in Spain by Luis García Bona

NASTRANA RUDOLISKA

Entoloma pseudoexcentricum (Romagn.) Zschiesch.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije konveksan, poslije raširen i tupo ispupčen; sivo-smećkast, po suhom vremenu izblijedi, malo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok, redovito je svijetlo svilenast, zakrivljen, osnova je katkad zadebljana ili šiljata; bijel, uzdužno vlaknast, brazdast, na bazi bijelo maljav od micelija.

Listići: Prirasli sa zupcem ili katkad kao odmaknuti, srednje gusti, oštrica je nepravilno pilasta; najprije su bjelkasti, a kasnije ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, kvrgave, 9.5-11 x 6-8 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu određeni ili su malo neugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po grmlju, živicama i uz rubove bjelogoričnih šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost je nepoznata.

Napomena: Ovoj je rudoliski slična vrsta Entoloma platyphylloides koja ima sivo-smeđi klobuk koji po suhom vremenu postane sitno brašnjav, a po vlažnom rub je narebran, stručak je također sivo-smeđ, ali nešto svjetliji od klobuka. Uvelike podsjeća na raspucanu širokolisku (Megacollybia platyphylla). Najčešće raste u bjelogoričnim šumama (hrast, grab, klen, breza) potkraj ljeta i smatra se otrovnom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma reinwaldii - created on January 2017 in Sinnai CA, Italy by Davide Puddu

LJUPKA RUDOLISKA

Entoloma reinwaldii Noordel. & Hauskn.

Klobuk: 2-5 cm širok, blago konveksan, ulegnut, jasno pupčast; ružičast, u starosti crven do crvenkasto-smeđ, čehast na sredini, vlaknast prema rubu, crtast.

Stručak: 5.5-7.5 cm visok i 1.5-2 mm debeo, vitak; gornji je dio vrlo slabo dlakav, gotovo gladak, a ostatak gol, osim na bazi koja je obavijena bijelim micelijskim nitima, najprije je bjelkast pa kasnije tamnoružičast.

Listići: Bijeli, ružičasti pa crvenkasto-smeđi, suženi su uz stručak, prirasli.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9-12.5 x 7-8.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, kao saprofit tla u sredozemnoj makiji, kao i u kontinentalnim bjelogoričnim šumama s topolama, javorima i lješnjacima, na zemlji, biljnim ostacima i mahovini. U Hrvatskoj je nađena samo na jednom lokalitetu, na poluotoku Premanturi kod Pule u zajednici s nekoliko vrsta bušina (Cistus spp.).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POKUNJENA RUDOLISKA

Entoloma rhodopolium (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičasto + polios (gr.) = blistavo bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Wood Pinkgill

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen ili pupčasto-ulegnut raširen, svilenkast, sjajan; oker-smeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji, često ekscentrično postavljen u odnosu na stručak, rub je valovit, nepravilan, po vlažnom vremenu je narebran, a u starosti je raspucan.

Stručak: 5-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, valjkast je i često zašiljen na bazi, često je kao stisnut i svilenasto sjajan, lomljiv, šupalj; bijel, ponekad je sa sivkastom ili sivkasto-smeđom nijansom, vlaknast, prema vrhu je lagano bjelkasto pahuljast.

Listići: Gusti, široki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je neravna; u mladosti su bjelkasti, kasnije su ružičasti i na kraju crvenkasto-smećkasti od poispadalih zrelih spora.

Spore: Višekutne, nepravilne, s 5-6 tupih kutova, (10) 10.1 - 12.3 (13.3) × (6) 7.3 - 9 (10.1) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.7), N = 100, Me = 11.1 × 8.1 µm, Qav = 1.4; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, nježno, krhko, vodenasto bijelo; miris nije izražen ili lagano miriše na brašno, varikinu ili petrolej, u starosti može biti i dosta neugodan, a okus je neugodno slatkast, na brašno ili petrolej.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane prljavoplavkasto-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama (ne busenasto), a ponekad raste u krugovima ili linijama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, te ponekad se pronađe i po poljima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje gastrointestinalne smetnje.

Napomena: Neodoljivo podsjeća na sivkastu šljivovaču (Entoloma clypeatum) koja ima pravilniji i uvijek ispupčen klobuk. Nema opasnosti, jer niska rudoliska raste samo po šumama i to krajem ljeta i u jesen, za razliku od šljivovače koja raste u proljeće po voćnjacima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma rhombisporum - created in Finland by Tapio Kekki

ROMBOSPORNA RUDOLISKA

Entoloma rhombisporum (Kühner & Boursier) E.Horak

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, sredina blago ulegnuta ili blago ispupčena; sivo-smeđ, malo vodenast, površina sa sivim vlakancima.

Stručak: Siv ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima, baza baršunasta od bijelog micelija.

Listići: Bjelkasti, kasnije su ružičasti, zupčasto su prirasli, oštrica je valovita i nazubljena.

Spore: Višekutne, 8-10.3 x 6.9-9.7 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Sivo-smeđe, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na vlažnim travnjacima i tresetištima te u svim tipovima šuma, po parkovima i u grmlju. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Teško je prepuznatljiva zbog mnoštva sličnih vrsta pa je potrebna mikroskopska analiza spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma roseum - created in Finland by Tapio Kekki

RUŽIČASTA RUDOLISKA

Entoloma roseum (Longyear) Hesler

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, najprije je polukuglasto-konveksan, poslije je raširen i blago udubljen; ružičast ili ružičasto-smeđ, sredina je tamnija, tamnoružičasto čehast, radijalno vlaknasto-maljav, rub je malo svjetliji i narebran.

Stručak: 2-6 cm visok, valjkast, šupalj; najprije je bjelkast, kasnije smećkast, vlaknast i često izbrazdan, osnova je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prirasli ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je glatka, izmiješani s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti.

Spore: Kuglaste, višekutne, 8.5-11 x 7-8 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, u stručku, ispod kožice klobuka je s laganom ružičastom nijansom, u stručku je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, uz rubove šuma, po parkovima, poljima, pašnjacima i livadama, uz rijeke, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s katalonskom rudoliskom (Entoloma catalaunicum), koja je na rubu klobuka i osnovi stručka s ljubičastom nijansom, klobuk je u sredini čehast i nije po vlažnom vremenu narebran te se smatra otrovnom vrstom. Donekle je slična i Entoloma queletii, koja je oker-krem boje, samo je u sredini klobuka nešto tamnija i vlaknasto-čehasta. Raste u zajednici s johom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem i također je otrovna.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐA RUDOLISKA

Entoloma rusticoides (Gillet) Noordel.

Etimologija: Po sličnosti sa seoskom poštarovkom (Arrhenia rustica).

Klobuk: 0.8-1.2 cm širok, polukuglasto-izravnat, konveksan, ulegnut je na sredini; tamnosmeđ, na sredini je smeđo-crnkast, prema rubu je nešto svjetlije smeđe boje, vodenast, rub je malo crtast pa ubrzo postane gladak, površina je potpuno vunasto-baršunasta, prirašteno baršunast, sitno čehast na sredini, rub je tup.

Stručak: 1-1.2 cm visok i 1 mm debeo, površina je lagano bez sjaja, nije glatka, jedva je nešto svjetlije boje od klobuka.

Listići: Silazeći, razmaknuti, široki, ružičasto-sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Višekutne, s tupim su kutovima, 7.3-9.5 x 6.3-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Sivo-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po suhim livadama, pustarama, te uz rubove putova bez vegetacije. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po rastu na istom staništu slična je vrsta Entoloma phaeocyathum. Inače se od lažne seoske poštarovke potpuno razlikuje po prisutnosti cheilocistida i nešto tamnijoj boji. Pojasasta rudoliska (Entoloma undatum) ima nešto veće plodno tijelo, a spore nisu okruglasto-višekutne, već uvijek heterodiametrične.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OŽUJSKA RUDOLISKA

Entoloma saundersii (Fr.) Sacc.

Klobuk: 4-14 (16) cm širok, grbav; olovnosiv, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili ružičasto-siv, malo vodenast, radijalno vlaknast.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 4-9 (13) mm debeo, valjkast, zakrivljen na bazi; bjelkast ili sivkast, uzdužno vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, kratko se spuštaju sa zupcem, prvo su bjelkasti do krem-sivkasti, ubrzo postanu blijedo ružičasti, oštrica je iste boje, malo su valoviti i često nazubljeni.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9.9-12.6 x 9.2-11.3 µm; bazidiji su s 2 ili 4 spore, 40-55 x 12-20 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, čvrsto; miriše na gljive, također manje-više na brašno, a okus je ugodan na gljive.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima i po nasipima, najčešće u simbiozi sa brijestom. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici ožujka, ispod jasena, na močvarnom zemljištu u blizini rijeke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po sivo vlaknastom klobuku i ružičastim listićima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma scabrosum - created in Norway by Reidun Braathen

ČEHAVA RUDOLISKA

Entoloma scabrosum (Fr.) Noordel.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast do konično-konveksan, poslije je konveksan pa raširen, sredina je često ispupčena; sivo-smeđ, radijalno vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen, valovit i tanak.

Stručak: 4-9 cm visok, valjkast, prema bazi je nešto deblji, najprije je pun pa poslije šupalj, lomljiv, gladak; uzdužno bjelkasto vlaknast, sivo-smeđ i s ljubičastom nijansom, baza je bijela i maljava od micelija.

Listići: Oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivkasti i u starosti su ružičasto-sivi, izrezani su uz stručak, slobodni.

Spore: Kuglaste, višekutne, 9-13 x 6.5-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto, tanko; miris je aromatičan, a okus blag i neodređen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je rudolisku tipičan nešto robusniji rast, klobuk nikada nije narebran, vlaknasto je čehav i stručak je s ljubičasto-plavom nijansom. Slična je Entoloma scabiosum koja ima tamniji i gotovo crno čehasti klobuk, sivo-smeđi stručak, nešto je manja i raste na humusnom tlu (lišću i iglicama) u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BIJELA ŠLJIVOVAČA

Entoloma sepium (Noulet & Dass.) Richon & Roze

Etimologija: sepia (lat.) = sipa. Po boji.

Klobuk: 2-10 (12) cm širok, prvo je stožasto-zvonolik pa raširen i uočljivo ispupčen, mesnat, po vlažnom vremenu je ljepljiv i mazav; bjelkast, krem-žućkast do sivo-smećkast, slabo vodenast, po suhom vremenu skoro potpuno bijel s crvenkastim odsjajem ili sivkasto-smeđ, površina je radijalno urašteno vlaknast, rub je valovit i skoro uvijek okrenut prema dolje.

Stručak: 3-8 (15) cm visok i 0.5-1.8 (3) cm debeo, ako raste u dubokoj travi može narasti i do 15 cm visoko, valjkast, uglavnom se zadebljava prema bazi, sjajan; bjelkast do kremasto-žut, u starosti je smeđ ili ponekad ružičast od poispadalih zrelih spora, prekriven je sa sitnim i jedva uočljivim uzdužnim crvenim vlakancima, na oštećenim ili nagriženim mjestima od crva je narančasto-smeđ.

Listići: U mladosti su bijeli pa ubrzo ružičasti, a u starosti su ružičasto-smeđi, ponekad s ružičastim pjegama, izmiješani s lamelulama, ponekad račvasti, prirasli.

Spore: Kuglaste, višekutne, s 5-7 kutova, glatke, 7.5-11 x 7-10 µm; otrusina je ružičasta, svijetlo ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa.

Meso: Bijelo do bjelkasto, poslije lagano crvenkasto-smeđe i narančasto-smeđe, mekano, na ozlijeđenim mjestima crvenkasto; miris je slatkast na voće ili na ozlijeđenim mjestima na brašno, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom polako poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto, u velikim skupinama, u blizini šljiva i drugih voćaka, te uz putove, po vrtovima, parkovima, uz rubove šuma, ne raste u šumi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pri determinaciji ove vrste osobito obratiti pozornost na miris i okus na brašno, miris ponekad više podsjeća na kokosove orahe, osobito na prerezu, okus je slatkast i u određenoj mjeri malo neugodan. Pri upotrebi se obično miješa s drugim gljivama. Varijacija je sivkaste šljivovače (Entoloma clypeatum) koja je skoro istih obilježja. Slična je otrovna pokunjena rudoliska (Entoloma rhodopolium) koja raste potkraj ljeta i u jesen, najčešće po bjelogoričnim šumama, a ima vrlo neugodan miris pa zato nema opasnosti od zamjene.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma sericeoides - created on August 2019 in Nová Bystrica, Slovakia by Filip Fuljer

SVILENASTA RUDOLISKA

Entoloma sericeoides (J.E.Lange) Noordel.

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, najprije je konveksan, poslije je otvoren i ulegnut na sredini, gladak; tamnosmeđ po vlažnom vremenu, kasnije je ružičasto-siv ili ružičasto-smeđ, vodenast, poslije često izblijedi i postane sivkast, slabo je radijalno vlaknast, rub je dugo vremena podvijen pa kasnije izravnat, valovit i često prozirno narebran.

Stručak: 2-6 (7) cm visok i 1-5 (6) mm debeo, valjkast, katkad je stisnut, u mladosti je pun, poslije je šupalj, tvrd, lomljiv; uzdužno je bjelkasto vlaknast, sivo-smeđ, baza je bijelo maljava od micelija, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Spučtaju se po stručku sa zupcem, oštrica je valovita i u starosti djelomično smeđe pigmentirana, najprije su krem, sivkasti ili sivkasto-crvenkasti, kasnije su ljubičasto-crvenkasti ili ružičasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, kvrgave, s 5-6 zaobljenih kutova, 7.1-9.6 x 6.2-7.9 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Sivo, ispod kožice klobuka sivo-smećkasto, tanko, izrazito krhko; miris je neugodan na brašno, krastavac ili spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po vrtovima, na livadama, sunčanim travnatim područjima, na siromašnom tlu po pašnjacima u južnim krajevima, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta čije konzumiranje izaziva mučninu i povraćanje.

Napomena: Veoma su slične Entoloma cinereo-opacum i podvrsta Entoloma sericeum var. sericeum. Od njih se razlikuje po tome što nema ispupčen nego ulegnut klobuk. Sve su spomenute vrste otrovne.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVILENA RUDOLISKA

Entoloma sericeum Quél.

Etimologija: sericeus (lat.) = svileno, svilenkasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Silky Pinkgill

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, mesnato-opnast, konveksan je pa raširen i često s grbicom na sredini, bez dekoracije, po suhom vremenu je svilenkast; smeđ, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, rub je ravan ili podvijen i blago narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, šupljikav, gol; najprije je sivkast, poslije i po vlažnom vremenu je smeđ ili tamnosmeđ, vlaknast, na bazi je bjelkast od micelija.

Listići: Suženi su uz stručak, ravni, malo su razmaknuti, prirasli, izmiješani s lamelulama; najprije su blijedosivi pa blijedoružičasti.

Spore: Duguljaste, višekutne, s 5 kutova, 7-10.5 x 6.5-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelkasto je ili lagano sivkasto, malo je prozirno, vlaknasto; miris i okus ugodni na samljeveno svježe brašno. Ako ne osjećate miris, gljivu malo zgnječite prstima i ponovno pomirišite.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, pašnjacima, parkovima, na travnatim površinama, rjeđe u šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zapravo se samo sumnja da je otrovna vrsta, ali je svakako nejestiva.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po klobuku smeđo-sivkaste boje, te po karakterističnoj svilenastoj dekoraciji na površini klobuka i stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma serrulatum (Fr.) Hesler

Etimologija: serrula (lat.) = mala pila, pilica. Po pilastim listićima.

Engleski naziv: Blue Edge Pinkgill

Klobuk: 1-4 cm širok, tankomesnat, poluokruglast pa raširen, pupčast; sivo-plav, ljubičasto-plav ili crno-plav, u starosti je ljubičasto-smeđ i bez plave nijanse, sitno čehast na sredini, radijalno se raspucava, grubo je vlaknast i crtast.

Stručak: 1-5 (6) cm visok i 1-2.5 (3.5) mm debeo, hrskavičast, valjkast, cjevasto-šupalj, brazdast, gol; svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ, svijetloplav, ljubičasto-plavkast, tamnoplav ili crnkasto-plav, bjelkasto vlaknast, na bazi je lagano bjelkasto maljav.

Listići: Malo su razmaknuti, široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; sivkasti, bjelkasto-plavi ili sivo-plavi, u starosti su sa sivo-crvenkastom ili sivo-ružičastom nijansom, oštrica je crnkasta i tipično pilasta.

Spore: Duguljaste, višekutne, s 5-7 kuteva, s grlićem, 9-12 x 6.5-8 µm, cheilocistide su 25-110 x 3-20 µm (cromushrooms: spore su (9) 9.1 - 11 (12.5) × (6.2) 6.4 - 7.4 (8.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.9 × 6.9 µm, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, 28-35 × 9-12 µm, N = 15, cheilocistide su valjkaste, 28-71 × 6.7-12 µm, N = 6); otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, blijedoplavo-sivkasto; ispod kožice klobuka i stručka plavo; miris i okus su slabi na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, često u šumama hrasta, te miješanim šumama johe, hrasta i bukve. Prva slika snimljena je 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na rubu šume bukve i hrasta, a ostale je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 17.12.2020. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Najveći dio autora navodi da je nejestiva vrsta, a manji dio da je otrovna.

Napomena: Od brojnih sličnih vrsta ovog roda po izgledu se najlakše razlikuje po crnoj i pilastoj oštrici listića.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 446. Crnoplava rudoliska (Entoloma serrulatum (Pers.) Hesl.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

OLOVASTA RUDOLISKA

Entoloma sinuatum (Bull.) P.Kumm.

Engleski naziv: Livid Pinkgill

Klobuk: 3-12 (16) cm širok, čvrst, ispupčen na sredini, svilenasto sjajan; bjelkast, kremast, kremasto-žut, sivkast ili sivkasto-oker, pokriven uraštenim radijalnim vlakancima, rub je prvo podvijen pa vijugav i iscjepan.

Stručak: 5-13 (17) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, prema dnu je nakaradno zadebljan (ne uvijek), pun, u starosti ponekad može biti i šupalj; bjelkast, blijedokrem ili oker-smećkast, uzdužno vlaknast, sa sitnim brazdama.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, na kraju su gotovo slobodni; u mladosti su žućkasti (rijetko bjelkasti), kasnije su narančasto-crvenkasti, crvenkasto-oker, ružičasto-oker ili rđasto-žuti, gusti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, nepravilno su nazubljeni.

Spore: Kuglaste, eliptične, višekutne, najčešće su pentagonalne ili heksagonalne, 8-11 x 7-9.5 µm (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.1 (11) × (6.1) 6.7 - 8.3 (9.3) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 9 × 7.4 µm, Qe = 1.2); otrusina je mesnatocrvenkasta.

Meso: Bijelo, čvrsto; miris je neugodan, kiselkast jak na svježe brašno ili rotkvice, a okus je neugodan na brašno.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru sa sulfovanilinom postanu ljubičasti, dok sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, rijetko u proljeće, u krugovima ili skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta i bukve, uz rubove šuma i po parkovima, na glinenasto-vapnenastom ili glinenasto-vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Prve tri slike snimljene su 17.9.2025., na lokalitetu Gala kod Sinja, četvrtu, petu i šestu sliku snimio je Neven Ferenčak, 7.10.2024., 26.11.2023. na otoku Krku i 21.9.2017., a sedmu Mirna Katičić, 6.10.2024., na lokalitetu Park prirode Medvednica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Teška je otrovnica, a u većini slučajeva je i smrtno otrovna. Najotrovnija je rudoliska. Latencija je kod trovanja često 4 sata ili više. Nuspojave su mučnina, povraćanje, grčenje mišića, znojenje, tjeskoba i osjećaj hladnoće. Kod krvne grupe A i AB dolazi do sljepljivanja krvnih stanica. U slučaju trovanja potrebno je unositi puno tekućine i elektrolita. Simptomi obično nestaju nakon 1-2 dana i u većini slučajeva ne uzrokuje naknadna oštećenja organa. Sumnja se da sadrži toksin vinilglicin, koji se koristi kao insekticid protiv vinskih mušica.

Napomena: Sklona je izobličavanju. Slična je sivkastoj šljivovači (Entoloma clypeatum) koja nema nakaradno zadebljan stručak i neugodan zadah. Raste kad i bijela đurđevača (Calocybe gambosa) koja nema crvenkaste listiće i bijele je boje. Ožujska rudoliska (Entoloma saundersii) raste u proljeće kao i sivkasta šljivovača, travanjska rudoliska (Entoloma aprile) i bijela šljivovača (Entoloma sepium), sve su izvrsne kvalitete. Ljubičastoplava rudoliska (Entoloma bloxamii) ima lijepu boju klobuka koji je lagano zvonolikog i oblog oblika, te žute listiće prekrivene sporama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 431. Olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum (Bull. ex Fr.) Kummer), Sinonimi: Rhodophyllus sinuatus Singer, Agaricus sinuatus Quél., Entoloma lividum Bull., Entoloma fertile Gill.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POJASASTA RUDOLISKA

Entoloma undatum (Gillet.) M.M.Moser

Etimologija: undatum (lat.) = valovito, s valovima. Po obliku i izgledu površine.

Engleski naziv: Zoned Pinkgill

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, otvoren je i izravnat, ponekad ljevkast, rub je vijugav, sredina je lagano ulegnuta, pupčasta; površina je lagano vlaknasta i izraženo pojasasta, siv, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi; rub je valovit i prozirno nazubljen.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 2-4 (5) mm debeo, valjkast, šupalj, često je ekscentrično spojen s klobukom, zakrivljen, prilično je kratak, često je stisnut, sužava se prema bazi na kojoj su prisutni ostaci bijelog micelija; krem-sivkast, sivo-smeđ ili maslinasto-siv, bjelkasto je vlaknast.

Listići: Sivo-smeđi, kasnije su ružičasto-smeđi, osrednje su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, jasno se spuštaju po stručku, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, višekutne, s 5-7 kutova, 7.5-10.2 x 6-7.7 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Svijetle je prljavobijele boje, kasnije smećkasto, lomljivo, vlaknasto; miris i okus neugodni na staro užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama i rubovima šuma, na travnatom ili golom, pjeskovitom tlu u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Meso joj u dodiru sa zrakom ne pocrni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VALOVITOSPORNA RUDOLISKA

Entoloma undulatosporum Arnolds & Noordel.

Etimologija: undulatus (lat.) = valovit, koji ima oblik vala + sporum (lat.) = spore. Po sporama koje imaju valovitu ili neravnu površinu.

Klobuk: 2-3 cm širok, konveksan, brzo se raširi, kasnije je lijevkast, vodenast, vlažan, po vlažnom vremenu je sivo-smeđ do crnkasto-smeđ, a po suhom blijede sivo-smeđe boje, rub je bljeđi i po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 1.5 -2 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, gladak, smeđ, tamnosmeđ ili sivo-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, na bazi je obično bijelo baršunast od micelija, kasnije je od poispadalih spora sa ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, blijedo sivi do sivo-smeđi, obično su sa ružičastom nijansom, kasnije je s nešto bljeđom oštricom.

Spore: Eliptične, višekutne, nepravilne, vrlo su tankih stijenki, (5.7) 6.0-6.8 (7.5) x (7.7) 9.1-10.8 (12.2) μm, Q = 1.3-1.6.

Meso: Tanko, smeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u malim skupinama po travnjacima i travnatim rubovima cesta, voli suho i humusom bogato pjeskovito tlo. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Trenutno je svrstana u skupinu Endochromonema s vrstom Entoloma triste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Entoloma vernum - created in Finland by Mariia Goncharskaia

PROLJETNA RUDOLISKA

Entoloma vernum S.Lundell

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije je koničan, poslije je zvonolik do otvoren i veoma oštro ispupčen, gladak; u početku je taman, gotovo crno-smeđ, sivo-smeđ ili blijedosivkast, po vlažnom je vremenu tamnosmeđ, vodenast, kasnije je ružičasto-siv do ružičasto-smeđ, po suhom je vremenu svijetlosmeđ, rub je malo narebran.

Stručak: 4-7 (9) cm visok i 4-11 (13) cm debeo, valjkast, baza je malo zadebljana, često je uvijen, lomljiv, ubrzo postane šupalj; sivo-smeđ do oker-smeđ, pahuljast, uzdužno je vlaknast, bijelo je maljav na bazi.

Listići: Prirasli, izgledaju skoro slobodni, oštrica je u starosti valovita i nazubljena; najprije su bjelkasti, sivi, sivo-crvenkasti ili ljubičasto-crvenkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Spore: Kuglaste, višekutne, s 5-6 (7) kutova, 8-12 x 5-9 µm; otrusina je crveno-smeđa, ružičasto-smeđa do ružičasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, po vlažnom je vremenu žuto-smeđe, krem-žuto ili sivo-smeđe, po suhom je vremenu svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag, nisu na brašno.

Stanište: Raste u proljeće i rano ljeto po živicama, vrtovima, livadama, pašnjacima, u travnatim područjima, rjeđe u šumama, obično u simbiozi s smrekom ili arišem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Nakon latencije od 15 minuta do 4 sata uzrokuje mučninu i povraćanje koji traju i po nekoliko dana. Kod oslabljenih osoba može završiti i sa smrtnim ishodom.

Napomena: Veoma su slične Entoloma cinereo-opacum i podvrsta Entoloma sericeum var. sericeum. Od njih se razlikuje po tome što nema ispupčen nego ulegnut klobuk. Sve su spomenute vrste otrovne.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Rhodocybe parilis - created in Finland by Tapio Kekki

DVOJBENA VITEZOVKA

Rhodocybe parilis (Fr.) Singer

Etimologija: parilis (lat.) = jednak, isti.

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini; bijelo-sivkast, sivo-smećkast, površina je malo hrapava, kasnije je vodenasto pjegav, s bijelim je do sivim pjegama na smećkastoj osnovi, rub je u starosti jako valovit i nepravilno ispuca, nije narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, valjkast, sužava se prema dnu, baza je ponekad zadebljana, nešto korjenasto produžena i bijelo baršunasta od micelija, pun; bjelkast, sivkast ili je sivo-smeđ poput klobuka.

Listići: Rijetki, prirasli, oštrica je u starosti valovita; u početku su bjelkast i sivkasti, zatim su sivo-smeđi, u starosti su s ružičastom nijansom, djeluju vodenasto.

Spore: Uglavnom eliptične, kvrgave, 4.5-8 x 3.5-6 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili sivo-smeđe, mjestimice je vodenasto pjegavo, žilavo, elastično, vlaknasto; miris neugodan, podsjeća na rotkvicu, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima, na pašnjacima, travnjacima, često po šumama bora na pjeskovitom tlu, osobito u primorskim krajevima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dvojbena vitezovka nije slučajno dobila ime parilis jer se u literaturi opisuje vrlo škrto. Slična joj je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja raste na istim staništima, ali ima uočljivo narebran rub klobuka. Bliska po izgledu je i gizdava vitezovka (Clitocella mundula) koja ima vrlo guste listiće, a plodno tijelo joj na pritisak pocrni (listići, rub klobuka, stručak).

Rhodocybe truncata - created on September 2013 in Poland by Jerzy Opioła

MIRISAVA VITEZOVKA

Rhodocybe truncata (Schaeff.) Singer

Etimologija: truncatus (lat.) = odsječeno, odrezano, deblo, panj. Po obliku.

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i najčešće ulegne na sredini, suh, gladak, gol; smećkast je ili crveno-smeđ, sredina u starosti može biti pahuljasta, rub je nepravilan, jako valovit i izvrnut.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-1.2 cm debeo, zdepast, valjkast, tvrd, kratak; bjelkast, površina je pahuljasta.

Listići: Gusti, prirasli; bijeli, s crvenkastom su ili ružičastom nijansomn, u starosti su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične do lagano višekutne, brazdaste, 5-7 x 3-5 µm; otrusina je crvene boje.

Meso: Debelo, lomljivo, bijelo je ili kremasto, često je s laganom crvenkastom nijansom; miris je karakteristično ugodan, vrlo jak muškatni, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Jedna kap sumporne kiseline meso oboji u prolazno smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, osobito je česta ispod omorika.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po ravnom i često ulegnutom klobuku s jako valovitim, te nepravilno uzdignutim i izvrnutim rubom. Ako k tome dodamo još izvanredno jak i ugodan miris, onda ne bi smjeli pogriješiti. Listići su lagano ružičasti, miris podsjeća i na brašno, ali je ipak nešto aromatičniji. Gotovo je ista crvolikonoga vitezovka (Clitopilus geminus) od koje se razlikuje po nešto većim dimenzijama i po listićima koji se ne spuštaju po stručku.

BJELKASTA RUSOGLAVKA

Clitocella fallax (Quél.) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Engleski naziv: Bitter Miller

Klobuk: 3-10 cm širok, lijevkast; bijel do bjelkast, zatim krem do oker, u starosti manje-više ispucan.

Stručak: Boje je klobuka, bijel do kremast.

Listići: Žućkasto-kremasti pa ružičasti, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3-4.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus na brašno ili blago gorkast.

Stanište: Raste od lipnja do studenog kao saprofit tla u šumama, parkovima, na travnjacima te na različitim tipovima pješčarskih staništa. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) koja ima slabo i lomljivo meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GIZDAVA VITEZOVKA

Clitocella mundula (Lasch) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: mundulus, umanjenica od mundus (lat.) = ljupko, dražesno. Po izgledu.

Klobuk: 3-7 cm širok, jako je ulegnut, tanak, žilav, nepravilan, suhm često s koncentričnim brazdama, rub je podvijen, bjelkast ili sivo-žućkast, na dodir pocrni, osobito na rubu.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.7-1 cm debeo, tanak, šupljikav, dlakavo-maljav, blijedo-bijelo-žućkasto-siv, na bazi su uočljive micelijske niti maslinasto-blijede boje.

Listići: Stisnuti, vrlo gusti, dugo se spuštaju po stručku, blijedosivkasti.

Spore: Skoro kuglaste, sitno bradavičave, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je blijedo-ružičasta.

Meso: Lagano je žućkasto, na presječenom mjestu pocrni, osobito u stručku; miriše na užeglo brašno, a okus je vrlo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, pašnjacima, šumskim putevima, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je prvenstveno po osobini da joj se meso na svim dijelovima pocrni, osobito u stručku i uz listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Clitocella popinalis - created on September 2019 in Frierflogene NR, Porsgrunn, Vt, Norway by Rune Solvang

PJEGAVA BRAŠNJAČA

Clitocella popinalis (Fr.) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: popina (lat.) = javna kuhinja, gostionica, krčma + -allis (lat) = koji pripada, koji se odnosi na. Po izgledu na kuhinjsko posuđe.

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je konveksan pa otvoren, rub je prvo podvijen, zatim izravnat i valovit, skoro je lijevkastog oblika, na sredini je manje ili više ulegnut, blago vodenast, kožica je u starosti često ispucana, najprije je sivkast, kasnije je tamnosiv, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, često je sa smećkastim mrljama.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, dosta je pravilan, nije uvijek centralno spojen s klobukom, nešto je svjetliji od klobuka, sivkast do sivkasto-smeđ, površina je bjelkasto pamučasta što je najuočljivije na osnovi s bijelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti su i s brojnim lamelulama, spuštaju se po stručku, račvasti, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrnu, sivkasti pa ružičasti zbog prisustva spora.

Spore: Eliptične, s jednom ili više uljnih kapljica, 4.3-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Žilavo, bjelkasto, žućkasto do svijetlokremasto-smeđe, blago pocrni; jako miriše na užeglo brašno, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, pašnjacima, šumskim putevima, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Slična je vrsta gizdava vitezovka (Clitocella mundula) kojoj meso u dodiru sa zrakom jače pocrni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BLISTAVA RUDOLISKA

Entocybe nitida (Quél.) T.J.Baroni, Largent & V.Hofst.

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Pine Pinkgill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, isprva je zvonolik, a potom ispupčen s tupom grbicom, svilenast i sjajan; tamnoplav, sivo-plav, sivo-smeđ, plavo-ljubičast ili crno-smeđ, radijalno vlaknast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 5-8 (11) cm visok i 1-4 (5.5) mm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema vrhu, šupljikav; svijetloplav, narebran, s nešto je tamnijim uzdužnim vlaknima, baza je bjelkasta i često zakrivljena, gladak.

Listići: Široki, malo su razmaknuti, trbušasti, izrezani su uz stručak i gotovo slobodni, izmiješani s lamelulama; bjelkasti, kasnije žućkasti ili žućkasto-ružičasti.

Spore: Skoro kuglaste, s tankim stijenkama, 6-10 x 5.5-8 µm; otrusina je crveno-smeđa do ružičasta.

Meso: Bjelkasto, u klobuku je tanko, a u stručku vlaknasto, mekano; miris je donekle neugodan na rotkvice ili blago lužnat, a okus je blag, malo brašnast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora, voli kiselo tlo; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Najveći dio autora za ovu vrstu navodi da je nejestiva, ali se smatra otrovnom jer sadrži polisaharide za koje je utvrđeno da djeluju kancerogeno. U ovom rodu ima više otrovnih nego jestivih gljiva pa se savjetuje izbjegavanje konzumiranja vrsta iz ovog roda.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po plavoj boji klobuka i stručka. Slična je vlažnoplava rudoliska (Entoloma madidum) s ljubičasto-sivim klobukom koji uskoro izblijedi i postane smećkast, zdepastijeg je oblika. Raste u jesen u crnogoričnim šumama i na travnjacima, te karakteristično miriše po brašnu. Rijetka je vrsta i nema pouzdanih podataka o njenoj jestivosti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MEDNOŽUTA SVJETLUCAVKA

Rhodophana melleopallens (P.D.Orton) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: mel (lat.) = med + pallens (lat.) = blijedo. Po boji.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, konveksan, zatim je raširen i uglavnom sa grbicom na sredini; mednožut, žuto-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je prozirno narebran.

Stručak: Valjkast, šupalj; žuto-smeđ, smećkast, crvenkasto-smeđ do crno-smeđ, površina je s bjelkastom glazurom, na vrhu je obično jače pahuljast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Osrednje su gusti, malo su rjeđi nego kod narančastosmeđe svjetlicavke (Rhodophana nitellina), rijetko su spojeni poprečnim žilicama na osnovi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; žuto-oker do smećkasti.

Spore: Eliptične, 7-10 x 5-5.5 µm; otrusina je žućkasto-ružičasta.

Meso: Žućkasto-smeđe, ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto; miris u početku obično nije izražen, kasnije je na užeglo brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova gljiva dosta je malena rastom i može se zamijeniti sa sličnim vrstama žuto-narančaste boje, kao što su narančastosmeđa svjetlicavka, koja ima dosta gušće listiće, te crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata), koja ima bjelkaste do ružičasto-smeđe listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

NARANČASTOSMEĐA SVJETLUCAVKA

Rhodophana nitellina (Fr.) Papetti

Etimologija: nitell (lat.) = mala nit, vlakno + -ina (lat.) = pripadnost određenoj skupini organizama. Po dekoraciji stručka.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, konveksan, nekad je valovit, zatim je raširen ili pupčast, gladak, blistav; narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je tanak, najprije je usko podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-10 mm debeo, skoro je valjkast ili je stisnut, šupalj, krut, tvrd; smećkast, na vrhu je svjetliji, po suhom vremenu nešto izblijedi, bjelkasto vlaknast, donji je dio upadljivo bijelo maljav; dno je zašiljeno i pahuljasto-dlakavo.

Listići: Vrlo su gusti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; žuto-oker do smećkasti.

Spore: Eliptične, blago višekutne, zrnaste, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasto-ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Hrskavičasto, žućkasto-smeđe do ružičasto-smeđe; miris u početku nije izražen, kasnije je na užeglo brašno, a okus je malo neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprofit na sloju lišća ili iglica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova gljiva dosta je malena rastom i dosta ujednačene boje, ali je ipak prilično upadljive žuto-narančaste boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VUKOVO MESO

Fistulina hepatica (Schaeff.) With.

Etimologija: hepatikos (gr.) = jetra. Zbog sličnosti s jetrom.

Engleski naziv: Beefsteak Fungus

Klobuk: 5-25 (35) cm širok i oko 6-8 (9) cm debeo, mesnat, podsjeća na jezik ili konzolu, često je više primjeraka poredano jedan iznad drugoga, vlažan i mazav, kožica se lako guli; narančast, krem-crven, crveno-smeđ, narančasto-crven ili krvavocrven, u starosti je vinskicrven do tamnocrveno-smeđ, zrnat, hrapav, radijalno vlaknast, u mladosti izlučuje crveni sluzavo-smolasti sekret.

Stručak: Ako postoji onda je prilično kratak, zdepast, valjkast je ili grbav.

Rupice/cjevčice: Široke, okrugle, najprije su bijele, zatim žućkaste i na kraju crvenkaste ili crvenkasto-smeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su kratke, slobodne, prvo su žućkaste pa zatim ružičaste.

Spore: Eliptične, 3.5-6 x 3-4 µm, Q = 1.1-1.5 (cromushrooms: (3.8) 3.9 - 4.7 (5.2) × (2.8) 3 - 3.7 (4.1) µm, Q = 1.2 - 1.4, N = 120, Me = 4.3 × 3.3 µm, Qav = 1.3); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crveno poput govedine, protkano je bijelim i crvenim žilicama ili vlakancima koja završavaju prema cjevčicama tako da je na presjeku šarenog izgleda, debelo, sočno, vlaknasto; miris je ugodan na gljive, a okus je kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i aluvijalnim šumama kao slabi parazit na živom stablu ili kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta, bukve i vrbe; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu i posljednje četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 13.9.2025., a drugu i treću Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada. Ima specifičan kiselkast okus pa je zbog toga dvojbena delikatesa.

Napomena: Ima karakterističan himenij kojeg tvori jedan sloj stisnutih cjevčica koje su postavljene dosta visoko i slobodne. Kad ostari, pod kožicom klobuka postane hladetinasto sluzava. Ako se kožica otrgne, pojavi se sluzava tekućina u vidu kapljica. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJUBIČASTA GLJIVICA

Laccaria amethystina Cooke

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je zatvoren, kasnije se otvori i ulegne na sredini, jako je vodenast, površina je glatka, voštana ili lagano sitno ljuskava kada se osuši, ljubičast, plavkast ili ružičasto-ljubičast, u starosti blijedi i postane ljubičasto-siv do svijetlosiv, rub je obješen i nepravilan.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-7 mm debeo, vitak, pun, uvijen, valovit, ubrzo postane šupalj, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ljubičast.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli, pomiješani su s lamelulama, ljubičasti, kada izblijede svijetloljubičasti.

Spore: Kuglaste, pokrivene su bodljama visokim 1.5 µm, neamiloidne, 7.5-10.5 x 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 9.5 (10.6) × (7) 7.3 - 9.4 (10.3) µm, Q = 1 - 1.06 (1.1), N = 120, Me = 8.6 × 8.3 µm, Qav = 1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, plavkasto ili ljubičasto-ružičasto, vodenasto; miris nije izražen ili je aromatičan, a okus je slatkast, blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH pocrni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, često bukvom ili kestenom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Znanstvena su istraživanja potvrdila da u određenim područjima može sadržavati povišene razine arsenske kiselinu, zbog čega treba izbjegavati njezino sakupljanje u zagađenim područjima gdje se vrše iskopi raznih ruda ili područjima gdje se prerađuje željezo. Arsenska se kiselina smatra kancerogenom.

Napomena: Po morfološkim je značajkama ista crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja je također jestiva, a razlikuje se samo po mesnatocrvenkastoj boji. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria bicolor - created in Finland by Tapio Kekki

DVOBOJNA GLJIVICA

Laccaria bicolor (Maire) P.D.Orton

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Engleski naziv: Bicoloured Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i skoro spljošti, površina je bez sjaja, vodenasta, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, poslije izbijedi i postane skoro bjelkast, u starosti je slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, dug, valjkast, obično je nepravilan, uvijen, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, smećkast, pri dnu je ljubičast, na bazi je s karakterističnim, ljubičasto baršunastim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, dosta su razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ljubičasti, kasnije izblijede i postanu crvenkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su s bodljama visokim do 1.5 µm, 7-9.5 x 6-8.5 µm, Qav = 1.1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, često je vodenasto, vlaknasto, crvenkasto; miris je osvježavajući, lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u crnogoričnim šumama ili na rubovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, rjeđe s bjelogoričnim drvećem, s johom, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta po bazi stručka koji je karakteristične ljubičaste boje. Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata) koja je nježne ljubičaste boje kao i smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima), Laccaria striatula i savitljiva gljivica (Laccaria tortilis), kao i mnoge druge vrste. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria fraterna - created on February 2024 in Guitiriz, Lugo, Spain by julian_alonso

ZDRUŽENA GLJIVICA

Laccaria fraterna (Sacc.) Pegler

Etimologija: fraterna (lat.) = bratska. Po skupnom rastu.

Engleski naziv: Gumtree Deceiver

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je jajolik do pulukuglast, zatim je zvonolik, kasnije je izravnato-konveksan, lagano je ulegnut i s malom grbicom na sredini, površina je suha, crtasta, gola ili vrlo sitno dlakava, crvenkasto-narančast, na sredini je crvenkasto-smeđ, kasnije izblijedi do žuto-narančaste boje, rub je nekad narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, fino je vlaknast, često je uzdužno crtast, sitno je bijelo pahuljast na vrhu, crvenkasto-smeđ, s bijelim je bazalnim micelijem.

Listići: Umjereno su razmaknuti, 1-3 mm široki, debeli, prirasli sa zupcem, izmiješani su s 2-6 lamelula, ružičasti do ružičasto-cvenkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prozirne, prekrivene su s bodljama dugim do 1.3 µm, neamiloidne, 9-11 x 7.5-10.5 µm, Qav = 1.1-1.2, bazidije su batinaste, 2-sporne, tankih stijenki, 40-50 x 7-10 µm, pleurocistide i cheilocistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od višesegmentnih, paralelnih hifa širokih 5-15 µm, pileipelis sastoji se od višesegmentnim hifa tankih stijenki, širokih 5-5-15 µm, stipitipelis je sa višesegmentnim hifama širokim 4.5-10 µm, kopče nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, narančasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do veljače, raštrkano ili u skupinama, u parkovima, vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično eukalitusom i drugim egzotičnim ukrasnim drvećem, uključujući akaciju i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po relativno malim dimenzijama, hrđastosmeđoj boji, 2-spornim bazidijama, kuglastim sporama manjim od 11 µm i odsutnosti pleurocistida. Morfologija spora i broj sterigma na bazidijama su ključne karakteristike za razlikovanje od ostalih vrsta u rodu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria laccata (Scop.) Cooke

Etimologija: laccare (lat. medievale) = obojiti, omastiti. Po boji listića.

Engleski naziv: Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglasto-pupčast, zatim je lijevkast, površina je sjajna, prvo je gola pa sitno ljuskava, okerast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, kasnije blijedi pa postane skoro bijel, rub je dugo vremena podvijen i nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-5 mm debeo, tanak, vitak, pun, žilav, nešto je širi na vrhu, uvijen, zakrivljen, bjelkasto je vlaknast i narebran, crvenkast je ili smećkast, malo je maljav na bazi.

Listići: Rijetki, debeli, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, bjelkasti s primjesom crvenkaste, kasnije su ružičasto-smeđi, u starosti pobijele od poispadalih zrelih spora.

Spore: Kuglaste do blago eliptične, s bodljama dugim do 2 µm, 6.5-9 x 5.5-8 µm, Qav = 1-1.1, u rijetkim je slučajevima 1.2-1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je svjetlije boje od klobuka, oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na gljive ili je aromatičan, začinski, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i klobuka s KOH posmeđe, dok meso s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, a ponekad busenasto, u šumama, parkovima, vrtovima, po dinama i grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, bukvom ili brezom, na vlažnim mjestima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po morfološkim je značajkama skoro ista ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina) koja se razlikuje po ljubičastoj boji na svim dijelovima. Također postoji vrsta smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima) koja je veća rastom i ružičasto-ljubičaste boje, osobito na stručku koji je crtast. Dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) ima glatki stručak koji je ljubičast na bazi. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria lateritia - created on December 2004 in Pineta di Arborea, Arborea, Italy by Marco Floriani

OPEKASTA GLJIVICA

Laccaria lateritia Malençon

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i malo ulegne u sredini, površina je vodenasta, osušena postane maljava, ciglasto-crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili mesnatoružičast, po suhom vremenu izblijedi, rub je ispucan, zakrivljen ili nepravilno uzdignut, prozirno je narebran skoro do 1/2 promjera.

Stručak: 2-9 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ponekad je prošaran poput zmijske kože, ciglastocrven, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ.

Listići: Vrlo su rijetki, debeli, lamelule su kratke, prirasli su na stručak sa zupcem, crvenkasti, ponekad i s ružičastim tonom.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su šiljcima dugim oko 1 µm, 8-11 x 7.5-10.5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 1-2-sporne, rjeđe 3-4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe do crvenkasto; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima u mahovini i uz obale šumskih potočića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira na male dimenzije, sve vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Najsličnija je savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) od koje se bitno razlikuje po obliku spora. Opisana vrsta ima kuglaste do gotovo kuglaste, a savitljiva gljivica potpuno kuglaste spore.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria maritima - created on September 2019 in Yyyterinsannat / Keisarinpankki / Herrainpäivät, Finland by Martti Moisander

PJEŠČANA GLJIVICA

Laccaria maritima (Theodor.) Singer ex Huhtinen

Etimologija: maritimus (lat.) = morski, obalni. Po staništu.

Engleski naziv: Sand Deceiver

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravna i ispupči na sredini, često je ulegnut, površina je gola do fino vlaknasta, blago je ljepljiva, vodenasta, tamno crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančasto-smeđ, rub nije prozirno narebran kada je svjež.

Stručak: 2-7 cm visok i 4-8 mm debeo, robustan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, suh, uglavnom je prekriven pijeskom, boje je klobuka, bazalni micelij je prljavo bijel.

Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, mesnatoružičasti do vinskicrveni.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, s kratkim su bodljama dužim od 0.5 µm, 12-17 x 7-11 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.7-2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 9-15.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih hifa, terminalni segmenti su 35-55 x 4-10 µm, prozirni; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe, obično je dosta svijetlosmeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, na golim pješčanim površinama, na pješčanim nanosima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično puzavom vrbom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja raste na drugačijem staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria montana - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Lombardia, Italy by gianni_giana

PLANINSKA GLJIVICA

Laccaria montana Singer

Etimologija: montana (lat.) = planinska. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Deceiver

Klobuk: 0.6-3.5 cm širok, isprva je polukuglast, u mladosti je ispupčen, zatim je izravnato-konveksan i blago ulegnut na sredini, kožica nije prozirna, površina je glatka ili sitno dlakava na sredini (koristiti povećalo), vodenasta, boja je varijabilna, od smeđe do narančasto-crvene, po suhom vremenu izblijedi u narančastu, rub je narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, uglavnom je valjkast, ponekad je zakrivljen, lagano se zadebljava prema bazi, površina je svjetlije uzdužno crtasta i kontrastno vlaknasta, boje je klobuka, smeđ do narančasto-crven.

Listići: Razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su narančasti, u zrelosti su ružičasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, pokrivene su s malim bodljama dugim do 1 µm, 9-13 x 8-10 µm, Q = 1-1.5, Me = 9.1 x 7.9 µm, Qav = 1.1-1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 31-37 x 13.9-14.8 µm, cheilocistide su široko batinaste, teško se razlikuju od bazidiola, pileipelis se sastoji od hifa bez inkrustiranog pigmenta i s uzdignutim hifama koje su makroskopski uočljive u obliku sitnih resica; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, vodenasto, bjelkasto-ružičasto; miris je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, na planinskim i pretplaninskim travnjacima i dinama, u simbiozi s patuljastom ili zeljastom vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), od koje se makroskopski razlikuje po manjim dimenzijama, narančastijem klobuku s crvenkastim tonovima, dlakavom klobuku i ctastoj površini stručka, a mikroskopski po većim sporama i kraćim bodljama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SMEĐOCRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria proxima (Boud.) Pat.

Etimologija: proximus (lat.) = blizak, najbliži, susjedni. Vjerojatno po sličnosti s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata).

Engleski naziv: Scurfy Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, prilično je velik, najčešće je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne ili ispupči na sredini, površina je glatka, sitno ljuskava, vodenasta, mesnatocrvenkast, crvenkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, kasnije izblijedi, rub je nepravilno valovit i malo narebran.

Stručak: 2-15 cm visok i 5-10 mm debeo, prilično je dug, valjkast, na bazi je malo zadebljan, šupalj, tvrd, lomljiv, često je uvijen, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, tamniji je od klobuka, crvenkasto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, debeli, izmiješani su s lamelulama, slabo su prirasli za stručak sa zupcem, crvenkasti, mesnatoružičasti ili ružičasto-smeđi, također s blagom ružičastom i ljubičastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1 µm, 7.5-11 x 6-9 µm, Qav = 1.2-1.35, bazidije su 4-sporne, do 70 x 10 µm, cheilocistide su tanke, oko 70 x 10 µm, pileipelis se sastoji od uspravnih, razgranatih hifa širokih 5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, u stručku je žilavo, oker-smeđe ili sivo-smeđe; miris je malo aromatičan na anis, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u velikim skupinama ili vilinskim krugovima, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često borovima, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Veoma je slična crvenkasta gljivica od koje se razlikuje po većim dimenzijama i po staništu, a spore ponekad nisu okrugle. Postoji i jedna varijacija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) koja ima ljubičaste listiće, ljubičasto-crvenkasto-smeđi klobuk, a baza stručka je ljubičasta. Savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) ima vrlo mali klobuk, svega 1-2 cm širok. Ova vrsta nije preporučljiva za jelo. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria pumila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MOČVARNA LAKOVKA

Laccaria pumila Fayod

Engleski naziv: Willow Deceiver

Klobuk: 0.5-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, pupčast, površina je gola ili fino ljuskava, vodenasta, narančast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je bljeđi i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili gotovo batinasto zadebljan na bazi, šupalj, gol, boje je klobuka i često nešto tamniji, crveno-smeđ do smeđ, uzdužno je vlaknast, svijetlo žuto-narančast, baza je bjelkasta od micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, debeli, prirasli, narančasti, oštrica je tamnija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama dugim 0.5-1.5 µm, neamiloidne, 9.5-15 x 8.5-12 x 10-15 µm, Qav = 1.1, bazidije su uglavnom 2-sporne, široko batinaste, 30-44 x 8.5-14 µm, cheilocistide batinaste, rjeđe su gotovo valjkaste i glavičaste, 22-35 x 6.5-11 µm, pleurocistide su odsutne, pileipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih hifa širokih 2.5-5.2 µm, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih, dio hifa je sa uzdignutim, batinastim do valjkastim terminalnim segmentima širokim 9-15 µm, neki su prekriveni žućkasto-smeđim pigmentom, s kopčama, stiptipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih, tankih, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih hifa širokih 1.2-3 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim šumama, po parkovima, šumskim putevima, tresetištima, uz obale rijeka i u grmlju, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom, brezom ili johom. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, s cretova Lepenice i Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične savitljive gljivice (Laccaria tortilis) se teško može razlikovati bez mikroskopske analize spora. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni vjenčić, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria purpureobadia - created on September 2014 in Mäebe, Estonia by Vello Liiv

LJUBIČASTOSMEĐA GLJIVICA

Laccaria purpureobadia D.A.Reid

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičasto-crven, grimizan, purpuran + badius (lat) = boje kestena, kestenjastosmeđ, crveno-smeđ. Po dvije boje.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je konveksan, ponekad je široko ispupčen, zatim je izravnat i ulegnut ili s papilom na sredini, površina je često sitno ljuskava, tamno ljubičasto-smeđ, rub je prvo gladak, po vlažnom je vremenu prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, isprva je pun, kasnije je šupalj, površina je vlaknasta, na vrhu je vinski crveno-ljubičast, prema bazi je tamno ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, do 8 mm široki, debeli, prirasli, isprva su svijetlo sivkasto-crvenkasti, zatim su crveno-ljubičasto-smeđi.

Spore: Jajolike do široko eliptične, gusto su dekorirane bodljama dugim do 1 µm, 8.5-10 x 7-8 µm, Qav = 1.25-1.35, bazidije su batinaste, 4-sporne, oko 34-48 x 8-11 µm, sterigme su duge do 0.6 µm, često su s bazalim kopčama, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od karakteristično inkrustiranih hifa širokih 7-20.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlo crveno-ljubičasto, potamni kada se protrlja; miris je slab, ponekad podsjeća na čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u aluvijalnim šumama, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično johom ili brezom, rijetko s drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor), koja ima neinkrustirane hife pileipelisa, ali se može razlikovati po svjetlijoj boji klobuka, krem-ružičastoj do ružičasto-smeđoj, gotovo kuglastim sporama (Q je 1.1-1.25) i drugačijem staništu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria tortilis - created in Finland by Jarkko Korhonen

SAVITLJIVA GLJIVICA

Laccaria tortilis (Bolton) Cooke

Etimologija: tortilis (lat.) = savitljiv. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Twisted Deceiver

Klobuk: 0.4-2 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se spljošti i ulegne na sredini, pupčast, površina je glatka, vodenasta, svijetlosmeđ do crvenkasto-smećkast, sredina je tamnija, po suhom je vremenu nešto svjetliji, blijedi od ruba prema sredini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 0.4-2 cm visok i 0.4-2 mm debeo, nepravilno je valjkast, uglavnom je zakrivljen, gol, šupalj, vlaknast, bjelkast, svijetlosmeđ do crvenkast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, debeli, izmiješani su s kratkim lamelulama, vijugavi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, svijetloružičasti, mesnatoružičasti, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste, prekrivene su bodljama dugim do 3 µm, 10.5-15 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, crvenkasto; miris nije izražen ili je malo aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, po šumskim stazama, parkovima, vrtovima i grmljacima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom ili johom, ali i drugim vrstama bjelogoričnog drveća, uglavnom na vlažnom tlu, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira koliko su malih dimenzija, svi vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po bogato dekoriranim kuglastim sporama, te 2-spornim bazidijama po čemu se najlakše razlikuje od većine sličnih vrsta. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIVADNA PATULJICA

Galerina graminea (Velen.) Kühner

Etimologija: gramineus (lat.) = koji pripada travi, travnat, nalik na travu. Po staništu.

Engleski naziv: Turf Bell

Klobuk: 1-4 cm širok, uglavnom je izravnato-konveksan, malo je zvonolik, ubrzo se otvori, bjelkast, krem-žut, žuto-smećkast ili narančasto-smeđ, isušen je bjelkasto-krem, vodenast, po vlažnom je vremenu upadljivo narebran, ostaci ovoja su nježni.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, izdužen, bijel do blijedožut, prema bazi je često nešto tamniji i prljaviji, siv i sivo-smeđ, ostaci ovoja su nježni ili samo u obliku vlakanaca koja se brzo izgube.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, prirasli, slamnatožuti, žuto-smećkasti ili crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, tankih stijenki, s malim kličnim otvorom, 7-10 x 4-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, prema dnu stručka je žućkasto-smeđe; miris je slab, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, travnjacima, pašnjacima, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na vlažnim i travnatim mjestima bogatim mahovinom, često na pješčanim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Vrste iz ovog roda se nikada ne smiju konzumirati jer zamjena s otrovnim vrstama može rezultirati i smrtnim ishodom.

Napomena: Dosta je česta gljiva koja raste na različitim staništima, a determinacija je sigurna samo pomoću mikroskopske analize. Opisana vrsta najčešće ima sivi stručak, osobito na bazi, što nije najsigurnija karakteristika za sigurnu determinaciju.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Galerina jaapii - created in Finland by Mika Toivonen

OVJENČANA PATULJICA

Galerina jaapii A.H.Sm. & Singer

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je poluloptast, a kada se raširi zvonolik, često s grbicom na sredini, kožica je po vlažnom mazava i ljepljiva, a po suhom vremenu potpuno glatka; svijetlosmeđ, oker-žut, narančasto-žut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, vodenast, poprilično izblijedi do žuto-smeđe boje, rub je gladak i blago radijalno narebran.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, šupalj, slabašan, tanak, valjkast, uglavnom je dug; žuto-smeđ, prema bazi je narančasto-smeđ, pahuljast je na vrhu, uzdužno vlaknast; vjenčić je bjelkast do svijetlosmeđ, s gornje je strane uglavnom smeđ, a s donje strane bjelkast, uzdignut, dugo je prisutan, rijetko potpuno prolazan.

Listići: Prilično su rijetki, nisu široki, prirasli su na stručak, suženi su uz stručak, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica svjetlija i nazubljena; oker, žuto-smeđi, žuto-narančasti, svijetlosmeđi ili svijetlocimetasto-smeđi.

Spore: Bademaste, s nešto debljim stijenkama, sitno bradavičave, 11-14 x 5.5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, smećkasto, žućkasto-smeđe ili hrđastosmeđe, u klobuku je žućkasto, prema bazi je tamnosmeđe; miris slab, na plijesan, a okus blag, pomalo na drvo, ali nikad nemojte probati meso patuljica.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u aluvijalnim i močvarnim šumama, po močvarama, cretovima i rubovima voda stajaćica u mahovini ili na mrtvim dijelovima rogoza, trske, šaša i osušene trave koja zadržava vlagu. U Hrvatskoj je nađena samo na jednom lokalitetu, na cretu Lepenici kraj Fužina.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Iako često ne sadrže smrtonosni alfa-amanitin, sve slične vrste treba izbjegavati, jer se samo mikroskopski razlikuju od smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivo crtastom klobuku koji teži da pocrveni i po bradavičavim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.