NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Psathyrellaceae > Rod: Parasola > Vrsta: Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple (GBIF ID 2534522)

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

DNA sekvenca: prikaži