BRESADOLOVA ULEKNJAČA

Clitocybe bresadolana Singer

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije konveksan, zatim raširen i lijevkasto ulegnut, nepravilan, gladak, po vlažnom vremenu je pojasasto pjegav, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, po suhom vremenu je oker-smećkast, rub je valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 4-11 mm debeo, valjkast, malo proširen na osnovi, žilav, pun, oker-smećkast, svijetlosmeđ do smeđ, uzdužno bjelkasto vlaknast, osnova je bijelo maljava.

Listići: Gusti, valoviti, spuštaju se po stručku, poneki su račvasti, izmiješani s mnogo lamelula, najprije su bijeli, poslije su kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina bijelo-kremasta.

Meso: Bjelkasto do krem, spužvasto; miris ugodan na voće, malo po gorkim bademima, okus blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, kao saprotrof tla na siromašnim pašnjacima, livadama i u miješanim šumama viših predjela.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dosta je rijetka vrsta pa je jestivost nepoznata, ali vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Na prvi pogled dosta sliči žutim uleknjačama, kao što su žuta uleknjača (Paralepista flaccida), kapljasta uleknjača (Paralepista gilva) i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus). Od njih se bitno razlikuje po manjem rastu, staništu i prije svega po obliku spora. Žuta i kapljasta uleknjača imaju bradavičave spore kao i sve gljive roda Lepista, a smeđocrvenkasta grlašica ima široko eliptične (jajolike) i mnogo veće spore (7-10 x 4-6.5 µm).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.