Inocybe goniopusio - created on August 2017 in Tammela, Liesjärvi, Kyynärä, Finland by Tarja Siuvatti

OBRUBLJENA CJEPAČA

Inocybe goniopusio Stangl

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe goniopusio Stangl (GBIF ID 3331841)

Etimologija: gonia (gr.) = kut + pus, pous (gr.) = noga, stopalo, stručak + -io (lat.) = izražava oblik.

Klobuk: 1.5–4 cm širok, u početku je stožast, polukuglast ili gotovo zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, u početku bez, zatim s izraženom šiljastom do širokom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, isprva je fino baršunasta, ispucana do sitno vlaknasta, kasnije je jako raspucana do vlaknasta s prilegnutim, ali često razmaknutim vlaknima, pa je zato ponekad dvobojna s tamnim vlaknima na svjetlijoj trami, te vremenom karakteristično uglavnom izlizana prema rubu, obično je bradavičav ili ispucana na sredini, u mladosti je s finom krem koprenom, oker-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, također je tamnosmeđ u starosti, često je gotovo crno-smeđ na sredini, rub je prvo podvijen, zatim je ravan ili valovit, izvrnut prema gore.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad je uvijen, baza je zadebljana ili gotovo gomoljasta, u početku je čitav vlaknast, kasnije je gladak, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, prvo je bjelkast, zatim je mesnatocrvenkast, smećkast, osobito prema vrhu, također je lagano ružičasto-ljubičasto-smeđ, češće je smećkast prema bazi.

Listići: Umjereno su gusti do prilično široko razmaknuti, oko 35-50 ih dopire do stručka, usko su do široko prirasli, blago su trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su svijetlo oker-smeđi do smećkasto, oštrica je nazubljena, bjelkasta do boje lica.

Spore: Kuglaste do eliptične, grbave, s prilično su malobrojnim, često s tri ili četiri jako izbočene tupegrbice, 6.3–10.5 µm × 5.2–8.6 µm, Q = 1–1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ali i 2-sporne, a zatim su spore duge do 11.7 µm, 25–35 × 7–12 µm, pleurocistide su 43–78 × 11–24 µm, uglavnom s vretenaste ili trbušaste, također su oblika boce, često su s kratkim ili ponekad i s prilično dugim vratom, obično je širok na vrhu, tipično je kratkom bazalnom stapkom, ponekad je bez stalka i sa zaobljenom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 4 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali ponekad promjenjivijeg oblika, izmiješane su s brojnim bezbojnim batinastim ili valjkastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 6–10 µm i prekrivenih smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, 40–80 × 10–15 µm, valjkaste, na vrhu su s kristalima ili bez njih, sa stijenkama debljine do 1.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkastim s 3% KOH, izmiješane su bezbojnim hifoidnim i višesegmentnim elementima tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, smećkasto ili ružičasto-ljubičasto u kori stručka, kasnije je ponekad smećkasto u bazi stručka, osušeno je tamnosmeđe s ili bez crvenkastog tona u klobuku, a nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miriše na gljive, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po nizinskim, brdskim i planinskim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na prilično kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem klobuku u raznim nijansama, često s gotovo crnkasto-smeđom sredinom, obično bradavičavoj ili ispucanoj površini na sredini i vlaknastoj prema rubu, zadebljanoj ili gotovo gomoljastoj bazi stručka, koji je ponekad s ružičasto-ljubičastom nijansom, osobito na vrhu, također i u kori stručka, grbavim sporama s nekoliko jako izraženih izbočina, te staništu u blizini bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Može se zamijeniti sa šiljastom cjepačom (Inocybe acuta), koja uvijek raste u blizini vrbe, ima šiljastu grbicu na sredini klobuka, veće spore s manje izraženim grbicama i u prosječno veći cheilocistide, maglasta cjepača (Inocybe assimilata), koja ima manje spore s brojnijim i manje izraženim grbicama, Inocybe deborae i Inocybe pseudoasterospora, koje imaju dosta veće spore i veće, često vrećaste cheilocistide, prstasta cjepača (Inocybe digitula), koja ima gomoljastu bazu stručka, prosječno manje spore i manje cheilocistide, gomoljasta cjepača (Inocybe globulina), koja ima glatkiju površinu klobuka, izraženo gomoljastu bazu stručka, manje i brojnije grbice na sporama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja ima glatkiju površinu klobuka, izraženo gomoljastu bazu stručka, prosječno veće spore i veće cheilocistide, često s blago izduženim vrhom, te tresetna cjepača (Inocybe sphagnophila), koja ima bjelkaste ostatke ovoja, manje i brojnije grbice na sporama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.