Abortiporus biennis |
|
|
Terfezia olbiensis - created in Spain by Críspulo Toledano Botella |
 |
 |
|
SARDINIJSKA GOMOLJAČA
Terfezia olbiensis (Tul. & C.Tul.) Sacc.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Ascomycota > Razred Pezizomycetes > Red Pezizales > Porodica Pezizaceae > Rod Terfezia > Vrsta Terfezia olbiensis (Tul. & C.Tul.) Sacc. (GBIF ID 9761111)
Etimologija: Olbia. Po mjestu na Sardiniji, gdje je prvi put pronađena.
Plodno tijelo: 2-5 cm široko, prilično je pravilno, može biti kuglasto ili gomoljasto, peridij je isprva bjelkast i sitno bjelkasto maljav, kasnije je svijetloružičast, oker, ružičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do crvenkasto-crn, tanak, ne odvaja se.
Mikroskopija: Askospore su kuglaste, sa šiljcima visokim 1-2 µm, 16-19 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.
Meso (gleba): Najprije je bijelo, poslije je sivkasto-ružičasto, u starosti je maslinastozeleno s bijelo-ružičastim žilicama; miris je slab, karakterističan, a okus je slatkast.
Stanište: Raste u proljeće i kasno ljeto podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, osobito ispod nakupljenog lišća u šumama hrasta i šumama bora, u mediteranskom području.
Doba rasta: 4, 5, 8, 9
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Po staništu i boji su slične sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), kojoj je meso prošarano bijelim, a ne ružičastim žilicama, te borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso slabo miriše na češnjak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1649. Sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis Tul. & C.Tul.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.