Inosperma quietiodor - created on August 2023 in Sorø Sønderskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SLABOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma quietiodor (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inosperma > Vrsta: Inosperma quietiodor (Bon) Matheny & Esteve-Rav. (GBIF ID 10806278)

Etimologija: quietus (lat.) = tih, miran, spokojan + odor (lat.) = miris. Po slabom mirisu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast, zatim je konveksan do izravnato-konveksan i s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je u mladosti s tankim bjelkastim ostacima ovoja ovoja koji se zadržava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se slabo raspucavaju, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, svjetliji na vrhu zbog ostataka bjelkastog ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat, valovit i raspucan.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 10 mm, gotovo je gladak do sitno pahuljast na vrhu, prema dolje je nejasno vlaknast, prvo je bjelkast, vremenom postaje žućkast, rijetko je s vrlo slabim ljubičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Gusti, 50-55 ih dopire do stručka, trbušasti ili ne, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, žućkasto-smeđi sa sivkastim odsjajem, zatim su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Spore: Eliptične, glatke, debelih stijeki, amiloidne, 8-11 x 5-6 µm, Q = 1.5-1.9, Me = 8.9-5.9 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 28-39 x 9-11 um, pleurocistide nisu prisutne, cheilocistide su batinaste, ponekad su trbušaste, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 27-58 x 10-17 um, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa širokih 3-8 um, sa žućkastim pigmentom, s bazalnim kopčama, caulocistide su višesegmentne, valjkaste do batinaste, s bazalnim kopčama, 110-170 x 12-14 um; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je bjelkasto, u stručku je svijetložuto do smećkasto, a u gomolju bjelkasto; miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili slab na brašno, ponekad podsjeća na pjegavu cjepaču (Inosperma maculatum), nikada nije kao kod slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po radijalno vlaknastom žuto-oker klobuku s izraženom grbicom, prekrivenom barem na grbici tankim bijelim ovojem, kremasto-oker listićima, valjkastom, bijelom pa žutom stručku s gomoljasto zadebljanom bazom, mirisu mesa na sapun i sporama 8-10 x 5.5-6.5 µm. Slične su slamnatožuta cjepača (Inosperma cookei), koja miriše na voće i ima manje spore (5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm), te pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja ima crvenkasto-smeđi pjegavi klobuk i stručak, često je većih dimenzija, miriše na gljive ili tartufe, a spore su 9-12 x 5-6.5 µm.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 8. Inocybe quetiodor M.Bon

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.