Mycena
Cerioporus varius

Nejestiva gljiva

LAVLJEŽUTI RUPIČAR

Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Polyporales > Porodica Polyporaceae > Rod Cerioporus > Vrsta Cerioporus varius (Pers.) Zmitr. & Kovalenko (GBIF ID 9400640)

Engleski naziv: Variegated Polypore

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan, poslije raširen i udubljen ili lepezast, gladak, tvrd, bez sjaja, najprije oker-žut, poslije smeđ, tamnosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je tanak i valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 cm debeo, krem do oker-smeđ ili smeđ, gladak, zagasit, donji dio je crn i bez sjaja, ekscentričan ili centralanu odnosu na klobuk, valjkast, ispod klobuka je širi.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, poslije su krem-oker ili sivo-smeđe, okruglaste, višekutne, 4-5/mm, cjevčice su 0.5-2 mm duge, spuštaju se po stručku, u mladosti su bjelkaste, poslije su oker do sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 8.5-11 x 3-3.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne (cromushrooms: (8.5) 8.7 - 10.3 (11.1) × 3.2 - 3.5 µm, Q = 2.5 - 3.1 (3.2), N = 10, Me = 9.3 × 3.4 µm, Qe = 2.7); otrusina je bijela.

Meso: U klobuku debelo 2-5 mm, bijelo do svijetlosmeđe, prema dnu stručka tamnije, žilavo; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine u vlažnim bjelogoričnim šumama, na obalama potoka i na rubovima močvara, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i johe. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 29.9.2022., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, četvrtu Neven Ferenčak, 10.9.2024., na lokalitetu Učka u Istri, a peta i šesta snimljene su 28.20.2025., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta, smatra se nejestivom zbog žilavog mesa. Može se konzumirati, ali samo dok je mlada i meso mekano.

Napomena: Opisanog lavlježutog rupičara moguće je zamijeniti sa smeđim rupičarom (Picipes badius) i osobito s crnonogim rupičarom (Picipes melanopus). Obje spomenute vrste imaju donji dio stručka crn i najčešće uzdužno brazdast. Međutim, smeđi rupičar na pregradama hifa nema koljeno.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1195. Lavlježuti rupičar (Polyporus varius Pers.: Fries)

Broj nalaza po mjesecima012345SijVeljOžuTraSviLipSrpKolRujLisStuPro
Cerioporus varius

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.