SVILENKASTA PEČURKOVICA

Leucoagaricus sericifer (Locq.) Vellinga

Etimologija: sericum (lat.) = svila + ferre (lat.) = nositi, donositi. Po svilenkastoj površini klobuka.

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i ispupči na sredini sa širokom tupom grbicom, bijel, na sredini je lagano kremasto-crvenkast, površina je svilenkasta, sitno je bjelkasto vlaknasto-ljuskava, rub je valovit, prelazi listiće.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, šupalj, bijel, slabo je ljuskav na smećkastoj osnovi; vjenčić je postojan, opnast, vrlo širok, visoko postavljen, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, u starosti su blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s uljnim kapljama, glatke, dekstrinoidne, 6-10 x 3-5 µm, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab ili malo neugodan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u priobalnim bjelogoričnim šumama, po parkovima, vrtovima, voćnjacima, staklenicima, u lončanicama za cvijeće, u grmlju, na vlažnom, humusnom, pjeskovitom tlu, preferira mediteranska područja, ali se pronađe i u kontinentalnom dijelu. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom listopada, u zaobalnoj bjelogoričnoj šumi uz rijeku Savu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je bjelkasta štitarka (Lepiota subalba), koja je mnogo manjih dimenzija, širina klobuka ne prelazi 2.5 cm, a miris mesa dosta neugodan, na plin ili spaljenu gumu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.