Mycena
Inocybe dunensis

Inocybe dunensis - created on September 2022 in Lobau, Wien, Austria by Christian Apschner

Info
CC-BY-NC

 

Otrovna gljiva

DINSKA CJEPAČA

Inocybe dunensis P.D.Orton

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Inocybaceae > Rod Inocybe > Vrsta Inocybe dunensis P.D.Orton (GBIF ID 2528053)

Infragenerička taksonomija: rod Inocybe > podrod Clypeus > sekcija Marginatae

Etimologija: duna (lat) ili duin (niz.) = dina + -ensis (lat.) = koji potječe iz, koji živi na. Po staništu.

Engleski naziv: Dune Fibrecap

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, zatim je raširen i najviše slabo ispupčen na sredini, površina je s minimalnim bjelkastim ostacima ovoja na sredini, uglavnom je glatka ili slabo baršunasta na sredini, ubrzo je radijalno vlaknasta, blago ljuskava ili sitno zrnasta na vanjskom dijelu, slabo je ljepljiva kada je mokra, pa je sa slijepljenim zrncima pijeska, slabo je vodenasta, oker-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ do crno-smeđ, često je svjetliji i sa žućkastom nijansom na rubu, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je lagano rascijepljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-10 mm debeo, relativno kratak i debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s obrubljenim ili zaobljenim gomoljem, čitav je bijelo pahuljast u mladosti, zatim je uzdužno svilenkasto vlaknast, isprva je bijel, bjelkast ili svijetlonarančast, zatim postaje svijetlo ružičasto-smećkast, osobito na gornjoj trećini, obično je prekriven pijeskom.

Listići: Gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti do kremasti, ubrzo su žuto-smeđi ili maslinasto-smeđi, na kraju su sivo-smeđi, oštrica je bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, nepravilne, slabo grbave ili valovite, s 4-6 niskih grba, 10-14 x 6-8 μm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, 33-35 x 10-13 µm, cheilocistide su 48-60 x 18-29 µm, vretenaste, obično su debelih stijenki, debljine 4-6 µm na gornjem dijelu, s vršnim su kristalima, bez vrata, pleurocistide su 45-90 x 15-25 µm, oblika boce do vretenaste, sa stijenkama debljine do 4 µm, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, 48-62 x 12-18 µm, sa žućkastim stijenkama, debljine do 4 µm na gornjem dijelu; otrusina je smeđa do maslinasto smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetloružičasto u klobuku, u stručku je svijetloružičasto, oker do smećkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, na pješčanim dinama ili pjeskovitom tlu, obično u simbiozi s puzavim vrbama ili borom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Gotovo je istih makroskopskih i mikroskopskih značajki Inocybe impexa, koja također ima glatki do pomalo radijalno vlaknasti klobuk i potpuno pahuljast stručak, spore su 9-17.2 x 5.2-10.5 µm, a cheilocistide 42-75 x 11–27 µm sa stijenkom debljine do 3 µm. Također je vrlo slična rijetka Inocybe javorkae, koja također raste na pijesku, ali joj je gomolj na dnu stručka crne boje.

DNA sekvenca: prikaži

Inocybe dunensis

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.