Abortiporus biennis |
SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA
Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Ascomycota > Razred Pezizomycetes > Red Pezizales > Porodica Pyronemataceae > Rod Geopyxis > Vrsta Geopyxis majalis (Fr.) Sacc. (GBIF ID 2593580)
Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.
Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv, unutarnja je himenijalna površina glatka, narančasta, vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava svijetlonarančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.
Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.
Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm, askusi su veličine do 260 x 10 µm, parafize su valjkaste, nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo je tanko i krhko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svibanjska žutočaška (Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.