JEŽASTA MUHARA

Amanita echinocephala (Vittad.) Quél.

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita echinocephala (Vittad.) Quél. (GBIF ID 5240229)

Infragenerička taksonomija: sekcija Lepidella > podsekcija Limbatulae > loza Roanokensis

Etimologija: ekinos (gr.) = bodlja, kudrav, jež, uvojak + kephale (gr.) = glava, čelo. Po razasutim bodljicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Solitary Amanita

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan, na kraju je raširen, bijel do žućkast, kasnije žućkasto-smeđ ili srebrnasto-smeđ, prekriven je stožastim ili piramidalnim ostacima ovoja koji se prema rubu snizuju, podsjeća na neke vrste iz roda Pholiota, kožica se lako guli, rub je pravilan i često s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-3 cm debeo, visok, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, zadebljan je na dnu, rijetki su primjerci s tanjom osnovom, ispod zadebljanja je šiljato produžen duboko u zemlju, bijel do žućkasto-smeđ, na zadebljanju se vide tipično prstenasto poredani bradavičavi ostaci ovoja; vjenčić je opnast, obješen, crtast, bijel.

Listići: Gusti, tanki, široki, s malim zupcem su prirasli na stručak ili slobodni, bijeli, bjelkasto-sivkasti, u zrelosti su su sivkasto-zeleni do sivkasto-žuti, oštrica je bljeđa i resasta.

Mikroskopija: Eliptične, 9-12 x 6.2-8.8 µm; otrusina je bijela do kremasto-žuta, malo je zelenkasta.

Meso: Tvrdo, bijelo do sivkasto, također je s plavkastom do zelenkastom nijansom; miris nije izražen ili je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u toplijim krajevima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, češća je u sušnijim godinama. Rijetka je vrsta. Treći i četvrtu sliku snimio je Danijel Mulc, 26.10.2023., a petu i šestu Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se da uzrokuje trovanje slično kao kod orelaninskog sindroma: oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnog tijeka. Po nekim je izvorima smrtno otrovna vrsta, međutim proglašena je jestivom gljivom osrednje kvalitete, ali ju je najbolje izbjegavati zbog moguće zamjene s drugim otrovnim vrstma iz ovog roda. Bez obzira na moguću jestivost smatramo je otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je kuštrava muhara (Amanita vittadinii), koja nema bulbozno zadebljani stručak, a dekoracija na klobuku se sastoji od piramidalnih bradavičavih krljušti koje se prema rubu klobuka pretvaraju u čehice.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.