|
Leucocoprinus cretaceus - created Spain by Salvador Cardero Aguilera |
![]() |
![]() |
|

SVILENA ŠTITARKA
Leucocoprinus cretaceus (Bull.) Locq.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Agaricaceae > Rod Leucocoprinus > Vrsta Leucocoprinus cretaceus (Bull.) Locq. (GBIF ID 9065458)
Infragenerička taksonomija: rod Macrolepiota
Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, poslije se raširi, bijel, često požuti, na kraju je svijetlosmeđ, prekriven je bijelim stršećim ljuskama poput bradavica koje se lako uklanjaju, rub je narebran i valovit.
Stručak: Valjkast, gladak, baza je batinasto zadebljana i malo korjenasto produžena, bijel, ispod vjenčića je posut bijelim stršećim ljuskama, istim kao na klobuku; vjenčić je bijel, gladak, viseći i prolazan.
Listići: Gusti, široki, tanki, jedva prirasli ili slobodni; bijeli, ponekad su s ružičastom nijansom.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-10 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo, u starosti je kremasto-smeđe, vlaknasto; miris je neugodan na plin, a okus je gorak.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, po jarugama i uz rubove šuma, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće kestena.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.
Napomena: Ima velike sličnosti s nekolicinom pečurkovica (Leucoagaricus), međutim, razlikuje se po tipičnom staništu i smećkastoj boji klobuka.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 74. Svilena štitarka (Lepiota cretata Locquin); 130. Glinasta pečurkovica (Leucoagaricus cretacea Bull. ss. Locquin)
Abortiporus biennis
