Abortiporus biennis |
|
|
Hypochnicium geogenium - created in Finland by Unto Söderholm |
 |
 |
|
ZEMALJSKA KOŽARICA
Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Polyporales > Porodica Meruliaceae > Rod Hypochnicium > Vrsta Hypochnicium geogenium (Bres.) J.Erikss. (GBIF ID 2543596)
Etimologija: ge (gr.) = zemlja + genos (gr.) = rod, vrsta. Po rastu i na zemlji.
Plodno tijelo: 1-15 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno, površina je glatka i mjestimično nepravilno bradavičava, brašnjavo-baršunasta, bijela, kasnije je žućkasta do žućkasto-smeđa, čak je djelomično ružičasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, po suhom vremenu nepravilno ispuca, rub je jasno pahuljast.
Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, široko eliptične ili valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-8.5 x 3.2-5.3 µm; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, voštano, tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće vrba i borova, pronađe se i na stabljikama biljaka ili na tlu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.
Napomena: Značajna karakteristika ove opisane vrste jesu valjkaste leptocystide, koje su duge 100-140 µm, glatke su, te ima cijanofilne spore. To znači da se spore ili hife s metilenskim modrilom oboje plavo.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1349. Hypochnicium geogenium (Bres.) Erikss.
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.