Tephrocybe cessans - created on October 2020 in Oppland: Lunner, S. Oppdalen, Mørkomdalen, Solbakken, Norway by Egil Bendiksen, University of Oslo (UiO)

NEUOČLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe cessans (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: cessare (lat.) = prestajati, odustajati. Po teškoj uočljivosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 0.8-3 cm širok, prvo je široko konveksan do zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili široko pupčast, površina je radijalno vlaknasta, nije ili je slabo vodenasta, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, nekad je s maslinastom nijansom, osušen je bijel, bjelkast do sivkast, rub je gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, površina je suha, pahuljasta i često s gutacijskim kapljicama, sivkast, boje je klobuka osim na vrhu gdje je bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 2 mm, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, oštrica je uočljivo resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.2-1.4, bazidije su obično 2-sporne, rijetko su 1-4-sporne, prozirne, cheilocistide su brojne, uglavnom su valjkaste, batinaste ili oblika boce, 40-65 x 8-16 µm, pileipelis je s cutisom koji se sastoji od valjkastih hifa, ponekad pomalo želatiniziranih, s kopčama, s inkrustirajućim pigmentom u subpelisu, vrh stručka je s vrlo brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 4 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, u stručku je sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof u crnogoričnim šumama, obično ispod jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim sivkastim plodnim tijelima i staništu ispod jele.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.