|
Elaphomyces muricatus - created on May 2007 in Θεσσαλία, Ελλάδα, Greece by bkaounas |
![]() |
![]() |
|

KRATKOŠILJATA JELENGLJIVA
Elaphomyces muricatus Fr.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Ascomycota > Razred Eurotiomycetes > Red Eurotiales > Porodica Elaphomycetaceae > Rod Elaphomyces > Vrsta Elaphomyces muricatus Fr. (GBIF ID 2598368)
Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu površine.
Engleski naziv: Marbled False Truffle
Plodno tijelo: 0.5-4 cm široko, kuglasto je i nepravilno gomoljasto, najprije je žuto pa smećkasto, narančasto-smećkasto do crvenkasto-smećkasto, dekorirano je sitnim piramidalnim bradavicama, peridij je debljine do 2 mm, žut, ružičast i svijetlosmeđ, u starosti je izuzetno tvrd, poput ljuske oraha, zbog šupljikavosti je mrljavo-mramoriran.
Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, sa sitnom su šiljastom dekoracijom, 16-23 µm; askusi su kuglasti, s 2-4 spore; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.
Meso: Tvrdo, žilavo, smećkasto, kasnije tamno ljubičasto-smeđe, pamučasto, u starosti je plavo-crno i crno poput baruta; miris je u mladosti neugodan na benzin, a okus je gorak i neugodan.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, podzemno, svega nekoliko centimetara ispod površine tla, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće s bukvom i hrastom. Jedna je od najčešćih vrsta jelengljiva.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Voli apsorbirati radioaktivni cezij Cs137 (Springer Link, 2024. Exemplifying the “wild boar paradox”: dynamics of cesium-137 contaminations in wild boars in Germany and Japan) te sadrži visoke koncentracije arsena i njegovih spojeva (National Library of Medicine, 2024. A unique arsenic speciation profile in Elaphomyces spp. (“deer truffles”)—trimethylarsine oxide and methylarsonous acid as significant arsenic compounds) pa je i to jedan od razloga zašto je bolje izbjegavati konzumaciju ove vrste. Dio izvora navodi da je gljiva ljekovita jer sadrži tvari za koje je utvrđeno da djeluju antikancerogeno i antireumatski, međutim nikako se ne smije koristiti za takve svrhe jer nema znanstvene potvrde za takve tvrdnje, a i zbog zbog prethodno navedene kontaminacije opasnim tvarima.
Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po mrljasto-mramoriranom peridiju. Zrnata jelengljiva (Elaphomyces granulatus) je mnogo češća vrsta, ali nema isti peridij i ima drugačije spore. Na ovoj vrsti često rastu druge vrste mješinarki, kao što je primjerice klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1654. Kratkošiljata jelengljiva (Elaphomyces muricatus Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
