Mycena
Russula anatina

Russula anatina - created on November 2022 in Calangianus, Italy by Davide Puddu

Info
CC-BY

Jestiva gljiva

SIVOZELENKASTA KRASNICA

Russula anatina Romagn.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Russulales > Porodica Russulaceae > Rod Russula > Vrsta Russula anatina Romagn. (GBIF ID 2551541)

Infragenerička taksonomija: rod Russula > podrod Heterophyllidia > sekcija Heterophyllae > podsekcija Griseinae

Etimologija: anas (lat.) = patka, plovka. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, osrednje je veličine, prvo je kuglast i ispupčen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, često je nepravilan ili režnjast, savitljiv, prvo je bez sjaja, zatim je gladak i sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kasnije je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, promjenjive je boje, pepeljastosiv, ponekad je sa svjetlijim do tamnijim zelenim ili nejasnim ružičasto-ljubičastim nijansama, često je djelomično oker ili svijetlosmeđ, više ili manje baršunast od ruba prema sredini (vidljivo ručnim povećalom), poslije se raspuca, osobito uz rub, rub je gladak, te je u starosti nejasno narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 1-2.2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili blago batinast, kasnije je više ili manje proširen na vrhu i donekle sužen na donjoj trećini, pun, kasnije je spužvast u sredini, bijel, baza je sa hrđastosmeđim mrljama, sitno je uzdužno žiličast ili naboran, u mladosti je pahuljast.

Listići: Gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, krem, kasnije su prošarani smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s niskim, izoliranim bradavicama visokim 0.5-0.7 µm, slabo povezanim kratkim grebenima, 5.5-7.8 x 4.8-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, vitke, 38-50 x 7-8.8 μm, cheilocistide su vretenaste, s većim su ili manjim vršnim produžetkom, 60-110 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 5-9 μm, s tupim vršnim segmentom, nejasno šiljastih ili suženih u tanki vrat, te batinastih ili vretenastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 5-9 μm; otrusina je svijetlooker (IIIa).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano oker; miris nije izražen, starenjem sve više na voće, a okus je blag i malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je vrlo slaba, postane svijetloružičasto (-), zatim ružičasto-narančasto normalnog intenziteta kod primjeraka s čvrstim mesom, a tek nakon dužeg vremena (nakon nekoliko desetaka minuta) postane sivkasto-zeleno, a s gvajakovom tinkturom je pozitivna, postane plavo-zeleno, ponekad slaba i spora (++), s fenolom tamnosmeđe, a mesa i listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je malo teže probavljiva.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, suhoj, baršunastoj, pahuljastoj i više ili manje  raspucanoj kožici prema rubu, rijetko je glatka i sjajna, klobuk je pretežno sivkast ili zelen, može biti i sa ružičasto-ljubičastim nijansama, raste uglavnom na travnatim mjestima ispod hrastova, spore su sa malim i izoliranim bradavicama, a kožica klobuka sa ogromnim dlačicama. Kada kožica nije raspucana lako se zamijeni s drugim vrstama iz podsekcije Griseinae, kao što su crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja raste ispod breze, ima potpuno slatkasti okus mesa i slične spore, modrikasta krasnica (Russula parazurea), koja ima prosječno tamniji klobuk, bez pukotina u normalnim uvjetima i svijetlokrem otrusinu, te račvasta krasnica (Russula subterfurcata), koja ima manje i grebenaste spore, nešto uže hife pileipelisa, a površina klobuka nije tako baršunasta.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 424. str. Sivozelenkasta krasnica (Russula anatina Romagn., sinonim Russula anatina var. xanthochlora (J.E.Lange) Bon); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 336. str., Russula anatina Romagnesi

Russula anatina

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.