Abortiporus biennis |
MODROSPORNA JELEN-GLJIVA
Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Ascomycota > Razred Eurotiomycetes > Red Eurotiales > Porodica Elaphomycetaceae > Rod Elaphomyces > Vrsta Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul. (GBIF ID 2598359)
Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, kuglasto, često je s pupčanim nastavkom, bez sterilne osnove i prekriveno je tankom krastom maljavog micelija i ostacima tla, površina je smećkasta do tamnosmeđa, omotač često mjestimice nestaje, ispod spomenute kore površina peridija je glatka ili sitno zrnasto-bradavičava, bradavice su guste, piramidalne ili zaokružene (koristiti ručno povećalo), peridij je debeo 2-3 mm, valjski sloj je mnogo tanji i gotovo crn kao ugljen, struktura je hifa jako kompaktna, ispod se nalazi deblji bjelkasti sloj koji je u starosti sve tanji i tanji.
Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežaste, dekoracija je visoka 1-5-2.5 µm, 23-26 µm; otrusina je smeđa do crno-ljubičasta.
Meso: Tvrdo, najprije plavo, kasnije je crno-smeđe do crno s plavkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je gorak, neugodan.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, podzemno na dubini oko 20-30 cm, na vapnenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a ostale Slobodan Bjelajac, 28.9.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste.
Napomena: Po tamnosmeđoj su površini plodnog tijela slične morettijeva jelengljiva (Elaphomyces morettii), koja ima crnkasto-smeđu glebu, te crna jelen-gljiva (Elaphomyces anthracinus), koja ima bjelkasto-sivkastu glebu, ali kod nijedne navedene vrste gleba nema plavkastu nijansu. Pri pronalaženju podzemnih gomoljača od velike su pomoći šumske životinje koje ih iskopavaju i jedu. Na mjestu svježih tragova kopanja životinja potrebno je malo razgrnuti humus i pronađu se zaostala plodna tijela.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1657. Modrosporna jelengljiva (Elaphomyces cyanosporus Tul. & C.Tul.), Sinonim: Elaphomyces persooni var. minor Tul. & C.Tul.; Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 37. str. Modrosporna jelen-gljiva (Elaphomyces cyanosporus Tul. & C. Tul.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.