Inocybe bresadolae - created on August 2012 in Amsterdam - Geuzenveld-Slotermeer, Netherlands by Christiane Baethcke

BRESADOLINA CJEPAČA

Inocybe bresadolae Massee

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe bresadolae Massee (GBIF ID 2528201)

Etimologija: u čast znamenitog talijanskog svećenika i mikologa Giacoma Bresadole (1847.-1929.), koji je bio jedan od najvećih mikologa svog vremena, a njegovo se ime pojavljuje kod mnogih vrsta gljiva kao priznanje za njegov golemi doprinos znanosti. Po imenu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, kasnije je raširen i izraženo ispupčen na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta ili sa sitnim prilegnutim ljuskama, ponekad je raspucana, žućkasto-narančast do smeđ, ponekad je crvenkasto-smeđ, na sredini je tamnije smeđe boje.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je zadebljan do gomoljast na bazi, gol, gladak, bjelkast, žućkast, u donjem je dijelu blago ružičast do crvenkast.

Listići: Gusti, široki, prirasli su sa zupcem, u početku su bijeli, kasnije žuto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do višekutne, grbave, grbice su sitne, 7–9.3 x 4.7–6.3 µm, cheilocistide su 50-60 x 14-16 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, s laganom je ružičastom nijansom, na prerezu kasnije lagano pocrveni; miris je ugodan, blag na voće, kasnije je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postaje smeđe, a zatim vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, na travnjacima, livadama i uz rubove šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Karakteristična je po blagom crvenjenju mesa na prerezu i mirisu na voće. Po crvenjenju klobuka i stručka su slične Godijeva cjepača (Inocybe godeyi), crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens) i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), koje se lako razlikuju po glatkim sporama. Sličnog je mirisa varljiva cjepača (Inocybe fraudans), ali mnogo intenzivnijeg.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.