Suillus bresadolae - created on August 2019 in Alpe Devero VB, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOV SLUZAVAC

Suillus bresadolae (Quél.) Gerhold

Klobuk: 2-13 cm širok, prvo je konveksan, po vlažnom je vremenu prekriven ljepljivom sluzi, kožica se lako guli, žuto-smeđ, često je sa sivom nijansom, lagano je naboran, rub je svjetliji, žućkast.

Stručak: 4-7 visok i 1-2 cm debeo, valjkast, tvrd, po vlažnom je vremenu ljepljiv, bjelkast, na bazi je žućkast do crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je lagano mrežast; parcijalni je zastorak u mladosti uvijek žut, poslije se spušta na stručak u obliku opnastog, sluzavog i prolaznog sivo-smeđeg vjenčića.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, višekutne, najprije su bjelkaste, zatim su sivkasto-smeđe, cjevčice su prilično duge, sužene su uz stručak, vrlo se kratko spuštaju po stručku, boje su rupica, na pritisak postanu hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-14 x 3.5-5 µm; otrusina žuto-smećkasta.

Meso: Debelo, osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto, bjelkasto, svijetložuto, osobito u klobuku i dnu stručka; miriše oštro na gljive, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi s arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Neki autori ne priznaju bresadolovog sluzavca za posebnu vrstu, već smatraju da gore spomenute značajke u usporedbi sa sivim sluzavcem (Suillus viscidus) nastaju zbog različitih ekoloških čimbenika. Bresadolov se sluzavac od prije spomenute vrste najviše razlikuje po tome što ima žuti rub klobuka kao i parcijalni zastorak, te crvenkasti odsjaj klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.