
LJUSKAVI KUŠTRAVAC
Strobilomyces strobilaceus (Scop.) Berk.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Boletales > Porodica Boletaceae > Rod Strobilomyces > Vrsta Strobilomyces strobilaceus (Scop.) Berk. (GBIF ID 9225326)
Etimologija: strobylos (gr.) = borov češer. Po izgledu čeha.
Engleski naziv: Old Man of the Woods
Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan ili izravnat, suh, prekriven velikim trokutastim ili višekutnim tamnosmeđim, sivo-smeđim do crno-smeđim dlakavim ljuskama na bijeloj osnovi, koje dosežu do samog ruba i prelaze ga pa rub izgleda široko nazubljen.
Stručak: 7-15 cm visok i 1-3 cm debeo, dug, čvrst, pun, valjkast, sivo-smeđ, crno-smeđ, na gornjem je dijelu svjetlije sive boje, ljuskav je poput klobuka, dosta je vlaknast, s izraženom je prstenastom zonom.
Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, bjelkaste do sive, cjevčice su duge, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, također su prirasle za meso klobuka, bjelkaste su pa sive, na pritisak najprije pocrvene, zatim pocrnu.
Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko široko eliptične, gusto bradavičave, bradavice su visoke 0.6-1 µm, imaju istaknut apiculus, 10-12 x 8.5-11 µm (cromushrooms: (8.7) 10.2 - 12 (13.9) × (8.3) 9.3 - 11.3 (12.2) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 11.1 × 10.2 µm ; Qav = 1.1); otrusina je crno-smeđa.
Meso: Debelo, tvrdo, malo je žilavo, osobito u stručku, bjelkasto, na presjeku ubrzo pocrveni, poslije pocrni; miris je malo kiselkast, a okus je blag, malo je bljutav.
Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije pocrveni pa zatim posmeđi, s gvajakovom tinkturom poplavi, a s fenolanilinom postane ružičasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, grabom ili kestenom.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada jer je meso kasnije jako vlaknasto. Bljutavog je okusa i sadrži određene tvari koje mogu izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.
Napomena: Površina je upadljivo dekorirana, jednako i po klobuku i po stručku, a dekoracija sliči površini češera po čemu je i dobila ime. U šumama jele (oko dvorca Trakošćan) raste slični kuštravac, dosta je ljuskaviji, tvrđi, a meso na presjeku postane crnkasto, a plodno tijelo je skoro crne boje. Vjerojatno je nejestiv.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1172. Ljuskavi kuštravac (Strobilomyces strobilaceus (Scop. ex Fr.) Berk.); 1173. Crnogorični kuštravac (Strobilomyces strobilaceus var. coniferarum)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis