MIŠJI REPAK

Baeospora myosura (Fr.) Singer

Etimologija: myoyros (gr.) = u obliku mišjeg repa. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Conifercone Cap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, konveksan je do okruglast ili je lagano zvonolik, pravilan, površina je glatka, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, rub je uglavnom svjetliji i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj, duboko je ukorijenjen u češer, površina je bijelo pahuljasta, samo je izduženi korjenasti dio gladak, svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, svijetložuti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, vrlo su sitne, glatke, neamiloidne, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, krem do svijetlosmeđe; miriše malo na plijesan i na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, kao saprofit karakteristično na otpalim češerima raznog crnogoričnog drveća, obično jele, smreke, cedra i bora, kao i prividno na zemlji izmiješanom s ukopanim češerima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva malog rasta koje rastu na češerima na zemlji ili ukopanim u zemlji, ima dugi stručak. Raste samo u jesen za razliku od slične gorke češerke (Strobilurus tenacellus) i smrekove češerke (Strobilurus esculentus) koje rastu samo u proljetnom periodu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Baeospora myriadophylla - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ZIMSKA SITNOSPORKA

Baeospora myriadophylla (Peck) Singer

Engleski naziv: Lavender Baeospora

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i s plitko ulegnut na sredini, nekad je režnjast, površina je glatka, vodenasta, sivo-ljubičast do tamnoljubičast u mladosti, kasnije je sivo-smeđ do ljubičasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan, valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-4 mm debeo, valjkast, prvo je pun, kasnije je šupalj, površina je bijelim i ljubičastim dlačicama, svijetlo crveno-siv u mladosti, sivo-ljubičast u starosti, baza dlakava ili baršunasta.

Listići: Vrlo su gusti, uski, prirasli, u mladosti su sivo-ljubičasti ili tamnoljubičasti, kasnije su svjetliji ili crvenkasto-smeđi do tamnoljubičasti.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, tankih stijenki, slabo amiloidne, 2.7-4.2 x 2-3 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste ili vretenaste, široke su do 7 µmi strše do 13 µm iznad himenija, prozirne ili svijetložute, neamiloidne, tankih stijenki, pleurocistide su brojne, slične su cheilocistidama, caulocistide su brojne, slične su cheilocistidama s glatkim ili hrapavim, prozirnim, oker ili smeđim neamiloidnim stijenkama debljine do 1 mm u bazalnom dijelu i obično tankim stijenkama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, svijetloljubičasto do sivkasto; miris je jak na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do svibnja (zimska gljiva) u crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupaca), obično smreke ili jele, obično na većim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru i na Maceljskoj gori.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po sivo-smeđem klobuku i ljubičastom stručku i listićima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

KAPASTI PEHAR

Calyptella capula (Holmsk.) Quél.

Etimologija: capulus (lat.) = mala kapuljača. Po obliku.

Engleski naziv: Bowl Hoodie

Plodno tijelo: 0.5-1 (1.5) cm široko, u obliku je izvrnute čašice, malo je nepravilno, otvoreno, upadljivo se sužava u stručak kojim je učvršćeno za supstrat; na svim dijelovima je bijelo, sivkasto do sumporastožuto, rijetko smeđe do crno, izvana je baršunato, a iznutra glatko i golo.

Stručak: 3-8 mm širok, bjelkast, dosta je upadljiv, učvršćen za podlogu poput stabljike neke biljke.

Spore: Gotovo valjkaste, duguljaste, na krajevima su sužene, 21-25 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, kožasto, voštano, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na mrtvim stabljikama biljaka poput koprive ili kiselice, na mrtvim biljkama graha ili grmovima krumpira, ali i na krupnim drvnim ostacima i na zemlji na korijenju raznog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i ne uvijek bijeloj boji, boja u starosti najprije posmeđi pa pocrni.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Campanella caesia - created in Netherlands by Josee van Oers

PLAVKASTA ZVONČICA

Campanella caesia Romagn.

Plodno tijelo (klobuk): 0.2-1 (2.5) cm široko, spljošteno; bijelo, bjelkasto, žućkasto ili je sivkasto-smećkasto, prozirno, vodenasto, po vlažnom je vremenu slabo pojasasto, baršunasto, rub je tanak.

Stručak: Obično ne postoji ili je vrlo kratak, bjelkast, svijetložut.

Letvice: Bijele, prljavo bijele, žućkaste, sivkasto-smećkaste, svijetlooker, himenij je u mladosti gladak, žiličast, uglavnom jedva uočljiv, na bazi su povezane s mnogo poprečnih žilica, račvaste.

Spore: Eliptične do oblika sjemenke jabuke, prozirne, 7.5-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, svijetložuto, prozirno, tanko opnasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u listopadu i studenom, u svim tipovima šuma, na suhim travnjacima i u grmljacima, na vlažnim mjestima, kao saprofit krupnih drvnih ostataka ili na ostacima trava, rjeđe drugih zeljastih biljaka. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Buja te na otocima Susku i Zlarinu.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DLAKAVA SUŠIČARKA

Chaetocalathus craterellus (Durieu & Lév.) Singer

Engleski naziv: Hairy Oysterling

Klobuk: 0.5-1 (1.5) cm širok, u mladosti je polukuglast, poslije je školjkast i raširen, bijel do krem-sivkast, baršunast, dlakav, rub je podvijen i resast.

Stručak: Ne postoji, za podlogu je učvršćen lažnom stapkom.

Listići: Rijetki i razmaknuti, prirasli, bijeli do krem-sivkasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-9.4 x 5-6.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grana) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i boji otrusine.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hohenbuehelia atrocoerulea - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

RAZNOLIKA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia atrocoerulea (Fr.) Singer

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, u mladosti je okruglasto i spljošteno, poslije je rašireno i školjkasto, po vlažnom vremenu je mazavo; svijetlosivo, sivo-smeđe ili tamnomaslinasto-smeđe, poslije izblijedi u krem-smeđu boju, površina je s bjelkastim dlačicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo je kratak ili gotovo da i ne postoji, već školjkasto plodno tijelo izravno raste iz drva, prljavobjelkast do blijedožućkast.

Listići: Gusti, mekani, prljavobjelkasti, blijedožućkasti ili kremasti, poslije su žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, ispod kožice klobuka je želatinozno, žilavo; miris je slabo izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u jesen, ali i tijekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje i jasena.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa, a pretpostavlja se da nije otrovna.

Napomena: Raznolika školjkarica neodoljivo podsjeća na krivonoške (Pleurotus), međutim gotovo da nema stručka, a meso je ispod kožice klobuka želatinozne konzistencije. U literaturi se navodi da raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, a neki autori navode dva varijeteta koja rastu na crnogoričnom drvu, ali da su plodna tijela većih dimenzija i drugačijeg izgleda. Zanimljivost raznolike školjkarice očituje se u obliku cistida na listićima (pleurocistide), koje imaju isti izgled kao plodno tijelo pravog smrčka (Morchella esculenta).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hohenbuehelia grisea - created on January 2020 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

SIVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 (5) cm širok, konveksno-spljošten je i jezičastog ili školjkastog oblika, također je ulegnut na sredini; sivkast, sivkasto-smeđ, smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu skoro bjelkast, površina je krupno baršunasto-pamučasta i sa želatinoznim slojem, na rubu je slabo baršunast, nije crtast.

Stručak: U mladosti je slabo izražen, a poslije nije uočljiv, prljavobjelkast je ili blijedožućkast.

Listići: Spajaju se u zajedničkoj točki koja se nalazi na stručku, gusti su i osrednje gusti, uski, silazeći; u mladosti su bjelkasti pa krem i žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, u klobuku je želatinozno, čvrsto, žilavo, gumasto; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen ali i tekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje, jasena ili graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa.

Napomena: Primjerci ove vrste nisu jako vlažni pa postoji mogućnost zamjene s krznenom školjkaricom (Hohenbuehelia mastrucata), koja je jedna od gljiva koja hvata valjkaste crve (nematode) i koristi ih kao dodatak prehrani.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LOPATASTA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia petaloides (Bull.) Schulzer

Etimologija: petaloides (lat.) = u obliku latice. Po obliku.

Engleski naziv: Shoehorn Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm širok i 3-6 cm dug, dosta je mesnato, žilavo, školjkastog, lopatastog ili jezičastog oblika, lijevkasto, uvijeno, kada se gljiva potpuno razvije prekriveno je sluzavim ili želatinoznim slojem; žućkasto, žuto-smeđe, svijetlosmeđe, smeđe ili crvenkasto-smeđe, nekad je gotovo bjelkasto, rub je rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak je i debeo, pun, bez prijelaza predstavlja samo produžetak klobuka, često je stisnut; nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast je ili žućkast.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti, žućkasti ili blijedo oker.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, (5.1) 5.4 - 6.8 (7.4) × (3) 3.3 - 4 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.52 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.6 µm, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, želatinozno, bijelo ili žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, također se pronađe na djelomično izgorenom drvu nakon požara, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom lopatastom obliku, često je s režnjevima, stručak je lateralno spojen s klobukom. Meso je skoro želatinozne konzistencije, mazave je površine i sa želatinoznim slojem na kožici. Paziti da se ne zamijeni s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Hohenbuehelia tremula - created in Finland by Tapio Kekki

RICKENOVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia tremula (Schaeff.) Thorn & G.L.Barron

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, dosta je mesnato, karakterističnog je lepezastog ili lopatastog oblika s kružno podvrnutim rubom, sredina je lijevkasta, površina je prekrivena želatinoznim slojem debljine do 1 mm koji je mnogo slabiji nego kod drugih vrsta iz ovog roda, glatko; sivkasto-krem, žućkasto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, kratak, sužen je ili zadebljan na bazi, postepeno se širi na vrhu prelazeći u klobuk, pun, lagano je baršunast, bijel je ili bjelkast.

Listići: Gusti, jasno se spuštaju po stručku, veoma su uski (2-3 mm), račvasti; bjelkasti su ili žućkasti.

Spore: Eliptične, 5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 2-3 mm debelo, vlaknasto je i tvrdo, žilavo, na prijelomu puca, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama do 20-tak komada, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostaka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, te često na opožarenom zemljištu, voli vapnenasto tlo; dosta je česta vrsta u sredozemnom području, a rijetka u unutrašnjosti.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog malo žilavog mesa. Gljive sa smeđim mrljama po stručku i listićima se ne konzumiraju.

Napomena: Sliči na neku golemu uhaču (Otidea) koje nemaju listiće, već im je himenij s gornje strane uha. Mrka školjkarka se teško razlikuje od lopataste školjkarice (Hohenbuehelia petaloides), ipak postoje određene razlike, rickenova školjkarica ima drugačije, dosta duguljaste spore, dok se lopatasta školjkarica razlikuje po činjenici da je na početku rasta nešto vitkija i dosta mesnata, a osim toga raste po opožarenim mjestima oko pougljenisanih ostataka drva, a također raste na zemlji kao i naša vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

TOPOLOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus calyptratus (Lindblad ex Fr.) Sacc.

Etimologija: kalypto (gr.) = pokriti, obaviti, oviti, prikriti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-10 (12) cm široko, polukuglasto, školjkasto je ili bubrežasto s kratkim je stručkom, površina je glatka i mazava; u mladosti je sivo-smeđ, sivkasto-plav ili srebrnast, vodenast, kasnije je postepeno sve svjetliji, u starosti je bjelkast do krem, na rubu se nalazi prilično krupni i sluzavi ovoj bijele boje koji u mladosti prekriva listiće, rub je najprije podvijen, kasnije je otvoren i jedva uočljivo narebran.

Stručak: Skoro nije izražen ili je kratak i šupljikav, lateralno je spojen s klobukom; siv je ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli su ili se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su krem, kasnije su žućkasto-smeđi do oker.

Spore: Eliptične do skoro valjkaste, glatke, 10.5-15.5 x 3-5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto, malo je žilavo; miriše lagano na voće, med ili brašno, a okus je slatkast, ugodan na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, kao parazit starih stabala i saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitih vrsta topola, rijetko i na drugom bjelogoričnom drveću, kao što je oskoruša ili vrba. Sve slike snimila je Helena Petrić, 23.4.2024., na lokalietu u Međimurju, na panju, trupcu i otpalim granama topole.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Ne preporučuje se konzumiranje ove vrste, jer neki izvori navode da može sadržavati nepoznate toksine.

Napomena: Ova je krivonoška izgledom dosta prepoznatljiva po karakterističnom sluzavom ovoju koji zaostane na rubu klobuka kad se gljiva potpuno razvije, te po sitnom stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LIMUNASTA KRIVONOŠKA

Pleurotus citrinopileatus Singer

Etimologija: citrinus (lat.) = žut, citrusni + pileus (lat.) = klobuk, kapica. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Golden Oyster Mushroom

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; svijetložut do žuto-smeđ, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: Bjelkast, žućkast do žuto-narančast.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, prozirne, amiloidne, 6-9 x 1.5-3 µm; otrusina je svijetloljubičasta do svijetlo ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a miris je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, skupno ili pojedinačno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito brijestu ili bukvi, voli toplija staništa, u vlažnim priobalnim šumama, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific, sredinom travnja, na lokalitetu u Istri, što je ujedno bio i prvi prijavljeni pronalazak u Hrvatskoj.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ne postane žilavo.

Napomena: Može se uzgajati na bukvi, jasiki, javoru, jasenu, johi, topoli ili vrbi. Prepoznatljiva je vrsta po žutoj boji i staništu u blizini mora. Jedna je od vrsta koje luče cijanovodik, koji je štiti od puževa. Cijanovodik je u malim količinama bezopasan za ljude, a sušenjem ili kuhanjem isparava. Smrtna doza za ljude je 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne težine.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOLUBINJA KRIVONOŠKA

Pleurotus columbinus Quél.

Etimologija: columba (lat.) = golub. Po boji.

Klobuk: 1-5 (7) (40) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, gladak; sivo-plav je ili sivo-zelenkast, sredina je oker ili crvenkasto-smeđa, kasnije izblijedi do žute boje, rub je podvijen i nepravilan.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, pun, čvrst, kratak, ekscentrično je ili lateralno spojen s klobukom, vrlo je rijetko centralan, na vrhu je zadebljan ili jedva uočljivo zadebljan; bijel, na bazi je gol ili maljav.

Listići: Rijetki, različito su dugački, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti su do sivo-plavkasti.

Spore: Valjkaste, glatke, nisu amiloidne, 8-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, kod mladih gljiva je mekano, kasnije je čvrsto i malo žilavo; miris je manje ili više ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen do mrazeva, a i zimi kada je toplije, plodna tijela su u skupinama obično naslagana jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, dok joj je meso mekano. Negativno je što sadrži termolabilni toksin pleurotolizin, koji je sličan tvarima u pčelinjem otrovu i koji može prouzročiti postupno uništavanje crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinima pa se prije uporabe uvijek mora temeljito termički obraditi.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno, antimikrobno (Escherichia coli) i antikancerogeno djelovanje, te spriječavaju oštećenje bubrega (National Library of Medicine. 2024. Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Evaluating the role of polysaccharide extracted from Pleurotus columbinus on cisplatin-induced oxidative renal injury; Metabolomic Profiling and Biological Activities of Pleurotus columbinus Quél. Cultivated on Different Agri-Food Byproducts).

Napomena: Smatra se varijacijom slične bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus), kojoj je klobuk smeđe ili sivo-smeđe boje, ali i sivo-plav. Naša vrsta ima dosta tvrđe meso, dok se bukovača uzgaja prvenstveno zbog svoje mekane konzistencije.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BRIJESTOVA KRIVONOŠKA (BRJESTOVAČA)

Pleurotus cornucopiae (Paulet) Quél.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rožnat. Po obliku.

Engleski naziv: Branching Oyster

Klobuk: 3-15 cm širok, najprije je okruglast, zatim je konveksan, ubrzo postane vijugav i dosta ulegnut na sredini ili je lijevkastog oblika, nepravilan, gladak; sivo-žućkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, u starosti je crvenkasto-smeđ, često je jasno žut (forma), kasnije izblijedi, u početku je malo čehast, ubrzo postane gol, rub je zakrivljen, često je iskrzan i valovit.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.7-2 cm debeo, pun, skoro je centralan ili je malo ekscentričan, često je razgranat, zakrivljen, gol, gladak; bjelkast, svijetlosmeđ ili je sivo-smeđ, crtast je zbog produljenih listića.

Listići: Bjelkasti su do kremasti, često su s ružičastom nijansom, široki, gusti, račvasti, povezani su s poprečnim žilicama, dugo se spuštaju po stručku do baze stručka, na kraju su crtasto anastomozirajući.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-12 x 3.5-5 µm (cromushrooms: spore su (7.1) 7.7 - 9.9 (11.9) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.4) µm, Q = (2) 2.2 - 2.7 (3.5), N = 150, Me = 8.7 × 3.6 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 25-42 × 4- 6.5 µm, N = 22, hife trame listića su široke 2-5 µm); otrusina je ljubičasta do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, u početku je mekano, kasnije je žilavo; upadljivo miriše na brašno, često s komponentom anisa, a okus je na brašno, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizine koji razgrađuju krv.

Stanište: Raste tijekom godine, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao slabi parazit starih stabala i saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, brijesta ili topole, a rjeđe drugog bjelogoričnih vrsta. Kada dobro rodi povaljeno stablo izgleda kao da se rascvalo od množine plodnih tijela. U Hrvatskoj je poznata s 10-tak lokaliteta, u okolici Zagreba, u Slavoniji i na otoku Krku. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 27.1.2026., na lokalitetu kod jezera Jarun u Zagrebu, na topoli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakterističnim listićima koji se spuštaju po stručku, izgledaju poput nervature ili dugih žlijebova. Lako se uzgaja tako da se stablo s korom zalije vodom u kojoj su isprane razvijene brijestove krivonoške, panj je potrebno često zalijevati bunarskom vodom i brijestova krivonoška će rađati od travnja pa sve do zime, panj može trajati i godinama, sve dok mu ne otpadne kora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1024. Brijestova krivonoška (brjestovača) (Pleurotus sapidus Schulzer), Sinonimi: Pleurotus cornucopiae Paulet ex Fr., Pleurotus cornucopioides Persoon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Brestovača (Pleurotus cornucopiae (Paulet ex Pers.) Rolland)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

HRASTOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus dryinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu uz bjelogorično drveće.

Engleski naziv: Veiled Oyster

Klobuk: 4-15 (25) cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh; bijel, sivkast do svijetlosmeđ, prekriven je tankom prevlakom koja se kasnije istrga u prolazne ljuskice ili mrljice smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen i u mladosti s ostacima bijelog ovoja na krajevima.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3.5 cm debeo, tvrd, valjkast, malo je zadebljan na bazi, lateralno je ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, kratak; bjelkast, žućkast, na pritisak požuti, vlaknast, s prolaznim je vjenčićem.

Listići: Gusti, široki, dosta su debeli, oštrica je lagano nazubljena, dugo se spuštaju po stručku, anostomozirajući, račvasti, spojeni su poprečnim žilicama; najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti, na dodir postanu prljavožuti.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.5 - 12.5 (13.3) × (3.1) 3.4 - 4 (4.3) µm, Q = (2.4) 2.7 - 3.2 (3.5), N = 120, Me = 11.1 × 3.7 µm, Qav = 3; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vrlo brzo postane kožasto i žilavo, bjelkasto je ili žućkasto, u dodiru sa zrakom požuti; miris je oštar i slab na brašno, a okus je ugodan na lješnjake ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, osobito hrastu, bukvi i jasenu, a rjeđe na crnogoričnom drveću poput smreke, poslije raste kao saprofit; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ubrzo ne postane žilavo.

Napomena: Stručak je uvijek ekscentričan i listići se dugo spuštaju po stručku, meso je prilično kožasto i nejestivo, osim u najranijoj mladosti. Prepoznatljiva je vrsta po svijetloj boji i čehastom klobuku, a ponekad i stručku. Za razliku od drugih vrsta iz roda Pleurotus, prekriven je smećkastim ljuskicama i listiće u mladosti štiti zastorak po čemu se vrlo jednostavno prepoznaje, nije česta vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pleurotus eryngii - created on November 2015 in Beaumont-de-Pertuis, France by Nicolò Oppicelli

POLJSKA KRIVONOŠKA

Pleurotus eryngii (DC.) Quél.

Etimologija: eringium = kotrljan.

Engleski naziv: King Oyster

Klobuk: 2-15 (19) cm širok, mesnat, konveksan; boja varira od bjelkaste, krem-oker do sivo-smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen, često je malo valovit.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.8-1 cm debeo, gladak, centralan je ili ekscentričan, zadebljan je na sredini, sužen je na bazi; bijel je ili kremast.

Listići: Široki, dugo se spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su sivo-žućkasti.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, vrganje, a okus je blag.

Stanište: Raste u čitave godine, ovisno o klimatskom području, kao parazit na korijenju biljke poljskog kotrljana (Eryngium campestre), a plodna tijela se razvijaju na površini tla. U Hrvatskoj je poznata na osam lokaliteta: u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, u Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Mljetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na višim planinskim predjelima raste vrsta koja je analogna ovoj vrsti, ali je dosta svjetlija, skoro bijela i raste na specifičnom staništu, najčešće u bjelogoričnim šumama uz biljku poljski kotrljan.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BUKOVA KRIVONOŠKA (BUKOVAČA)

Pleurotus ostreatus (Jacq.) P.Kumm.

Etimologija: ostrea (lat.) = kamenica, ostriga. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Oyster Mushroom

Klobuk: 5-15 (20) cm širok, školjkastog je ili lepezastog oblika, izravnat, ulegnut je na mjestu spoja sa stručkom, gladak, sjajan, gol; promjenljive je boje, sivkast, blijedožućkast, sivkasto-žućkast, siv, sivo-smeđ, smećkast ili je smeđ, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen i malo vijugav.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, redovito je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, vrlo rijetko je centralno postavljen, kratak, debeo, čvrst, pun, zadebljava se prema vrhu, gol; bijel, na bazi je pamučast, baršunast.

Listići: Gusti, spuštaju se niz stručak, račvasti, oštrica je valovita; bijeli, kasnije su sivkasti.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, s vrlo tankim stijenkama, prozirne, neamiloidne, 7-12.5 x 2-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 18.7-26 x 3.7-7.5 µm, cheilocistide su trbušaste do batinaste, 12.5-29 x 3.7-7.5 µm, hife su sa kopčama (cromushrooms: basidiospore (7.6) 7.9 - 10.1 (11.6) × (2.9) 3 - 3.7 (4.2) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.4), N = 120, Me = 9 × 3.4 µm, Qe = 2.7, bazidije 18-26.3 × 4.7- 6.4 µm, cheilocistide 17.4-31.2 × 3.8-7.8 µm); otrusina je bijela do svijetlo sivo-ljubičasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, čvrsto, kasnije je žilavo, osobito u stručku koji može biti žilav i u mladosti; miriše ugodno na gljive, a okus blago slatkasto-kiselkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane smeđo-crveno, a listići sa sulfovanilinom najprije pocrvene pa zatim poljubičaste.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao zimska gljiva koja se pojavljuje nakon prvih hladnih dana, busenasto, kao saprifit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, polegli trupci) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, hrasta, topole ili vrbe, vrlo se rijetko pronađe na crnogoričnom drveću, također raste kao parazit na živim bjelogoričnim stablima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Negativno je što sadrži toksin pleurotolizin, koji je po sastavu sličan sastojcima u pčelinjem otrovu i može dovesti do postupnog uništavanja crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinom. Međutim, ovaj je toksin termolabilan pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Ljekovitost: Utvrđeno je da bukovače sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji djeluju antioksidativno, antikancerogeno, antibakterijsko, antivirusno i antifungalno. Gljiva je bogata neprobavljivim ugljikohidratima poput hitina i glukana, koji djeluju kao prebiotici i podržavaju rast i aktivnost korisnih crijevnih bakterija, čime se održava zdrava ravnoteža crijevne mikrobiote i smanjuje rizik od otpornosti na antibiotike. (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Modulation of the Gut Microbiota with Prebiotics and Antimicrobial Agents from Pleurotus ostreatus Mushroom; Elemental Analysis, Phytochemical Screening and Evaluation of Antioxidant, Antibacterial and Anticancer Activity of Pleurotus ostreatus through In Vitro and In Silico Approaches; Optimization of extraction of antioxidant polysaccharide from Pleurotus ostreatus (Jacq.) P. Kumm and its cytotoxic activity against murine lymphoid cancer cell line; GC-MS Analysis of Potentially Volatile Compounds of Pleurotus ostreatus Polar Extract: In vitro Antimicrobial, Cytotoxic, Immunomodulatory, and Antioxidant Activities; Anti-tumor effect of polysaccharide from Pleurotus ostreatus on H22 mouse Hepatoma ascites in-vivo and hepatocellular carcinoma in-vitro model; The Phytochemical Screening, Total Phenolic Contents and Antioxidant Activities in Vitro of White Oyster Mushroom (Pleurotus Ostreatus) Preparations; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Pleurotus ostreatus inhibits proliferation of human breast and colon cancer cells through p53-dependent as well as p53-independent pathway).

Napomena: Iz zajedničkog mesnatog tijela izraste mnoštvo plodnih tijela pa ima slučajeva da se stručak i ne vidi ili je vrlo kratak. Takve bukovače izgledaju poput školjki. Umjetno se uzgaja s velikim uspjehom. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Gotovo je ista mekana krivonoška (Pleurotus pulmonarius) koja je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Slična golubinja krivonoška (Pleurotus columbinus) je lijepe plavkasto-sive boje i ima malo žilavije meso. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MEKANA KRIVONOŠKA

Pleurotus pulmonarius (Fr.) Quél.

Etimologija: pulmo (lat.) = pluća. Po obliku.

Engleski naziv: Pale Oyster

Klobuk: 3-10 (15) cm širok, školjkastog je oblika, konveksan, vlažan, gol; nikada nije potpuno bijel, bjelkast, kremast, sivkasto-kremast ili je smećkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je valovit; općenito je nešto manji, nježniji i tanji nego kod bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus).

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, uglavnom je kratak, lateralno je ili ekscentrično spojen s klobukom; čupav, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, rijetko su s poprečnim žilicama na bazi; bjelkasti su do krem, u starosti požute, često samo na rubu.

Spore: Valjkaste do eliptične, glatke, nisu amiloidne, 7-11 x 2.5-5 µm (cromushrooms: (7.1) 7.6 - 9.7 (10.7) × (2.7) 3.1 - 3.7 (4.4) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.8 (3.1), N = 80, Me = 8.7 × 3.4 µm, Qav = 2.6); otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo, malo je vodenasto, u mladosti je mekano, u starosti je elastično, u stručku je plutasto do kožasto, na prerezu ili na pritisak ne mijenja boju; miris ugodan gljivlji ili malo na anis, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizin.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa KOH postane lagano narančasta.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, jasena, topole ili breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Gotovo je ista bukova krivonoška od koje je nešto svjetlija, manja rastom, ima duži stručak, listići se dugo spuštaju po stručku i preferira toplije vrijeme. Ima školjkasti, bubrežasti ili neki drugačiji oblik. Moguća je zamjena s teškom otrovnicom bjelouškastom krikonoškom (Pleurocybella porrigens), koja je smrtno otrovna za dijabetičare, a raste na panjevima crnogoričnog drveća i nema stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lignomyces vetlinianus - created on August 2022 in 58.7159..., 30.0209..., Russian Federation by Anna Zhuravleva

BUKOVA POSTRANČICA

Lignomyces vetlinianus (Domański) R.H.Petersen & Zmitr.

Plodno tijelo (klobuk): 3–8 (15) cm širok i 2.5–7 (10) dug od supstrata, površina je u početku dlakava, poslije je sa stršećim čehicama ili poput krzna, bijele je do krem boje, ponekad je svijetle žuto-okeraste boje, rub je tanak, u početku je podvijen, umjereno je valovit.

Stručak: Baza je blago zadebljana, ali je na mjestu spoja s podlogom prividno sužen.

Listići: 1–7 (10) mm široki, tanki, lomljivi, postupno se sužavaju prema stručku, bjelkasti.

Spore: Valjkaste, glatke, nisu amiloidne, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je sivkasto-ljubičasta.

Meso: Bijelo, kada se osuši otkriva nježnu mramornu teksturu, želatinozni je sloj nasuprot listića debljine 1–2 mm i teško je uočljiv kod svježe gljive, ali kada se osuši postaje staklast i tamnookast; miris je jak, blago užegli, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili jasike (Populus tremula), pronađe se i na živom drveću. Iznimno je rijetka vrsta, a kod nas je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čehavoj površini klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PRILEGNUTA ŠKOLJKARICA

Resupinatus applicatus (Batsch) Gray

Etimologija: applicare (lat.) = pričvšćen, prislonjen, prilegnut. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Smoked Oysterling

Plodno tijelo (klobuk): 2-8 mm široko, konveksno, bubrežasto, čašasto, tanjurasto, viseće ili bočno pričvršćeno za supstrat, površina je suha baršunasta s bijelkastim dlačicama, prema rubu je gola, tamnosmeđe, ljubičasto-smeđe, crno-sivo, ponekad je bijelo s tamnosivim nijansama, rub je često malo narebran.

Stručak: Samo u zametku, skoro ne postoji, ekscentričan, sivkast, sa sitnim je micelijskim nitima na dnu.

Listići: Nisu gusti, skoro se spuštaju prema mjestu na kojem gljiva izrasta sa sitnim stručkom ili bez njega, prvo su bjelkasti, zatim su svijetlosivi, sivi do sivkasto-crni, oštrica je bjelkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, bezbojne, nisu zakrivljene, 4.8-5.5 x 4.3-5.1 µm, Q = 1-1.17 (cromushrooms: spore su (4.5) 4.6 - 5.2 (5.6) × (3.8) 4.1 - 4.8 (5.1) µm, Q = 1 - 1.17 (1.3), N = 100, Me = 4.9 × 4.5 µm, Qe = 1.1, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 16-25 × 3.2-4.4 µm, N = 6, cheilocistide su batinaste, 17-23 × 3.8-6.2 µm, N = 18, hife trame listića su široke 1.5-3.5 µm, kopče su prisutne u svim tkivima); otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, želatinozno, gumasto, sivo do sivkasto-crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće, u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Samoborsko gorje, na otpaloj grani hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su Resupinatus alboniger, koja ima duguljaste, usko eliptične do gotovo kobasičaste spore, Resupinatus kavinii, koja je manjih dimenzija, 0.2-3 mm široka, raste na bjelogoričnom drveću (bukva, brijest), listići ne završavaju u zajedničkoj točki, već ostavljaju izraženi razmak na sredini klobuka, površina nije narebrana, Resupinatus striatulus, koja ima relativno široke cheilocistide, 5-7.5 µm, nešto veće plodno tijelo, raste uglavnom na trulom crnogoričnom drvu, listići završavaju u zajedničkoj točki, ne ostavljajući razmak na srediniu klobuka, spore su samo malo veće, 4.2-6 x 3.5-5.2 µm, plodno tijelo je uglavnom prozirno i izraženo narebrano kada je svježe, te Resupinatus trichotis, koja ima batinaste do gotovo valjkaste cheilocistide, 12-27 x 3-7 µm, često s prstastim izraslinama dugim 3.5-6 µm, s tankim, šiljastim bodljama, spore su kuglaste do eliptične, 4-5-5.7 x 4.2-5.3 µm, plodna tijela su široka do 20 mm, kožica klobuka je uglavnom jasno ograničeno, crno baršunasto-dlakava na sredini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

CRNOČEHAVA KROVNJAČA

Pluteus atromarginatus (Konrad) Kühner

Engleski naziv: Blackedged Shield

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, zvonolik, zatim je konveksan i ispupčen na sredini, suh, tanak; tamnosmeđ je do gotovo crn, uzdužno je vlaknast i naboran, dekoracija je nešto gušća i crne boje na sredini, više je ili manje sitno čehast, rub nije crtast, često prelazi listiće.

Stručak: 4-12 (14) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, zadebljan je na bazi, pun, krhak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka kao kod svih vrsta iz roda Pluteus; osnova je bijela, površina je vlaknasta, s crno-smeđim crticama, baza je kosmata.

Listići: Najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je crna; gusti, tanki, trbušasti, najprije dodiruju stručak, kasnije su jasno slobodni.

Spore: Široko eliptične ili skoro kuglaste, glatke, 5.2-8.1 x 3.8-5.8 µm; otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto je do kremasto, mekano, vlaknasto; miriše ugodno na gljive ili rotkvice kao kod jelenske krovnjače (Pluteus cervinus), a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po crnoj oštrici listića i rastu na drvu. Jedna je od najvećih krovnjača. Zbog sličnosti se može zamijeniti s jelenskom krovnjačom od koje se razlikuje po crnkastoj oštrici listića, te po staništu na panjevima bjelogoričnog drveća. Od drugih je vrsta dosta slična i sjenovita krovnjača (Pluteus umbrosus) koja ima crne listiće i oštricu listića te izraženije izbrazdanu površinu klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

JELENSKA KROVNJAČA

Pluteus cervinus (Schaeff.) P.Kumm.

Engleski naziv: Deer Shield

Klobuk: 3-9 (14) cm širok, konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lomljiv, gol, pravilan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, mekan; svijetlosmeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, vodenast, kasnije je radijalno vlaknast.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 0.5-2 cm debeo, pun, često je zakrivljen, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, sa sitnim je smeđim uzdužnim vlaknima, uzdužno je brazdast.

Listići: Slobodni, široki, gusti; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti i na kraju smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, 6-9.5 x 4-6.5 µm, (cromushrooms: (6.4) 6.6 - 8.2 (9.6) × (4.2) 5 - 5.9 (6.7) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.7), N = 120, Me = 7.3 × 5.4 µm, Qe = 1.3; bazidije (18.8) 19.8 - 25.8 (26.4) × (5.9) 6 - 7.7 (7.8) µm, N = 22; cheilocistide (24.8) 30.7 - 47 (52.8) × (11.5) 12.6 - 16.8 (19.7) µm, N = 80; pleurocistide (47.1) 53.3 - 71.7 (79.9) × (11.9) 14.3 - 20.3 (23.2) µm, N = 50); otrusina je sivo-ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, mekano; miriše na rotkvice ili sirovi krumpir, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Baza stručka u dodiru s gvajakovom tinkturom lagano plavi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, piljevina) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerak na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Kako je ne bi zamijenili s otrovnim vrstama, uvijek obratite pažnju na slobodne listiće i rast na drvu. Kod krovnjača se stručak lako odvoji od mesa u klobuku nakon čega nastane kružni krater. Ima mnogo sličnih vrsta, crnočehava krovnjača (Pluteus atromarginatus) i sjenovita krovnjača (Pluteus umbrosus) imaju smeđe listiće, velika krovnjača (Pluteus petasatus) ima blijedo-sivi klobuk prekriven smeđim ljuskama. Postoji dosta malih krovnjača, sve su jestive, primjeri su lavlja krovnjača (Pluteus leoninus) koja je žuta. Rijetkost je vrsta sa snježnobijelim listićima, jer veći dio vrsta ima tipično ružičaste listiće. Sve vrste iz ovog roda su jestive, za razliku od vrsta iz srodnih rodova Nolanea i Entoloma koje sadrže dosta toksičnih vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pluteus chrysophaeus - created on May 2023 in Provence-Alpes-Côte d'Azur, France by ncamberoque

ZLATNOSMEĐA KROVNJAČA

Pluteus chrysophaeus (Schaeff.) Quél.

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phalos (gr.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Shield

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, zlatnožut do svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, koja je naborana i prošarana žilicama, osnova je žuta do zlatnožuta, vodenast, fino je baršunast, rub je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema dnu, uglavnom je zakrivljen, lako se odvaja od podnice klobuka; blijedo krem do smeđ  je do svijetlosmeđ, vlaknast i bjelkasto dlakav.

Listići: Slobodni, široki, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli do žućkasti, kasnije su crvenkasto-ružičasti, oštrica je bjelkasto trepavičasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, 5-7.8 x 4.5-6 µm, Q = 1.1-1.4, cheilocistide su varijabilnog oblika, 50-60 x 10-15 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, vodenasto, bijelo do sivkasto-žuto, u sredini stručka je bjelkasto, a u klobuku oker; miris je slabo izražen, donekle je voćni, a okus je blag, ugodan na gljive ili rjeđe malo gorkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, voli aluvijalne šume, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, trupci, piljevina) raznog bjelogoričnog drveća, često i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenačka i toplija područja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog lošeg okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Najznačajnija karakteristika je zlatnožuta boja klobuka, a slična je romellijeva krovnjača (Pluteus romellii), koja ima izrazito žuti do žuto-zeleni stručak i nešto tamniji, smeđi, klobuk.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pluteus diettrichii - created on June 1998 in Maso Postel, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RASCIJEPLJENA KROVNJAČA

Pluteus diettrichii Bres.

Klobuk: 3-13 (16) cm širok, konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini; sa smeđim, sivo-smeđim ili tamnosmeđim čehicama na bijeloj osnovi, tipično je radijalno raspucan, često se na raspuknutim mjestima uočava bijelo meso.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, lako se odvaja od klobuka, skoro je gladak; bjelkast, na bazi je smećkast.

Listići: Prilično su gusti, osrednje su široki, suženi su uz stručak, odmaknuti su od njega kao i kod svih krovnjača, slobodni, oštrica je nepravilna, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 11-15 x 5.5-7.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miriše na kupus ili rotkvice, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, voli glinenasto-pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je krupna krovnjača, prepoznatljiva je po radijalno postavljenoj dekoraciji po površini klobuka i po tendenciji da se na raspuknućima kožice pojavljuje tanko bijelo meso. Vlakna po klobuku su uvijek skoro crnkaste boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pluteus ephebeus - created in Estonia by Vello Liiv

MLADENAČKA KROVNJAČA

Pluteus ephebeus (Fr.) Gillet

Engleski naziv: Sooty Shield

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, konveksan, ubrzo je otvoren i s dosta širokom grbicom na sredini; smećkast, smeđ ili je sivo-smeđ, ispupčenje je ružičasto, čitava je površina je sitno baršunasto-čehasta, rub je čupavo-čehast, često je ispucan i jasno narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1 cm debeo, šupljikav, slabašan, čvrst, skoro je valjkast ili se lagano sužava prema vrhu, malo je širi na vrhu ispod klobuka, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, vlaknast.

Listići: Gusti, kompaktni, uski, jedva su prirasli; bijeli, sivkasti, kasnije su ružičasti ili ružičasto-smeđi, oštrica ja blijeda.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5.5-8.5 x 4.5-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Snježnobijelo, kompaktno je i malo mekano; miris nije izražen, a okus je malo trpak i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i livadama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog pregorkog okusa mesa.

Napomena: Slična je jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja ima čekinjastiji klobuk i nema mirisa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BJELKASTA KROVNJAČA

Pluteus inquilinus Romagn.

Etimologija: inquilinus (lat.) = stanar, parazitski organizam. Po načinu rasta.

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, bjelkast do blijedo ​ružičast, na sredini je obično žiličast, rub je dugo prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm dug i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do kremast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, zbijeni, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli, bjelkasti, kasnije su prljavo ružičasti, oštrica je sitno bijelo resasta i nazubljena.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.9-7.7 x 4.9-6.2 µm, Q = 1.1-1.3, Me = 6.7 x 5.5, Qav = 1.2; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, po vlažnom je vremenu bijelo, a po suhom sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanm s drvnim ostacima. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Može se zamijeniti s zrnastom krovnjačom (Pluteus plautus), koja nazubljenu oštricu listića i koja raste samo na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LAVLJA KROVNJAČA

Pluteus leoninus (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: leoninus (lat.) = lavlje. Po boji sličnoj boji lavljeg krzna.

Engleski naziv: Lion Shield

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je poluloptast do stožast, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini; žućkast je ili narančast, sredina je tamnija, bez dekoracije ili je lagano smeđe pahuljast, rub je nazubljen.

Stručak: 3-9 (12) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj, lomljiv, lako se odvaja od klobuka; na gornjem je dijelu bjelkast, a prema bazi je žućkast, žućkasto-smeđ do smeđ, na dnu stručka se nalazi splet bijelih micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, mekani, dosta su široki i trbušasti, slobodni; najprije su bjelkasti ili žućkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je žućkasta i sitno trepavičasta.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s uljnim kapljama, (4.8) 5.2 - 6.2 (6.8) × (4) 4.5 - 5.4 (5.8) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.7 × 4.9 µm, Qav = 1.2; otrusina je ružičasto-smećkasta.

Meso: Bijelo, nepromjenljive je boje, ispod klobuka je žuto do žuto-zeleno, tanko, mekano, krhko; miris je malo neugodan na ciklu, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Boja teži da požuti i raste na trulom, a ne na živom drvu. Slična je crvenkasta krovnjača (Pluteus aurantiorugosus) s crvenkasto-narančastim klobukom, ali nema podataka o njenoj jestivosti. Stručak je bijel, samo je na bazi žuto-narančast i raste samo na panjevima bjelogoričnog drveća, osobito na panjevima johe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VELIKA KROVNJAČA

Pluteus petasatus (Fr.) Gillet

Etimologija: petasus (lat.) = putujući klobuk. Po dimenzijama klobuka.

Engleski naziv: Scaly Shield

Klobuk: 3-10 (14) cm širok, konveksan, kasnije je skoro izravnat, nije uvijek pravilnog oblika; bijel, bjelkast ili je kremast, sredina je obično sa sivo-smeđo vlaknasto-čehast.

Stručak: 3.5-12 cm visok i 0.4-2 cm debeo, valjkast, rijetko je pravilan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bijel, izgleda crtasto, uzdužno je vlaknasto-čehast, osobito prema bazi.

Listići: Prilično su široki, gusti, zaokruženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni; najprije su bijeli, u starosti su izraženo ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, tanko, malo je spužvasto u klobuku; miris nije izražen, u starosti je neugodan na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće divljeg kestena, lipe ili breze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po boji i dimenzijama je vrlo slična jelenska krovnjača (Pluteus cervinus). Od navedene se vrste razlikuje po nešto vitkijoj građi i po karakteristično velikim dimenzijama spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pluteus phlebophorus - created in Germany by Markus Pischel

ŽILASTA KROVNJAČA

Pluteus phlebophorus (Ditmar) P.Kumm.

Etimologija: phleps (gr.) = žila, vena + porus (lat.) = pora, rupica, šupljinica. Po žilicama i mrežici na klobuku.

Engleski naziv: Wrinkled Shield

Klobuk: 1-4 (5) cm širok, konveksan, kasnije je skoro izravnat, dosta je pravilan; sivosmeđ je ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu blijedosmeđ, površina je mrežasto naborana od istaknutih isprepletenih žilica.

Stručak: Prilično je slabašan, valjkast, šupalj, skoro je uvijek iskrivljen, gladak, svilenkasto sjajan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkast je do sivkast, ponekad na pritisak požuti.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, slobodni, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti ili blijedoružičasti, kasnije su ružičasti, oštrica je svjetlija.

Spore: Skoro kuglaste, 6.4-7.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bjelkasto je ili sivkasto-smećkasto, prilično je mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili breze, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Neki autori ovu gljivu smatraju jestivom. Uvijek obratiti pozornost na slobodne listiće i drvo na kojem raste kako se ne bi zamijenila s otrovnim rudoliskama (Entoloma).

Napomena: Ova je krovnjača izgledom prilično prepoznatljiva po žiličastoj dekoraciji klobuka smećkaste boje. Druge krovnjače imaju dekoraciju življih boja, žutu, žuto-narančastu, bjelkastu ili smeđu, a to su romellijeva krovnjača (Pluteus romellii), bjelkasta krovnjača (Pluteus inquilinus) i thomsonova krovnjača (Pluteus thomsonii).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ZRNASTA KROVNJAČA

Pluteus plautus (Weinm.) Gillet

Etimologija: platus (gr.) = širok, prijateljski. Po izgledu.

Engleski naziv: Satin Shield

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, polukuglasto-konveksan, kasnije se otvori, rijetko je spljošten; bjelkast je ili sivkast, na sredini je smećkast, površina je skoro glatka ili samo na početku sa tamnosmeđim sitnozrnastim čehicama na bijeloj osnovi, sredina je obično žiličasta, rub je gladak i prozirno narebran skoro do sredine kada se gljiva potpuno razvije.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 3-5 (7) cm debeo, valjkast, šupalj, lagano je zadebljan i maljav na bazi, vrh se lako odvaja od mesa u stručku; bijel je ili kremast, prema bazi je smećkast i čehast s točkicama.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni, izmiješani su s lamelulama; bjelkasti, kasnije su ružičasti ili mesnatocrveni, oštrica je bijelo resasta.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Mokro je bijelo, suho je sivo-smeđe, u bazi stručka je tamnije; miris je slabo izražen ili na prašinu, djelomično je i pomalo neugodan na plin, spaljenu gumu ili haringe, sličan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta Pluteus semibulbosus koja ima nešto uočljiviju bulbu, a dekoracija po površini klobuka je nešto priraštenija.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Pluteus podospileus - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

SITNA KROVNJAČA

Pluteus podospileus Sacc. & Cub.

Etimologija: pous (gr.) = noga + spiloo (gr.) = grmlje, mrlja, ljaga, packa. Po točkasto zamrljanom stručku.

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je spljošten i s uzdignutim rubom; žućkasto-smeđ, tamnosmeđ ili je crno-smeđ, naglašeno je tamniji na sredini, sitno je baršunast, čitava je površina s gustim prozirnim stršećim čehicama, malo je žiličasto naboran ili crtast, rub je uzdignut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (8) mm debeo, valjkast, baza je zadebljana, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od klobuka; bjelkast je ili smeđ, površina je sitno tamnosmeđe čehasta, osobito na vrhu.

Listići: Gusti, trbušasti, suženi su uz stručak, slobodni; u mladosti su bijeli ili krem-sivkasti, kasnije su ružičasti do krem-ružičasti, oštrica je bjelkasta.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 4-7.2 x 3.5-6.3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili sivkasto, provodnjeno je u klobuku tamnosivo, a u stručku sivo do sivo-smeđe; miris nije izražen ili je malo neugodan na rotkvice, sličan kao kod jelenske krovnjače (Pluteus cervinus), a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama, parkovima i uz puteve, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na piljevini ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Na stručku je jasno uočljiva sitna dekoracija tamnosmeđe boje na bjelkastoj bazi.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

POUZAROVA KROVNJAČA

Pluteus pouzarianus Singer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Conifer Shield

Klobuk: 4-9 (10) cm širok, izravnat je i malo ispupčen na sredini, gladak, sjajan; siv, sivo-smeđ ili je tamnosmeđ, prema rubu je često nešto svjetlije smeđe boje bijele kave; površina je često radijalno vlaknasta.

Stručak: 5-7 cm visok i 5-8 mm debeo, bulba je često široka do 1.2 cm, prema bazi je batinasto zadebljan, često je zakrivljen, lako se odvaja od klobuka; bjelkast, s uzdužnim je smećkastim vlaknima, sitno je izbrazdan, prema bazi je nešto tamnije smećkaste boje.

Listići: Jako su gusti, trbušasti, slobodni; u mladosti su bijeli, zatim su svijetložuti, kasnije su ružičasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, (5.2) 5.6 - 7.2 (8.8) × (4.2) 4.8 - 5.9 (6.4) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.4 × 5.3 µm, Qav = 1.2; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag na zemlju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog drveća, te na piljevini. Primjerci na slici snimljeni su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, na 1650 m nadmorske visine.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Ova se vrsta teško razlikuje od jelenske krovnjače (Pluteus cervinus). Raste samo na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i ima nešto manje plodno tijelo, a miris i okus uglavnom nisu izraženi. Vrbina se krovnjača (Pluteus salicinus) razlikuje po zelenkastom ili plavkastom tonu klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

ROMELIJEVA KROVNJAČA

Pluteus romellii (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Engleski naziv: Goldleaf Shield

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, konveksan je i teži da postane stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, blistav, po vlažnom je vremenu malo mazav; žuto-smeđ, smećkast ili je sivo-smeđ, vodenast, nešto svjetliji kada se gljiva razvije, površina je svilenasta i često valovito žiličasta, baršunasta, zrnasto-hrapava, rub je svjetliji i slabo uočljivo prozirno narebran.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 5-9 mm debeo, valjkast, nije ravan, sužava se prema vrhu, lako se odvaja od klobuka; tipično je žut ili žuto-zelenkast, osobito prema bazi, gladak je ili je uzdužno vlaknast i lagano crtast.

Listići: Prilično su široki, karakteristično su zaokruženi uz stručak i odmaknuti, slobodni, prisutne su i lamelule; bjelkasti su ili žućkasti, kasnije su žućkasto-crvenkasti ili ružičasti zbog prisutnosti spora.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, (6) 6.3 - 7.9 (8.3) x (5.2) 5.6 - 6.7 (7.1) µm, Q= (1.06) 1.07 - 1.18 (1.23), N= 30, Me= 6.9 x 6 µm, Qav= 1.15; otrusina je ružičasta.

Meso: Vodenasto žuto-maslinasto, žuto-sivo ili masninasto-smeđe, u bazi stručka je žućkasto; miris i okus blagi na rotkvicu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka i .

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Postoji jedan sinonim ove vrste koji se malo razlikuje po izraženijoj žutoj boji klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VRBOV ŠTITAC

Pluteus salicinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: salix (lat.) = vrba. Po mjestu rasta.

Engleski naziv: Willow Shield

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, konveksan, ubrzo se spljošti i izravna, nije uvijek pravilan; siv, sivo-zelenkast ili je smećkast, gladak je ili lagano pahuljasto-vlaknast ili sitno čehast, osobito prema sredini, rub je prilično tanak.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1 (1.1) cm debeo, valjkast, lagano je proširen na vrhu uz klobuk, skoro je uvijek zakrivljen prema bazi, uglavnom je sjajan, lako se odvaja od klobuka; bijel je ili žućkast, teži prema zelenkasto-plavkastom, a ponekad i prema zelenkasto-smeđem tonu (zbog sadržaja psilocibina), boje je klobuka, sitno je vlaknast.

Listići: Skoro su gusti, oštrica je pravilna i iste boje, lagano su trbušasti, suženi su uz stručak, odmaknuti, slobodni, izmiješani su s lamelulama različite dužine; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, 7-10.5 x 5-7 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 8.7 (9.6) × (4.9) 5.3 - 6.4 (6.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.46 (1.5), N = 120, Me = 7.9 × 5.8 µm, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, 40.5-62.2 × 8.8-12.3 µm, N = 12, cheilocistide su s nekoliko karakterističnih izraslina na vrhu, pout rogova, 51.3-83.1 × 12.5-23.1 µm, N = 35, druga vrsta cheilocistida je široko batinasta, 30.2-46.9 × 14.5-18.9 µm, N = 6); otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, mekano, bjelkasto; miris nije izražen ili je eventualno na rotkvicu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, johe ili bukve. Prva slika snimljena je polovicom srpnja na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, a drugu, treću i četvrtu je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer adrži halucinogeni toksin psilocibin, ali vjerojatno samo u vrlo malim količinama. Uživanje pojedinog primjerka zasigurno ne bi izazvao nikakav učinak. U većim količinama uzrokuje psihički poremećaj s razdobljem latencije od 15 minuta do 4 sata praćen proljevom i povraćanjem. Ne smije se jesti u većim količinama i općenito se bolje suzdržati od konzumacije ove vrste.

Napomena: Ima karakterističnu mrlju sa zelenim i plavim primjesama na sredini klobuka po čemu se razlikuje od sličnih vrsta. Na spoju stručka i klobuka se, kao i kod svih krovnjača, vidi meso u klobuku, zbog opnaste površine jarka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 477. Vrbina krovnjača (Pluteus salicinus (Pers.) Kummer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

GOMOLJASTA KROVNJAČA

Pluteus semibulbosus (Weinm.) Gillet

Etimologija: semis (lat.) = polovina, djelomično + bulbosus (lat.) = lukovica, glava. Po bulboznom stručku.

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, bjelkast, kremast do krem-​​ružičast, na sredini je obično tamniji, fino vlaknasto-čehast, rub je narebran do otprilike polovice promjera, što je ponekad teško uočljivo.

Stručak: Valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremasto-žut, uzdužno je ižlijebljen, obično je sitno čehast, na bazi je fino bijelo baršunast.

Listići: Osrednje su gusti, razmaknuti, široki, slobodni, bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-9.5 x 4.5-7.5 µm, Q = 1.2; otrusina je ružičasto-smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, u starosti je neugodan na plin metan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlo i toplija staništa, u mediteranskom području. Prve četiri slike snimio je Miro Pucar, sredinom lipnja na lokalitetu u blizini Omiša, a posljednju sliku Mladen Matišić, početkom kolovoza.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Može se zamijeniti s pokunjenom rudoliskom (Entoloma rhodopolium), koja nema bulbozno zadebljanu bazu stručka i koja raste na zemlji, a ne na drvnim ostacima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

THOMSONOVA KROVNJAČA

Pluteus thomsonii (Berk. & Broome) Dennis

Etimologija: Po imenu.

Engleski naziv: Veined Shield

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan, zatim se raširi, sredina je tupo izbočena ili gotovo ravna, suh, vodenast, u mladosti je tamno sivo-smeđ, kasnije izblijedi u sivkasto-smeđu boju, sredina je nešto tamnija, po površini su dosta izražene nepravilne valovite žilice koje su najuočljivije na sredini, ali ponekad i glatka, prema rubu je lagano prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, lomljiv, ravan, gladak ili svilenkast, bjelkast, od sredine prema dolje je siv do smećkast.

Listići: Gusti, široke, slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkaste, kasnije postanu ružičaste.

Spore: Široko su eliptične, glatke, tankih stijenki, (6.4) 6.6 - 8 (8.4) × 5.1 - 6.1 (6.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 x 5.6 um, Qav = 1.3; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast, blag na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na pjeskovitom tlu, u mahovini. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je krovnjača po žiličastom crtežu na sredini klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SJENOVITA KROVNJAČA

Pluteus umbrosus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, mračno mjesto. Po boji.

Engleski naziv: Velvet Shield

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, konveksno-zvonolik, zatim je je otvoren i izravnat; površina je radijalno nabrana od nepravilnih čuperaka sastavljenih od izdašnih crnkasto-smeđih dlačica, zanimljivog je karakterističnog izgleda, u mladosti crna dekoracija prekriva cijelu površinu nakon čega se razloži i otkrije nešto svjetliju, okerasto-smećkastu površinu, na sredini je crne boje od priraštenih vlakanaca, rub nije crtast.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, ujednačene je debljine, samo je na bazi zadebljan u malu bulbu, zakrivljen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; bjelkasto-žut, kasnije je smećkast, prekriven je sitnim čehicama sastavljenim od crno-smeđih dlačica kao i po klobuku, dlačice su vrlo guste na bazi.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti ili ružičasto-smeđi, oštrica je tamnosmeđe prošarana i sitno pahuljasta.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, (5) 5.5 - 6.7 (7.5) × (3.4) 3.9 - 4.8 (5.6) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 6.2 × 4.4 µm, Qav = 1.4; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto; miriše lagano na plijesan i na rotkvice, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a u literaturi se obično navodi kao nejestiva vrsta.

Napomena: Ova krovnjača ima dosta karakteristične crne pramenove po površini klobuka i stručka. Ima karakterističnu tamnosmeđu oštricu na listićima, sličnu kao kod crnočehave krovnjače (Pluteus atromarginatus), koja ima sličnu crnu oštricu, ali nema tako dekoriran klobuk, uglavnom je gladak ili s linearno postavljenim vlakancima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

RAZNOBOJNA KROVNJAČA

Pluteus variabilicolor Babos

Klobuk: 3-8 cm širok, konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, gladak, izražene je žuto-narančaste boje, često je radijalno vlaknast, osobito u starosti, vodenast, rub je jasno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, čitav je uzdužno vlaknast, žut, u starosti je s crvenkastom nijansom na dnu.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, najprije su bijeli pa ružičasti, oštrica je iste boje ili bjelkasta.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s tankim stijenkama, 5.5-7 x 4.5-5.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo-žućkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta cera (Quercus cerris). Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ako se obrati pozornost na glavne karakteristike, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

LJEPLJIVA TOBOLČARKA

Volvopluteus gloiocephalus (DC.) Vizzini, Contu & Justo

Etimologija: gloios (gr.) = sluzavo + kephale (gr.) = glava, čelo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Stubble Rosegill

Klobuk: 4-10 (15) cm širok, u ranoj je mladosti gotovo zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, ljepljiv, gladak, kožica se lako guli; bjelkast, sivkasto-smeđ, žućkasto-siv, na sredini ili je ponekad čitav siv, rub je sitno nazubljen.

Stručak: 8-15 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, skoro je valjkast, sužen je na vrhu, prema dolje je sve deblji, gladak, pun, lomljiv; bijel, kad spore sazriju napraši se crveno; na samom je dnu malo zadebljan i obavijen volvom bijele boje koja je rastrgana, rascijepljena i podijeljena na nepravilne lapove visoke i po nekoliko centimetara, često je duboko ukopana i obično ostane u zemlji kada se gljiva ubere.

Listići: Široki, gusti, mekani, nejednako su dugi, slobodni, oštrica je nazubljena; najprije su bijeli, zatim su crvenkasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 12-16 x 8-9.5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo, mekano, bijelo; miriše lagano neugodno na rotkvice, gljive ili plijesan, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do lipnja, a ponekad i u jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla po obradivom zemljištu, odnosno po vrtovima, parkovima, krumpirištima, kukuruzištima i uz putove. Ako potječe iz tek zasađenih polja kukuruza u proljeće, ne smije se jesti zbog eventualne izloženosti pesticidima. To se naravno odnosi na sve jestive vrste gljiva koje rastu na takvom staništu. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, a posljednje tri Danijel Mulc.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Obratiti pozornost na vitki rast i boju klobuka koja je naglašeno promjenljiva. Slična je jestiva vrsta Volvariella volvacea koja je manja rastom i ima smeđi ovoj. Od otrovnih pupavki se razlikuje po ružičastim listićima i izostanku vjenčića.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SVILENASTA TOBOLČARKA

Volvariella bombycina (Schaeff.) Singer

Etimologija: bombix (lat.) = svilena buba (Bombyx mori). Po vunasto ornamentiranoj površini klobuka.

Engleski naziv: Silky Rosegill

Klobuk: 5-14 (16) cm širok, prvo je jajolik ili stožasto-zvonolik, zatim je poluloptast, kasnije je otvoren i izravnat, ponekad je malo ispupčen na sredini; bijel, krem, ponekad je i žut, prekriven je svilenastom vunastom vlaknasto-čehastom dekoracijom, u početku je cijelo plodno tijelo obavijeno ovojem.

Stručak: 6-18 (21) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, gol, nešto je zadebljan na bazi, pun, često je zakrivljen, lomljiv; bijel; bez prstena, na dnu se nalazi široki ostatak kožastog ovoja, volva je duboko ukopana i mesnata, na vrhu je rastrgana na režnjeve, žuto-smeđe čehasta na svijetložutoj osnovi ili je sa smećkastim mrljama.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, slobodni; najprije su bijeli, zatim su crvenkasti ili ružičasti, u starosti su ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 5.9-10 x 4.3-6.5 µm; otrusina je ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miriše lagano na rotkvice, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po sjenovitim šumskim uvalama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (u šupljinama oborenih trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, breze ili topole, te kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Kako se ova gljiva može lako zamijeniti sa smrtonosnim pupavkama koje također imaju volvu na bazi stručka i blijede klobuke, potrebna je velika pažnja kako se ne bi napravila pogreška. Neiskusni bi skupljači gljiva trebali izbjegavati sakupljanje gljiva s volvom. Međutim, sve opasne vrste rastu na zemlji, a ne na drvu.

Napomena: Zbog karakterističnog je izgleda i svilenastih čeha bijele boje, te staništa na kojem raste nemoguća zamjena s drugim vrstama. Rijetka je i nema osobite vrijednosti. Slična je vrsta Volvariella volvacea, koja je sitnijeg rasta. Smećkastu volvu ima vrsta parazitska tobolčarka (Volvariella surrecta) koja ima svilenkasti klobuk i tipično parazitira sivu maglenku (Clitocybe nebularis). Ostale slične vrste iz ovog roda imaju čekinjasti klobuk, dok je klobuk kod ove vrste gladak ili napadno ljepljiv od sluzi, pri tom se prvenstveno misli na ljepljivu tobolčarku (Volvopluteus gloiocephalus).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Volvariella caesiotincta - created on January 2016 in Sardinia, Italy by Davide Puddu

MODRIKASTOSIVA TOBOLČARKA

Volvariella caesiotincta P.D.Orton

Engleski naziv: Silky Rosegill

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, prvo je jajolik ili stožasto-zvonolik, kasnije je otvoren, suh, gladak; siv, uvijek je s plavkastim tonovima, na sredini je nešto tamniji, prekriven je sivo-smeđom dlakavo-vlaknastom dekoracijom, rub je bjelkast.

Stručak: 3-7 cm visok i 8-10 mm debeo, valjkast, malo je sužen pri vrhu, tanak, vlaknast, čvrst; bijel, u mladosti je pahuljast, kasnije je gol; bez prstena, na dnu se nalazi bjelkasta osjetljiva volva koja se lako izgubi.

Listići: Gusti, široki, slobodni; najprije su bijeli, kasnije su s ružičastim odsjajem, u starosti su tamnoružičasti.

Spore: Eliptične, s debelim stijenkama, 5.4-7.5 x 3.6-5.2 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo; miris je malo trpak, na pelargonije, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, te po livadama i pašnjacima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili graba, ponekad prividno na zemlji na zakopanom drvu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Moguća je zamjena s mišjom tobolčarkom (Volvariella murinella) koja raste po jarugama i uz ceste, a klobuk opisane vrste podsjeća i na neke manje vrste krovnjača koje nemaju volvu na bazi stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

BOROVA TOBOLČARKA

Volvariella hypopithys (Fr.) Shaffer

Etimologija: hypo (gr) = ispod + pitys (gr.) = bor. Po vrsti drva ispod kojega raste.

Klobuk: 1.5-4 (6) cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi; bijel, površina je vlaknasto-maljav.

Stručak: Valjkast; bijel, sitno je vlaknast; volva je uglavnom s 4 lapa bijele boje.

Listići: Gusti, nisu široki, prelaze rub klobuka, slobodni, ponekad su račvasti, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli, zatim su s ružičastom nijansom, kasnije su ružičasto-smeđi, oštrica je iste boje i lagano resasta.

Spore: Eliptične, glatke, 6-7 x 4.5-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, rjeđe u šumama bora, te u staklenicima, na glinenastom  tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je tobolčarka dosta malena rastom, a prepoznatljiva je po upadljivo vlaknastom klobuku i svjetlijem stručku.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MIŠJA TOBOLČARKA

Volvariella murinella (Quél.) M.M.Moser ex Dennis, P.D.Orton & Hora

Etimologija: mus, muris (lat.) = mišja, miš. Po boji.

Klobuk: 2-4 (6) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan kasnije je otvoren i naglašeno široko ispupčen na sredini, gladak, lagano je mazav; skoro je bijel, sivkast do siv, često je i s ružičastom nijansom, sredina je nešto tamnija, površina je sivo-smeđe vlaknasto-baršuasta, rub je narebran, često je dosta svjetliji.

Stručak: Vitak, prilično je tanak, malo je proširen je na vrhu, zadebljan je na bazi, gladak, bijel, vlaknast, kasnije je gol; volva je bjelkasta, u starosti je sivo-smeđa, podijeljena je na 3-4 lapa.

Listići: Prilično su gusti, jasno su zaokruženi uz stručak, slobodni, lagano su trbušasti; najprije su bijeli, kasnije su ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3-4 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo; lagano miriše na cvijet pelargonije ili travu, a okus je malo neugodan, kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima te po livadama i pašnjacima, na humusnom tlu; slabo je rasprostranjena vrsta. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja i krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je mala obojnjača, ne može se uvijek sa sigurnošću prepoznati samo na temelju izgleda. Ima karakterističnu volvu s nekoliko lapova, izvana je bijele, a ne sive boje kao kod sličnih vrsta, kao što je primjerice mala tobolčarka (Volvariella pusilla) koja je dosta manja rastom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALA TOBOLČARKA

Volvariella pusilla (Pers.) Singer

Etimologija: pusilla (lat.) = vrlo mala, najmanja. Po dimenzijama.

Klobuk: 1-1.5 (3) cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je raširen i upadljivo ispupčen na sredini, malo je ljepljiv; bijel, sivkast do sivo-smeđ, svilenkast, vunasto-vlaknast, rub je lagano narebran i gotovo gladak.

Stručak: Često je prilično je kratak, zadebljan je na bazi, nije bulbozan, šupalj, gladak, u mladosti je gotovo je proziran, bijel, u starosti je malo smeđe vlaknasto-crtast; volva je bjelkasta, ponekad je sivo-smećkasta, uglavnom je upadljivo rastrgana na 4 lapa.

Listići: U mladosti su gusti, kasnije su razmaknuti, slobodni, oštrica je ponekad neravna i resasta; bijeli, kasnije su svijetloružičasti od praha spora.

Spore: Eliptične, glatke, 5.5-8 x 4-6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, lomljivo, bijelo; miris je blag, nije neugodan, a okus je također blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, te po parkovima i staklenicima, voli glinenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja i u prvoj polovici studenog.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nešto je manja tobolčarka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PARAZITSKA TOBOLČARKA

Volvariella surrecta (Knapp) Singer

Engleski naziv: Piggyback Rosegill

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, najprije je kuglasto-jajolik, zatim je polukuglast, kasnije je manje ili više otvoren i uglavnom ispupčen na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav; bjelkast, ponekad je sa sivim ili sivo-zelenim odsjajem, svilenkast, radijalno je vunasto-vlaknast, sredina kasnije požuti ili posmeđi.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 0.6-0.8 (1) cm debeo, suh, često je zakrivljen, prema dolje je deblji, bjelkast je do sivkast, vlaknast; volva je bijela, kasnije je blijedosmeđa, opnasta i vlaknasta, podijeljena je na 2-3 lapa.

Listići: Gusti, tanki, široki, slobodni, nejednako su dugi; najprije su bjelkasti, kasnije su ružičasti, oštrica je bjelkasta i pahuljasta.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3-5 µm; cistide su u obliku boce (60-90 x 15-25 µm); otrusina je crvene boje.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; lagano miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, najčešće kao saprofit na starim plodnim tijelima sive maglenke (Clitocybe nebularis), a rjeđe na drugim vrstama iz rodova Clitocybe i Tricholoma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednostavno se prepoznaje, jer nema mnogo vrsta gljiva koje parazitiraju druge gljive. Najčešće raste na sivoj maglenki koju napadne micelijem, a napadnuta se gljiva od tog trenutka abnormalno razvija, ponekad raste po više plodnih tijela zajedno. Ako imate sreće, možete vidjeti kako će vrlo brzo narasti čak i ako se ostavi na golom stolu. Nakon sat vremena može narasti i preko 2 cm, bez dodatne vlage i kontakta s tlom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Volvariella taylori - created on October 2015 in Stazzano, Italy by Fabio Mauri

RUDERALNA TOBOLČARKA

Volvariella taylori (Berk. & Broome) Singer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast mikologa Taylora.

Klobuk: 1-8 (10) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, suh; siv je do sivo-smeđ, od sredine se radijalno raspucava.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, gladak, gol, prljavo bijel; volva je smećkasta, široka, s 3-5 lapova.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su bijeli, kasnije su ružičasti do ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične, 5.5-9 x 4-6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po kao saprofit po parkovima, uz stare zidove, ruševine, na odlagalištima otpada, te na prljavim i zapuštenim mjestima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Osrednje je velika tobolčarka, a klobuk i volva su smećkasto-sive boje što su i najznačajnije osobine pri determinaciji ove vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Amanita alseides - created on October 2025 in Romainmôtier-Envy, Switzerland by Nicolas Schwab

NIMFINA PRESLICA

Amanita alseides Hanss

Etimologija: Alseides (gr.) = u grčkoj mitologiji nimfe svetih šuma i gajeva. To su bile manja, lokalna božanstva prirode (divine spiriti) koja su štitila, oživljavala i personificirala određenu svetu šumu. Po mitologiji.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je stožast, kasnije se raširi, siv, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, vremenom izblijedi na rubu, osobito u prostoru između listića, površina je s rijetkim do oblinim ostacima ovoja, u početku su bjelkasti, zatim sivkasti, smećkasti, sivkasto-smeđi, rub je narebran 1/5-1/3 promjera, narebranost je izraženija u zrelih i osušenih primjeraka.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.6-1 cm debeo, do 1.5x duži od promjera klobuka, valjkast do usko batinast, isprva je pahuljast, zatim je malo vlaknast do gotovo gladak, površina je bijela ili bjelkasta, rukovanjem postaje sivkasto-oker; volva je vrećasta, krhka (tip Ib ili III), u početku je bjelkasta, a zatim vremenom posivljuje, osobito na unutarnjoj površini.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, sušenjem ponekad postaju svijetloružičasti, oštrica je blago nazubljena ili gotovo glatka, iste je boje kao i lice.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s velikom su središnjom uljnom kapljom, neamiloidne, 9-12 x 8-11 µm, Qav = 1.13-1.16, bazidije su uglavnom 4-sporne, ali su prisutne i 1-2-3-sporne, batinaste ili rijetko trbušaste, 39-69 x 12.4-19 µm, sterigme su 5.5-8 x 1-1.5 µm, baze bazidija su bez kopči, cheilocistide su brojne, jajolike ili kruškolike, rijetko su u obliku boce, do 42 x 24 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i šikarama, u simbiozi s listopadnim i zimzelenim hrastovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Boja klobuka kod opisane vrste je vrlo promjenjiva. Može biti srebrnosivkasta kao što je navedeno u izvornom opisu vrste. Međutim kod nekih kolekcija su bili karakteristično smećkasti i kod mlađih i kod jako zrelih primjeraka, koji su pronađeni na izloženim, sunčanim mjestima u rijetkim termofilnim šumama hrasta. Za neke od primjeraka korištenih u izvornom opisu navedeno je sivljenje listića, što nije uočeno poslije. Umjesto toga, jedan primjerak je sušenjem pokazao ružičasti odsjaj, čak i na terenu. Ovo je značajka koju je primjećena i kod nekoliko drugih vrsta iz sekcije Vaginatae. Tamnjenje volve s vremenom i pri rukovanju je važna karakteristika ove vrste, za koju se trenutno zna da je prisutna samo kod nekoliko europskih vrsta iz sekcije Vaginatae, osobito u skupini sivokožaste preslice (Amanita submembranacea). Uz druge razlike između dvije vrste, sivokožasta preslica ima istaknutu volvu tipa II, što je važno za prepoznavanje na terenu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

SREBRNASTA PRESLICA

Amanita argentea Huijsman

Etimologija: argentatus (lat.) = srebro. Po boji.

Engleski naziv: Silvery Amanita

Klobuk: 6-10 cm širok, zvonolik, kasnije je raširen, izraženo je ispupčen na sredini, po suhom je vremenu srebrnasto sjajan, sivkast, srebrnastosiv, uglavnom je gol, bez ostatka ovoja, ponekad na vrhu zaostane veliki komad bijelog ovoja, rub je izraženo narebran.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-1.7 cm debeo, tanak, proširen je na vrhu, malo je zadebljan na bazi, šupalj, sitno je pahuljast, gornji dio je bijel, malo je sivkast prema bazi; volva je velika, debela, opnasta, bjelkasta ili sa svijetlosmeđim mrljama na vanjskoj površini, duboko je ukopana, rub je slobodan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s rijetkim lamelulama, mekani, isprva su bijeli, zatim su sivkasti.

Spore: Široko su eliptične, rijetko su kuglaste, glatke, prozirne, s jednom su uljnom kapljom, neamiloidne, 10-13 x 8-11, Q je 1.3, cheilocistide su kuglaste, kopče na bazi bazidija su rijetke ili odsutne (cromushrooms: (8.9) 9.5 - 11.1 (12) × (6.9) 7.5 - 8.8 (9.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 10.3 × 8.1 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, sivkasto ispod kožice klobuka, osobito na sredini, u stručku je malo sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma, te u manjim skupinama po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Slika je snimljena 10.10.2024, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7,  8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su upadljiva preslica (Amanita magnivolvata), koja ima visoku i mesnatu bijelu volvu, planinska preslica (Amanita nivalis), kojoj je klobuk obično pokriven ostacima ovoja i tmurna preslica (Amanita vaginata), koja ima vlaknasto ljuskavo dekorirani stručak i gotovo kuglaste spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 38. Srebrnasta preslica (Amanita vaginata var. argentea Huijsman)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

DVOBOJNA PRESLICA

Amanita battarrae (Boud.) Bon

Engleski naziv: Banded Amanita

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je stožast, kasnije se raširi i ulegne na sredini sa središnjom grbicom, rub je izrazito narebran do oko 1/3 promjera, ljepljiv, gotovo je sjajan, siv, sivo-smeđ do sivo-maslinast, površina je obično pojasasta, tamniji je na sredini i na unutarnjem dijelu narebranog ruba, dok je središnji dio između njih svjetliji, kao i veči dio narebranog ruba, koji ponekad može biti gotovo bjelkast.

Stručak: 7-16 cm visok i 0.7-2 cm debeo, visok, vitak, lagano je zadebljan na dnu, pun, poslije je šupalj, bez vjenčića, bjelkast, žuto-smeđ ili sivo-smeđ, prekriven je malim smeđim ljuskicama razvrstanim u cik-cak prugama poput zmijske kože; volva je vrećasta, dosta je visoka, 2-4 cm široka, izvana je bjelkasto-kremasta, a iznutra tamnija, vremenom izblijedi.

Listići: Gusti, široki, bijeli, uz stručak su slobodni, različito su dugi, oštrica uz rub klobuka postane sivo-smeđa.

Spore: Kuglaste, neamiloidne, 9-13 x 9.5-12.5 µm, Q je 1-1.2 (cromushrooms: (10) 10.2 - 11.8 (12.9) × (7.9) 9.3 - 11.1 (12.2) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 10.8 × 10.1 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do svijetložuto, tamnije je obojeno ispod kožice; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po travnjacima, osobito viših planinskih predjela, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerak na prvoj i petoj slici snimio je Neven Ferenčak, početkom lipnja u okolici Ivanca, a primjerke na drugoj i trećoj slici slici Matija Josipović, u drugoj polovici lipnja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Po pojasasto obojenom klobuku slična je žućkastosmeđa preslica (Amanita fulvoides), kojoj meso na prerezu postane blago krem-narančasto, te debeloovojna preslica (Amanita pachyvolvata), koja ima uočljivo robusniju volvu i slabije pojasast klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 33. Dvobojna preslica (Amanita battarae (Fr.) Gill.), Sinonim: Amanita umbrinolutea Secretan

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Amanita beckeri - created on October 2006 in Ollo, Navarra, Spain by Luis García Bona

BEKEROVA PRESLICA

Amanita beckeri Huijsman

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Becker's Ringless Amanita

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, nije zvonolik, poslije je konveksan i otvoren, blago je ljepljiv, zlatno žuto-smeđ do smeđ, u mladosti je često malo svjetliji prema rubu, oker, s bradavičavim je ostacima bijelog ovoja, bradavice su isprva bjelkaste, kasnije su smeđe do cimetasto-smeđe, nikada ne postanu sive ili crne, rub je često radijalno raspucan, izraženo je narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 8-20 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast, lagano se sužava prema vrhu, prvo je pun, kasnije je šupalj, bijel do svijetlosmećkast, skoro čitavom dužinom je s mnogobrojnim ljuskavim i pojasasto raspoređenim ostacima ovoja koji su isprva bijeli, a zatim postaju smeđi; volva je bijela, krhka kasnije postaje smećkasta, ostavlja pojas tkiva na dnu blizu baze i tvori malu šalicu.

Listići: Gusti, široki su do 12.5 mm, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do krem, na kraju postaju srebrnosivi, nekad su sa smećkastim mrljama, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Kuglaste, neamiloidne, 10-12 x 9-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.04-1.05, bazidije su 4-sporne, ali prisutne su i 1-2-sporne, batinaste do izduženo batinaste, 37-54 x 8-14.3 µm, sterigme su duge do 4 µm, baze bazidija su bez kopči, cheilocistide su kruškolike, 14.2-23.1 x 7.8-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu lagano posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, najčešće u mediteranskom području, ali se pronađe i u unutrašnjosti, primjerice na Plješivici.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo je dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je johina preslica (Amanita friabilis), koja je tamnija na sredini klobuka i s bjelkastim rubom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 34. Bekerova preslica (Amanita beckeri Huijsman)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

PEPELJASTOSMEĐA PRESLICA

Amanita brunneofuliginea Zhu L.Yang

Etimologija: brunhneus (lat.) = smeđi, tamnosmeđi + fuligo, fuliginis (lat.) = čađ, tamna prašina. Po boji.

Engleski naziv: Brown-Black Ringless Amanita

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, često je blago ispupčen na sredini, crnkasto-smeđ do crno-smeđ, prema rubu postaje svjetliji, rub je narebran od 10-30 % promjera, krpasti ostaci ovoja su bijeli do prljavo bijeli i s mrljama.

Stručak: 8-22 cm visok i 0.5-3 cm debeo, skoro je valjkast, blago se sužava prema vrhu i malo širi uz listiće, nije gomoljasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, na gornjem je dijelu bijel do bjelkast sa sivkastim vlakancima, a donja polovica je sivkasta; volva je vrećasta, opnasta i prilično čvrsta, visoka je 2.5-7 cm, vanjska je površina bijela ili bjelkasta i prekrivena smeđim, raspucanim ljuskama, a unutarnja je bijela.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli.

Spore: Kuglaste, neamiloidne, 10-14 x 9-12.5 µm, Q = 1-1.1, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-47 x 15-16 µm, sterigme su duge do 5 µm, baze bazidija su bez kopči, cheilocistide su batinaste, slične bazidijama, 47-53 x 14-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, 13.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po bijeloj volvi i krpastim ostacima na klobuku. Izvorno je opisana u provinciji Yunnan u Kini.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.