Inocybe involuta  - created on August 2023 in Rold Vesterskov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

PODVIJENA CJEPAČA

Inocybe involuta Kuyper

Etimologija: involvere (lat.) = umotati, saviti prema unutra. Po povijenom rubu klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, u početku je gotovo stožast do zvonolik ili valovit, kasnije je široko konveksan do proširen, u početku je bez, a zatim ponekad s uglavnom izraženom širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s tankim slojem bjelkastih ostataka ovoja, kasnije se uočava u vidu bjelkastih pahulja ili kao slabi prsten oko ruba, isprva je glatka, kasnije je sitno vlaknasta ili raspucana prema rubu, ali uglavnom s vlaknima koja se ne razilaze ili su jedva razdvojena, u mladosti je s bjelkastom koprenom, vrlo je promjenjive boje, gotovo slamnatožut, svijetlo oker-smeđ, smeđ, sivkasto-smeđ do svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je isprva često snažno i naglo podvijen ili savijen prema dolje, zatim je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 2–5 cm visok i 2–6 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se lagano zadebljava prema bazi, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, kasnije je crtast ili gladak, pahuljast je samo na krajnjem vrhu ili slabije do oko sredine, a vrlo rijetko i nešto niže, prvo je mesnatocrvenkast, kasnije je često uglavnom ružičast ili ružičasto-crvenkast, osobito na vrhu, na samom vrhu je svjetliji, često bjelkast, na bazi je vlaknast.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, oko 30-40 ih dopire do stručka, trbušasti, debeli, prirasli, obično se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u početku su bjelkasti, zatim su sivkasti, svijetlo sivkasto-smeđi, ali i žućkasti ili oker, često su s hrđastosmeđim mrljama, oštrica je često neravna ili nazubljena, bjelkasta ili boje lica, ponekad čak i tamnosmeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, često su lagano sužene na sredini, gotovo su zašiljene ili tupe na vrhu, kod primjeraka koji su rasli na pijesku mogu biti malo deformirane, glatke, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.4–1.9, Qe = 1.7, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad i 2-sporne i tada nešto veće, 25–35 × 7–12 µm, pleurocistide su 45-80 x 11-27 µm, uglavnom su vretenaste ili trbušaste, također su oblika boce, obično su široke na vrhu, sa ili bez kratkog ili duljeg vrata, s ili bez bazalne stapke, obično je s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 4 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali ponekad promjenjivijeg oblika, izmiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama s tankim stijenkama, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4–10 µm širokih hifa prekrivenih oker do smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka ili se rijetko protežu do sredine, vrlo su rijetko prisutne i nešto niže, 45–80 × 10–20 µm, vretenaste, trbušaste ili oblika boce, s kratkim bazalnim stalkom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto do vrlo svijetlo slamnatožuto u klobuku, svijetlo ružičasto-smeđe do crvenkasto-ružičasto u stručku, osobito blizu vrha, osušeno je smeđe do tamnosmeđe sa slabom crvenkastom ili ružičastom ili čak ljubičastom nijansom u klobuku i iste bojne ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni, ali neki stručci postanu ružičasto-crveni; miris je na spermu sa slatkastom komponentom, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u simbiozi s crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na suhom, pjeskovitom ili šljunčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po svijetlo slamnatožutom do crvenkasto-smeđem klobuku, glatkoj površini klobuka, samo djelomično sitno vlaknastoj ili naboranoj prema rubu, često izraženom kontrastu boja između bjelkastih listića i crvenkasto-ružičastog stručka, prilično široko razmaknutim i debelim listićima i rastu gotovo isključivo ispod crnogoričnog drveća (bor, smreka). Moguća je zamjena s Astraisovom cjepačom (Inocybe astraiana), koja je sa svjetlijom površini klobuka, bez izraženog kontrasta boja između bjelkastih listića i crvenkastog stručka, prosječno manjim sporama, kraćim cheilocistidama i rastu samo ispod bora, Inocybe nemorosa, koja je s prosječno kraćim sporama i kraćim, uglavnom vretenastim cheilocistidijama sa stijenkama koje su znatno zadebljane prema vrhu i tako se djelomično dodiruju, ranom cjepačom (Inocybe nitidiuscula), koja je s manje izraženim kontrastom boja između listića i gornjeg dijela stručka, tanjim, često gotovo kopljastim cheilocistidama, čije se stijenke često naglo zadebljavaju, a zatim se dodiruju na vrhu vrata, kao i uglavnom vitkim gotovo valjkastim ili vretenastim caulocistidijama, bezmirisnom cjepačom (Inocybe inodora), koja je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja, često uočljivim na sredini klobuka, žućkasto-oker ili narančasto-smeđom bojom klobuka, potpuno sitnim stručkom i većim sporama, bazgovom cjepačom (Inocybe rufuloides), koja je s većim sporama i obično kraćim, često gotovo glavičastim cheilocistidama, te zakašnjelom cjepačom (Inocybe tarda), koja je s tamnijom bojom klobuka, često većim sporama, često vitkim vretenastim ili valjkastim cheilocistidama, a raste samo u blizini bora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.